Prof. dr Mirjana Doknić je renomirani stručnjak iz oblasti endokrinologije i neuroendokrinologije sa impresivnih više od 30 godina iskustva u kliničkom i akademskom radu.
Rođena Nikšićanka, dr Doknić je svoje srednjoškolsko i visoko obrazovanje stekla u Beogradu, gdje živi i radi punih 50 godina.
Kroz svoju dugu karijeru istakla se kao subspecijalista za neuroendokrinologiju i kao cijenjeni profesor medicine, doprinoseći edukaciji generacija ljekara.
Njeno kliničko djelovanje fokusirano je na kompleksne hormonalne poremećaje, uključujući problematiku gojaznosti i menopauze, o čemu aktivno govori u javnosti.
Povod za razgovor sa doktorkom Doknić su menopauza i višak kilograma.
Antena M: Koliko je zdravlje žena više ugroženo kada menopauzu dočeka sa viškom kilograma?
Dr Doknić: Menopauza predstavlja fiziološki period u životu žene kada dolazi do pada i slabljenja funkcije jajnika, samim tim i do smanjenja nivoa estrogena.
To za posljedicu ima niz neželjenih događaja u smislu nagomilavanja masne mase u regiji stomaka, zatim povećanja krvnog pritiska, povećanja insulinske rezistencije, koja je u posljednje vrijeme veoma popularna za ispitivanje, i dolazi do promjena i na nivou koštanog metabolizma u smislu osteoporoze.
Osobe koje su gojazne, generalno govoreći, već samim tim imaju brojne poteškoće u fizičkom i mentalnom zdravlju, kao što su dijabetes tipa 2, zatim povećanje masnoća u krvi, sklonost ka koronarnoj bolesti, kasnije bolestima srca i krvnih sudova, kao što su infarkt srca, infarkt mozga, a nekada postoji i rizik od karcinoma.
Tako da nije teško zaključiti da kada menopauza koegzistira sa gojaznošću, da će po tu ženu biti mnogo više posljedica po njeno zdravlje nego ako se prekid menstrualnog ciklusa dočeka sa normalnom tjelesnom težinom.
Antena M: Zašto je masnoća nakupljena oko stomaka posebno opasna u menopauzi?
Dr Doknić: Pacijentkinje uglavnom shvataju masnoću u regiji stomaka kao estetski problem. Međutim, ta masnoća u regiji stomaka, koju mi u medicini zovemo i abdominalna (jer je abdomen ta regija stomaka), ili visceralna (što znači oblaže unutrašnje organe u našem tijelu), ta masnoća je posebno nepogodna. Ona se javlja čak i prije posljednje menstruacije, u nekih dvije do četiri godine tog tzv. menopauzalnog perioda, i ona nosi brojne rizike po zdravlje. Za razliku od nje, potkožna masnoća ima čak i zaštitnu ulogu na kost i ne pokazuje neke negativne efekte na metabolizam ugljenih hidrata i masti.
Zašto je ova abdominalna masa, ili masno tkivo u regiji stomaka i struka, opasna? Smatra se, u stvari, ne samo da se smatra, već se i zna i dokazano je brojnim istraživanjima, da ta masna masa luči izvjesne substance koje se zovu citokini. Citokini uzrokuju jedno sporo i tiho zapaljenje u svim tkivima i organima.
To zapaljenje, koje nije bakterijsko, uzrokuje raznim medijatorima iz citokina, i remete metabolizam glukoze i masti. Oni povećavaju insulinsku rezistenciju. Mi odmah kao kliničari znamo da je insulinska rezistencija povećana, i posljedično dolazi i do dijabetesa tipa 2, što sve vodi i nastanku kardiovaskularnih oboljenja, znači oboljenja srca i krvnih sudova.
Zašto je još ta masa nepovoljna? Zato što to masno tkivo u regiji struka i stomaka oblaže unutrašnje organe kao što su jetra, pankreas. Pravi disbalans, neuravnoteženost funkcije ovih organa. Masna jetra je jedan vrlo važan parametar u praćenju i liječenju gojaznih pacijenata jer vremenom dolazi i do slabljenja funkcije jetre, ciroze jetre, a u veoma rijetkim slučajevima i karcinoma jetre.
Antena M: Da li postoji veza između gojaznosti u menopauzi i povećanog rizika od određenih karcinoma poput raka dojke ili materice?
Dr Doknić: To zaista nije dovoljno ispitano područje i ne može još uvijek da se utvrdi uzročno-posljedična veza. Međutim, smatra se i procjenjuje da oko 8% svih slučajeva pojave karcinoma je posljedica prekomjerne tjelesne težine.
Do sada je poznato najmanje 13 različitih vrsta karcinoma koji su posljedica gojaznosti, kao što su post-menopauzalni kancer dojke, pa onda karcinom debelog crijeva, materice, pankreasa, želuca, štitne žlijezde.
Tako da sama ta masa u regiji stomaka još pokazuje na jedan način svoju štetnost, na razvoj te tumorigeneze.
Antena M: Ne bi bilo zgoreg objasniti zašto se metabolizam usporava u menopauzi?
Dr Doknić: Na to pitanje nije sasvim jednostavno odgovoriti, ali razlog usporavanja metabolizma u menopauzi je multifaktorijalan. Više uzročnika je u osnovi tog usporavnja metabolizma. Mi nekada kažemo da se ženama u menopauzi prosto lijepe kilogrami. Zašto se to dešava?
Postoje brojne promjene u nivou ne samo estrogena, koji je u stvari jedan zaštitnik u smislu nagomilavanja masnog tkiva, pojačava izgradnju mišića, kostiju, a smanjuje nagomilavanje masnog. Znači, nije jedini on pitan u menopauzi. Imamo i druge hormone.
U menopauzi raste i nivou kortizola. Kortizol vrši nepovoljnu preraspodjelu masnog tkiva, smanjuje ga u potkožnom tkivu, a opet nagomilava u ovoj nezgodnoj regiji stomaka.
Još jedan hormon pada sa starenjem, pa tako i u menopauzi, to je hormon rasta. Pad hormona rasta sa svakom decenijom našeg života se još zove i somatopauza. I on je veoma sličan estrogenu po dejstvu na tjelesni sastav, na metabolizam, na mišićnu masu i na kost.
Jedan marker koji mi uzimamo pacijentkinjama da bi provjerili da li su u predmenopauzi ili je menopauza već nastala, je jedan hormon koji se zove folikostimulirajući, to je FSH, dobro poznat našim pacijentkinjama. Ako on počne da raste, to je već prvi marker da ta žena ulazi u menopauzu. Zašto je on važan?
Zato što on utiče na kontrolu apetita od strane mozga. I kada on počinje da raste, gubi se ta jedna fina regulacija kontrole unosa hrane i potrošnje energije.
Tako da sam metabolizam u menopauzi je posljedica više hormonskih disbalansa i zbog svih navedenih hormona žene u menopauzi se najčešće žale na umor, slabost. To se pripisuje i gubitku te mišićne mase.
Zbog toga gube snagu. To se popularno zove, odnosno u stručnoj literaturi, a više pacijenti znaju da se to zove sarkopenija, koja je udružena sa osteoporozom.
Tako da i žene koje imaju i normalnu tjelesnu težinu, znači nisu gojazne u menopauzi, ali imaju potpuno nepovoljan raspored masnog tkiva u smislu nagomilavanja u stomaku i pad ovih metabolita, odnosno metabolizma mišića i kosti.
Antena M: Šta je ono što je najefikasnije što može da uradi žena sa viškom kilograma, pored klasičnih dijeta, da premosti taj problem i postigne neki održiv gubitak kilograma?
Dr Doknić: To pitanje je zaista dosta složeno, ali žena može da uradi mnogo na ovom polju. Generalno, dijete za mršavljenje se ne preporučuju jer su uvijek vremenski ograničene i na duže staze ne vode posebnom boljitku. Treba promijeniti stil života, što je lako reći, ali je možda i najteže učiniti.
Sve može da se unosi, i hrana koju pacijentkinja i voli, znači nema strogih restrikcija, ali sve može da bude bazirano na povrću, na ribi, na mesu, na orašastim plodovima, ali svega mora da bude manje.
Znači, porcije da su češće, tri obroka, ali da su manji.
Ono što je neosporno i neizostavno da bi se redukovala tjelesna težina je fizička aktivnost. Naravno, ja ne savjetujem da se pacijentkinje izlažu većim naporima u teretani u početku, dok krene taj jedan zamajac redukcije tjelesne težine, već da primjenjuju svakodnevne šetnje.
Znači, u početku 3 km dnevno, pa 5 km, pa će za 2-3 mjeseca doći i do 10 km, i to će biti vremenom ne obaveza, nego zadovoljstvo, jer sa šetnjom se povećava i poboljšava cirkulacija u prvom redu srca i mozga. Tek kasnije dolaze vježbe snage sa umjerenim opterećenjima.
Ono što bih još navela kao neki faktor rizika je alkohol i cigarete. Ako je moguće, to treba svoditi na minimum, odnosno ukidati.
Odnedavno su na našem tržištu, govorimo o regiji Balkana, a uskoro će biti u Crnoj Gori i ljekovi za liječenje gojaznosti, ali uz njih mora da se vodi računa o ishrani i o fizičkoj aktivnosti.
Antena M: Da li ženama koje imaju izražene simptome menopauze, naravno i višak kilograma, preporučujete hormonsku terapiju?
Dr Doknić: Znate kako, u posljednjih par decenija se dosta liberalizovala primjena hormonske terapije kod žena. Međutim, i dalje, vrlo oprezno i posebno, prema svakoj pacijentkinji nju treba sagledavati primjenu ove terapije, uzimajući u obzir njene godine, tjelesnu težinu, druge bolesti, nasljeđe u smislu porodične anamneze, rizike koje ova terapija može da nosi.
Ako govorimo o gojaznim ženama u menopauzi, one nisu pravi kandidati za hormonsku terapiju. Imaju poseban rizik ako su već sa povećanim krvnim pritiskom. Rizik od tromboze je kod takvih žena povećan.
Prva linija liječenja kod ovih osoba je redukcija tjelesne težine, a ako je njen život od menopauzalnih tegoba, kao što su valunzi, preznojavanje, psihološke poteškoće zaista otežan, onda se odlučujemo za manje doze estrogena, odnosno ove hormonske terapije, u vidu flastera ili sprejeva.
Mislim da je, ako se radi o ekstremnoj gojaznosti u menopauzi, bolje dati onda ljekove za mršavljenje nego hormonsku terapiju.
Antena M: Menopauzu karakterišu gojaznost,valunzi, i problemi sa spavanjem. Sve to utiče na sposobnost žene da normalno funkcioniše i radi svoj posao. Kako joj pomoći?
Dr Doknić: Zaista to su sve podaci koji naša klinička praksa ukazuje na to da je ženama u menopauzi otežan život, baš zbog ovoga što ste naveli, talasa vrućine, znojenja, nesanice, veoma često bolova u mišićima, zglobovima, nisu rijetke migrene, glavobolje, simptomi i tegobe od urinarnog trakta i kontrole mokrenja. Sve to može da utiče na smanjenje njene radne sposobnosti. To se posebno odnosi na one žene kojima sam posao zahtjeva visoku koncentraciju i intelektualne zahtjeve koje stoje ispred njih.
Tako da, uz uzimanje određenih faktora koje one imaju, ja se ipak odlučujem da takvim ženama, kojima posao zavisi od tog fizičkog stanja, primijenim terapiju hormonima, odnosno substituciju ili nadoknadu estrogena.
I opet se vraćamo na to da je individualizovan pristup davanju hormonske terapije kod žena u menopauzi. Vrlo detaljna anamneza, vrlo detaljna anamneza njene i porodice, sklonost ka nekim bolestima, udružene bolesti, nekada čak i genetsko ispitivanje da provjerimo da li je sklona trombozama. I onda se daje tek poslije ginekoloških pregleda, daje se ova terapija uz naš endokrinološki strog nadzor.
Antena M: Da li su u Crnoj Gori i regionu žene posebno sklonije gojaznosti kada uđu u menopauzu i kakva je statistika? Kako stojimo u poređenju sa zemljama Evrope?
Dr Doknić: Neki posebni statistički podaci o pacijentkinjama u Crnoj Gori nisu meni poznati, tako i u cijelom regionu, osim nedovoljno kontrolisanih istraživanja koje ne možemo u potpunosti prihvatiti kao validne.
Ali kada govorimo o nekoj statistici onda možemo da kažemo da u svijetu 51% svjetske populacije čine žene i prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije 26% žena širom svijeta je u post-menopauzi.
Tako da je, pošto je životni vijek generalno, prosječan životni vijek ljudi produžen, za očekivati je da će biti sve više žena u menopauzi koje su tu, koje će da naravno budu naši pacijenti, koje ćemo morati sve više da pratimo i pomažemo u liječenju udruženih bolesti koje menopauza nosi.
U Velikoj Britaniji je recimo navedeno da oko 25% žena u menopauzi ima ozbiljne simptome i komplikacije i ako bi sad taj procenat prebacili na brojke u Crnoj Gori ispalo bi da oko 20 do 30 hiljada žena u Crnoj Gori ima ove neprijatne simptome o kojima sam i govorila.
Neprijatne simptome u smislu lošeg raspoloženja, anksioznosti, napada vrućine, svih bolesti tipa 2 dijabetesa i kardiovaskularnih oboljenja, što u stvari utiče na opštu sliku zdravlja jednog društva.
Kada govorimo kako izgleda u našem regionu, u Crnoj Gori, da li su žene sklonije gojaznosti, mogu da kažem da jesu sklonije zato što nekako još uvijek postoji shvatanje da žena sa gubitkom reproduktivne funkcije ostvarivanja kao majke gubi svoju fundamentalnu ulogu pa se onda i manje posvećuje u menopauzi svojim interesovanjima, sebi samoj, generalno brizi i o svom zdravlju.
Kada poredimo naše žene koje su krupnije građe, slično skandinavskim ženama, možemo da kažemo ipak da su naše žene sklonije gojaznosti jer na to utiču i socio-ekonomski uslovi života.
Antena M: Šta bi po vašem mišljenju kao endokrinologa država i zdravstveni sistem trebali da urade da se smanji broj gojaznih građana i poveća svijest o opasnostima prekomjerne težine?
Dr Doknić: Ovako, prvo moramo da razumijemo da gojaznost nije izbor osobe. To je jedna bolest po novim kriterijumima Svjetske zdravstvene organizacije.
Gojaznost je bolest koja je posljedica bioloških, psiholoških, nekih društvenih faktora i ona nije jednostavno povezana sa nedostatkom volje pojedinca, što mi često radimo i osuđujemo na neki način pacijente sa gojaznošću. Znači, to je hronična, progresivna, recidivirajuća bolest.
Tu moramo da podignemo svijest da je to bolest sa rizicima i to je prvi korak koji zahtjeva potom prevenciju. Edukacija o ishrani i stilu života treba da počne već u djetinjstvu, u ranim razredima osnovne škole.
Crna Gora srećom ima blizinu prirode za sve koje rade u gradovima, koje vode uglavnom sedentarni tip života. Znači, imaju mogućnost da provode što više vremena u prirodi, u šetnji.
Navela sam da će u Crnoj Gori uskoro biti i ljekovi za gojaznost na tržištu, biće dostupni, ali oni nisu čudotvorni. Bez promjene stila života pomak u mršavljenju će biti vrlo skroman.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR