Kako upravljati emocijama i konfliktima: Savjeti psihološkinje Aleksandre Vojvodić

U današnjem vremenu, kada se čini da se podjednako brzo množe i obaveze i stresni trenuci, upravljanje emocijama i konfliktima postaje neophodna vještina za održavanje mentalnog zdravlja i kvalitetnih međuljudskih odnosa.

U emisiji "Radioterapija" na Anteni M, gošća psihološkinja Aleksandra Vojvodić otvorila je temu koja se tiče svakoga od nas - kako da u izazovima svakodnevnog života ne izgubimo kontrolu nad vlastitim emocijama, posebno u konfliktnim situacijama.

Aleksandra počinje od osnovnog pojašnjenja- da je konflikt po sebi nešto prirodno - neusaglašenost stavova, potreba, želja.

On nije nužno negativan, već može biti poziv na dijalog, preispitivanje i nalazak zajedničkog rješenja.

Antena M: Koji su najčešći razlozi zbog kojih ljudi gube kontrolu nad emocijama u konfliktima?

Aleksandra: Važno je da krenemo od toga da konflikt zapravo znači neusaglašenost naših stavova, vrijednosti, potreba i želja sa stavovima i vrijednostima drugih ljudi. Sam po sebi, konflikt jeste emotivan, ali nije nužno loš. On može biti poziv na preispitivanje, razgovor i nalaženje kompromisa.
Najčešće se kao razlozi zbog kojih ljudi gube kontrolu nad emocijama objašnjvaju kroz stresu, nesigurnosti, nerealnim očekivanjima, ali ono što ja smatram ključnim jeste to da ne prepoznamo na vrijeme sopstvene potrebe. Ljudi često kažu: „Sve mi se nakupilo.“ Upravo zato što nijesu ranije reagovali. Predugo ostajemo bez odgovora u situacijama kad je reakcija potrebna a to kasnije usložnjava izazove koji su pred nama.

Antena M : Kako svakodnevni stres i obaveze utiču na našu sposobnost da ostanemo smireni? Je li to uopšte moguće?

Aleksandra: Mi kao ljudi imamo prirodne kapacitete da se nosimo sa stresom. Ali, savremeni život donosi mnoštvo mikro-stresova koji nas iscrpljuju. Često nemamo vremena da zastanemo, da oslušnemo sebe i svoje potrebe.
Naš mozak i tijelo u stalnom stresu aktiviraju mehanizme zaštite, što dugoročno može dovesti do pretjerane reaktivnosti i manjka racionalnog razmišljanja – jer se uvijek osjećamo nebezbjedno.
Dugotrajan stres, osim na emocije, utiče i na tijelo – ubrzan rad srca, povišen pritisak, hronični umor. Sve to otežava da ostanemo smireni.

Antena M: Koje praktične tehnike psihologija nudi za izražavanje ljutnje ili frustracije, ali bez posljedica?

Aleksandra: Prvo, važno je razumjeti da ljutnja i frustracija same po sebi nijesu loše emocije. Problem nastaje kada ih potiskujemo dok ne prerastu u bijes. Tada dolazi do burnih reakcija.

Psihologija nas uči da najprije komuniciramo sa sobom: da prepoznamo emociju, shvatimo šta nam ona poručuje i izrazimo to na zdrav način.

Jedna korisna tehnika je korišćenje tzv. „ja-poruka“. Na primjer, umjesto da partneru kažete: „Ti si kriv“, možete reći: „Ja se osjećam povrijeđeno zbog ovoga i voljela bih da to promijenimo.“ Na taj način ne osuđujemo drugu osobu, već govorimo iz svoje perspektive. Takva komunikacija otvara prostor za rješenje, umjesto da produbljuje konflikt.

Antena M: Koliko je važno prepoznati lične okidače i možemo li to da naučimo?

Aleksandra: To je izuzetno važno i jedan od osnovnih koraka u radu na sebi. Međutim, prepoznati okidače nije lako. Emocije u konfliktu su često vrlo intenzivne, a ljudi nerijetko osuđuju sebe zbog onoga što osjećaju ili misle. Prirodno je da tada aktiviramo mehanizme odbrane kako bismo se zaštitili od bola.

Zato je dragocjeno imati drugu osobu – prijatelja, terapeuta – koja može da nam proširi perspektivu i pomogne da bolje razumijemo sebe.

Antena M: Da li postoje situacije kad je bolje povući se i sačekati da se emocije slegnu, a kada je konstruktivno reagovati odmah?

Aleksandra: Naravno. Postoje situacije u kojima je reakcija hitna, recimo kad je u pitanju fizička ugroženost. Međutim, u interpersonalnim odnosima često je korisno napraviti pauzu. To je tehnika koju zovemo „time out“.
Nije tačno da svaku svađu moramo riješiti odmah. Naprotiv, ako pustimo da se emocije slegnu i damo sebi vremena za razmišljanje, odluke koje donosimo biće kvalitetnije. Pauza ne znači potiskivanje, već odlaganje reakcije kako bismo je kasnije iznijeli smirenije i konstruktivnije.

Antena M: Dakle, sve se svodi na dobru strategiju. Koja nam strategija pomaže da konflikti sa porodicom, partnerom ili kolegama ne eskaliraju?

Aleksandra: Najvažnije je da reagujemo na vrijeme – dok su problemi mali i dok ih je lako riješiti. Do eskalacije dolazi kada ih guramo pod tepih i pustimo da se nagomilaju.

Potrebno je da ostanemo u kontaktu sa sobom – svojim granicama, vrijednostima i emocijama. Emocija je uvijek signal da se dešava nešto što nam je bitno. Ako to prepoznamo, možemo odlučiti šta nam je prihvatljivo, a šta bismo željeli da bude drugačije.

Dakle, recept je: obraćati pažnju na sopstveni doživljaj, preispitivati stvari usput i ne ignorisati ih. Jer ono što najčešće eskalira – upravo je ono što dugo pokušavamo da ignorišemo.