U trenutku kada Crna Gora razmatra potpunu zabranu nikotinskih vrećica, otvara se ključno pitanje - da li zabrane zaista štite javno zdravlje ili dodatno komplikuju ionako tešku borbu protiv pušenja? U razgovoru sa Nikolausom Riketsom, predsjednikom sektora za oralne nikotinske proizvode u kompaniji Philip Morris International, govorimo o potencijalnim posljedicama ovakvih mjera, iskustvima iz drugih zemalja i važnosti regulacije umjesto zabrana u cilju smanjenja štete i zaštite potrošača.
Širom svijeta sve više se raspravlja o uticaju i značaju manje štetnih alternativa pušenju. Zašto ova tema postaje sve važnija na globalnom nivou i zašto ne bi trebalo da se ignoriše u Crnoj Gori?
Otprilike svaki treći odrasli stanovnik Crne Gore je pušač, a ti podaci se ne mijenjaju kroz vrijeme. To zahtijeva realna i izvodljiva rješenja, kako na globalnom, tako i na lokalnom nivou. Postoji niz aktivnosti i mjera koje preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), ali se čini da one ne daju dovoljno dobre rezultate. U nekom trenutku moramo priznati da, iako je prestanak pušenja najbolja odluka, mnogi pušači jednostavno - ne prestaju.
Takođe, moram biti jasan – unošenje konfuzije oko alternativnih nikotinskih proizvoda ne pomaže. Na primjer, većina ljudi i dalje vjeruje da je nikotin sam po sebi problem. Nikotin jeste supstanca koja izaziva zavisnost, ali je, kada se koristi u kvalitetnim bezdimnim proizvodima poput nikotinskih vrećica, relativno bezopasan za zdrave odrasle osobe. Nikotin nije primarni uzročnik bolesti povezanih s pušenjem i nije kancerogen. On jeste jedan od razloga zašto ljudi puše i koriste alternativne proizvode, jer korisnici osjećaju određene koristi (kao što su zadovoljstvo ili ublažavanje stresa), pa ga zato i traže. Fokusiranje isključivo na nikotin stvara pogrešnu sliku. Umjesto toga, trebalo bi da omogućimo pušačima da dobiju nikotin, ritual i čulno iskustvo koje traže, ali bez visokih nivoa štetnih hemikalija koje nastaju sagorijevanjem i dimom.
Potrebna nam je drugačija, inovativnija i smislenija strategija. Takav pristup podrazumijeva dijalog i zajednička rješenja koja nude manje štetne alternative pušačima. Ukoliko se Crna Gora opredijeli za zabrane i jednostrane odluke, ostaće u samom vrhu negativne statistike kada je riječ o procentu pušača u svijetu.
Crna Gora trenutno vodi javnu raspravu o potpunoj zabrani nikotinskih vrećica. Sa vašim iskustvom na evropskom i globalnom tržištu, kakva je situacija u drugim zemljama? Da li je tačno da su zabranjeni širom Evrope?
Nažalost, većina informacija koje se dijele su netačne. Nikotinski vrećice su u ovom trenutku zabranjene u samo tri zemlje - Belgiji, Holandiji i Moldaviji, ali su legalno dostupne u ostatku Evrope. Već 23 evropske zemlje su ih uključile u svoje akcizne sisteme ili zakonske okvire. To pokazuje razumijevanje da ove proizvode treba regulisati, ne zabranjivati, i to na odgovoran i sistematičan način.
Kako se onda desilo da, kako vi kažete - netačne informacije budu sveprisutne u javnosti?
Izgleda da se nikotinske vrećice greškom poistovjećuju sa snusom - bilo namjerno ili slučajno. Iako su oba oralni nikotinski proizvodi, snus je proizvod koji sadrži duvan i zabranjen je u EU (osim u Švedskoj), dok nikotinske vrećice sadrže nikotin, ali ne i duvan i kao što sam već rekao, dostupne su u većini evropskih zemalja. Ipak, na spektru rizika, i snus i nikotinske vrećice su na suprotnoj strani u odnosu na cigarete, koje su najštetniji nikotinski proizvod. Donosioci odluka ne bi trebalo da ponove grešku koju je napravila EU zabranom snusa, i da na isti način pristupe i nikotinskim vrećicama. Jer, Švedska je živi dokaz koliko ti proizvodi mogu doprinijeti smanjenju pušenja i bolesti povezanih s njim.
Iako nisu potpuno bez rizika, nikotinske vrećice koje ispunjavaju međunarodne standarde daleko su manje štetne od nastavka pušenja.Govoreći konkretno o našem proizvodu, ZYN, američka Agencija za hranu i ljekove (FDA) mu je nedavno, nakon rigorozne naučne provjere, dodijelila Pre-Market Tobacco Authorization (PMTA). FDA je zaključila da „podaci pokazuju da ove nikotinske vrećice ispunjavaju kriterijume (za dobijanje ove autorizacije) jer donose korist odraslim korisnicima cigareta i/ili bezdimnih duvanskih proizvoda, ukoliko potpuno pređu na njih“, i da su „u skladu sa principima zaštite javnog zdravlja“.
Kakve bi posljedice mogla da ima zabrana alternativnih proizvoda poput nikotinskih vrećica i snusa u Crnoj Gori?
Ako Crna Gora zabrani ove proizvode, to bi moglo izazvati kontraefekat. U Belgiji, recimo, zabrana je dovela do rasta crnog tržišta. U 2024. godini, od 1.781 kontrolisanog prodajnog objekta od strane Ministarstva zdravlja, njih 318 nije poštovalo zabranu. Naše interne provjere u centru Brisela pokazale su da mnoge prodavnice i dalje prodaju nikotinske vrećice, neke čak sa opasno visokim nivoima nikotina, a mnoge su i falsifikovane. Umjesto da zaštiti potrošače, zabrana ih je usmjerila ka neregulisanim i nesigurnim proizvodima. To stvara situaciju u kojoj svi gube - Ministarstvo zdravlja gubi kontrolu nad tržištem, odrasli pušači gube pristup boljoj alternativi, a država gubi poreski prihod.
S obzirom na to da su nikotinske vrećice već prisutne u Crnoj Gori, pametniji put jeste razumna regulativa, a ne zabrana. To podrazumijeva da budu dostupni samo provjereni i kvalitetno kontrolisani proizvodi, uvođenje strogih starosnih ograničenja radi zaštite mladih, i uključivanje ovih proizvoda u akcizni sistem kao posebne kategorije nikotinskih proizvoda. Na taj način štiti se javno zdravlje, odrasli pušači dobijaju bolje izbore, a država ostvaruje dodatne prihode.
Glavni razlog za promjenu zakonskog okvira jeste potreba da se zaštite mladi, koji, kako se tvrdi, koriste i nikotinske vrećice i elektronske cigarete.
Postojeći Zakon o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda već predstavlja dobar zakonski okvir i jasno definiše šta je dozvoljeno, a šta ne, bar kada su u pitanju elektronske cigarete. Prodaja nikotinskih vrećica maloljetnicima trenutno nije zabranjena, pa je i zbog toga ovu oblast neophodno što prije zakonski regulisati. Ali onda dolazimo do problema da se u Crnoj Gori zakon ne primjenjuje dosljedno, što ostavlja prostor za zloupotrebe i nekontrolisanu dostupnost proizvoda, posebno maloljetnicima. Tržištu je potrebna stroža kontrola, zakonske odredbe se moraju poštovati, a prekršioci kažnjavati. Bez toga, ni najbolji zakon na papiru neće imati efekta.
Na primjer, u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su ovi proizvodi regulisani i široko dostupni, FDA je analizirala podatke o upotrebi među mladima i zaključila da „upotreba nikotinskih vrećica među mladima ostaje niska uprkos rastu prodaje u posljednjim godinama“. Dakle, vjerujem da se upotreba među mladima može i mora rješavati kada regulatori, proizvođači i trgovci sarađuju u tom cilju.
Šta industrija radi kako bi pomogla u rješavanju tog problema?
Zabrinutost da bi ovi proizvodi mogli doći do maloljetnika je potpuno opravdana i mi je izuzetno ozbiljno shvatamo. Ovi proizvodi nisu bez rizika i namijenjeni su isključivo punoljetnim pušačima. Djeca i maloljetnici moraju biti zaštićeni od svih nikotinskih proizvoda - bez izuzetka. Kao otac i kao zaposlen u kompaniji Philip Morris, u potpunosti podržavam to i vrlo sam strog prema svojim timovima kada je ova tema u pitanju.
U Crnoj Gori zahtijevamo od svih maloprodajnih partnera da ne prodaju proizvode maloljetnicima i da obavezno obučavaju svoje zaposlene. U svakom prodajnom objektu koji prodaje naše proizvode, proaktivno dijelimo informativne letke i jasno istaknute naljepnice koje upozoravaju da je prodaja maloljetnicima strogo zabranjena. Na našim veb-sajtovima primjenjujemo strogu verifikaciju godina - ako kupac ne registruje nalog i ne dostavi validan identifikacioni dokument, ne može kupiti proizvod. U toku su i dodatni napori da se odgovorna prodaja i svijest o tome dodatno ojačaju na tržištu.
Radimo sve što je u našoj moći. Ali moram naglasiti - odgovorni djelovi industrije ne bi smjeli da trpe posljedice zbog neodgovornog ponašanja pojedinih prodavaca. Niti bi proizvodi koji su dokazano bolje alternative za odrasle pušače smjeli da budu zabranjivani ili stigmatizovani bez ozbiljnog razmatranja posljedica koje takve mjere nose.
Na osnovu svih podataka i iskustva, šta biste poručili međunarodnim zdravstvenim institucijama, uključujući Svjetsku zdravstvenu organizaciju?
Vrijeme je da prestanemo da ignorišemo ono što daje rezultate. Pozivamo Svjetsku zdravstvenu organizaciju i sve lokalne donosioce odluka da pruže više prostora naučno potvrđenim, manje štetnim proizvodima, i da se osvrnu na zemlje koje bilježe stvarne uspjehe u smanjenju pušenja, poput Sjedinjenih Američkih Država, Novog Zelanda i Švedske.
Posebno se Švedska ne smije zanemariti. Zahvaljujući pristupu koji ne uključuje samo zabrane i kazne, već i dostupnost i prihvatanje oralnih proizvoda kao što su snus i nikotinske vrećice, Švedska danas ima manje od 5% pušača. To je prag koji SZO definiše kao „društvo bez duvanskog dima“. Još važnije - Švedska ima najnižu stopu bolesti povezanih s pušenjem među muškarcima u Evropi. To nije marketinški trik duvanske industrije, to je živi dokaz da strategija smanjenja štete funkcioniše kada se pravilno sprovodi.
Zato ponovo naglašavam, vrijeme je da prestanemo s borbom protiv industrije i da počnemo donositi pragmatične, na nauci zasnovane odluke, utemeljene na stvarnim rezultatima koje mogu poboljšati živote hiljada ljudi u Crnoj Gori i ubrzati kraj pušenja.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR