Novljanka Marina Tušup dio prestižnog istraživačkog tima: Sve smo bliži univerzalnom lijeku za rak

Na pragu su otkrića revolucionarne vakcine

Deset godina visokog obrazovanja za Novljanku Marinu Tušup prošlo je u dahu. Biološki Fakultet, odsjek za molekularnu biologiju u Beogradu je bio početak. Školovanje je nastavila na Univerzitetu u Cirihu, gdje trenutno privodi kraju doktorske studije. Obaveze su išle paralelno sa njenom radoznalošću, a neizostavan trud i odricanje, nije joj teško pao, jer su porodica i prijatelji bili uz nju. Trenutno istražuje jednu od najtežih bolesti koja muči  čovječanstvo - karcinom.

"Moje trenutno istraživanje je u oblasti imunoterapije kancera. Bavim se produkcijom RNK nanopartikula za optimalno ciljanje tumora različitih stadijuma. U istraživanju koristimo model organizma, u mom slučaju eksperimentalne miševe, kojima indukujemo razne tipove tumora analogne ljudskim tumorima. Po razvitku tumora tretiramo životinje i pratimo distribuciju, ekspresiju, efikasnost i neželjene efekte formulacije. Ova istraživanja su u sklopu predkliničkih ispitivanja i jednom uspješno pronađena odgovarajuća formulacija ulazi u klinička ispitivanja. Smisao takvih istraživanja je upravo produkcija terapijske vakcine koja će biti visoko selektivna za odgovarajući tumor i efikasna u malim dozama. Po mogućnosti dostupna širokim narodnim masama"- objašnjava Marina za portal Antena M.

Zašto je ova vakcina revolucionarna

Cilj personalizovane RNK vakcine je da bude namijenjena isključivo oboljeloj osobi. To znači da se uzima uzorak tumora pacijenta, analizira se u periodu od tri mjeseca, nakon čega se dobija vakcina, za koju se naučnici nadaju da će izliječiti tumor tog pacijenta.

Na vakcinu, imuni sistem odgovara tako što proizvodi ćelije “ubice”, dizajnirane da napadnu rak. Tim naučnika iz pet zemalja, na čelu sa profesorom Ugurom Sahinom, a čiji je dio i naša sagovornica, utvrdio je da je vakcina efikasna u borbi protiv “agresivno rastućih” tumora kod miševa. Takve vakcine su brze i jeftine za proizvodnju a taj nanopartikularni pristup imunoterpaije RNK može se smatrati univerzalno primjenjivom klasom vakcine za kancer kod čovjeka.

Imonoterapija raka izazvala je prilično uzbuđenje u medicinskoj zajednici. Utvrđeno je da vakcina može da izazove manje nuspojave, poput simptoma groznice, za razliku od teških sporednih efekata hemoterapije.

Marina za naš portal otkriva i da je, prva klinička studija koja je primjenila personalizovanu RNK vakcinu u liječenju pacijenata sa krajnjim stupnjem melanoma, pokazala da od 13 pacijenata, osam je bez tumora čak 23 mjeseca, a preostalih pet je u relapsu tj. bolest se vraća. Svi pacijenti, kako navodi, razvili su imune odgovore na vakcinu što ukazuje da je moguće trenirati imuni sistem pacijenta da se bori protiv kancera što je veoma obećavajuće za nastavak kliničkih studija i daljih istraživanja. Upitana može li čovječanstvo da se nada da će se toj opakoj bolesti u skorijoj budućnosti stati na kraj kaže:

"Svakako da vjerujem da sav rad i ulaganje u istraživanje o kanceru mora biti nagrađen. Postoje studije sa veoma obećavajućim rezultatima međutim dugi vremenski periodi su neophodni za potvrdu da li određene terpije liječe ili daju privremenu utjehu. Studija bazirana na RNK vakcinama u kojima učestvujem daju izvanredne rezultate u prvoj fazi kliničkih studija. Međutim, da li stvarno liječe vrijeme će pokazati. Svi mi koji se bavimo ovom vrstom istraživanja svakodnevno se nadamo da ćemo jednog dana imati univerzalni lijek. Danas vjerujem da smo sve bliži, a možda već imamo univerzalni lijek. Da li će taj lijek biti dostupan svima? Zavisi od puno toga, ali svi mi koji se bavimo istraživanjima vidimo smisao našeg rada u dijeljenju naših otkrića”-navodi ona.

Miševi kao pacijenti

U istraživanju koristi različite metode, a s obzirom na to da nauka na tom polju stalno napreduje-nove i savršenije tehnike, kaže, nastaju svakodnevno.

"Koristim vrlo različite metodološke pristupe, kako in vivo (u životinjama) tako i in vitro (u epruveti ili Petri šolji s ćelijama različitog porijeka –bakterijskog, virusnog, animalnog i humanog). Većina tehnika je jako zanimljiva jer stalno zahtijevaju modifikacije i prilagođavanja u zavisnosti od cilja eksperimenta ili istraživanja"- pojašnjava ona.

Dodaje da za istraživanja na životinjama koriste miševe:

"Oni žive u posebnim higijenskim prostorijama gdje dobijaju hranu i vodu u kontrolisanim uslovima. Shodno tome, van tih prostorija, odnosno u prirodi ne bi opstali. To su kompleksna i vremenski zahtjevna istraživanja pošto su miševi moji pacijenti. Samim tim, svakodnevna kontrola je obavezna posebno kada su u sklopu eksperimenta. Najvažnije je biti jako smiren pri svakom kontaktu sa njima, jer samim tim se i oni naviknu na vas i rad postaje mnogo lakši"-opisuje Marina.

Rad sa životinjama, osim što je odgovoran, umije da bude i zanimljiv, pa nekad i komičan.

"Bilo je puno smiješnih situacija i obično su uključivale više ljudi. Jednu bih izdvojila gdje je tim od nas tri koleginice radio eksperiment u prostoriji sa životinjama. Prilikom anesteziranja odabrane životinje su stavljene u komore za anesteziju i obično nakon par minuta životinje bi trebalo da budu uspavane... Međutim, sistem koji dovodi anesteziju do komore je puštao anestetik u prostoriju, pošto pojedine tube nisu bile adekvatno povezane, te umjesto da anesteziramo miševe završile smo sa nenamjerno indukovanom anestezijom i glavoboljom, a miševi su se i dalje aktivno kretali po komori. Sve se dobro završilo i danas sa rado nasmijemo tom doživljaju"- kaže Marina kroz osmijeh.

Kada je posrijedi nauka, Švajcarska je jedna od najnaprednijih zemalja svijeta. Resursi su, kaže Marina, razumno iskorišćeni, te su ulaganja u nauku velika. Pitali smo je za mentalitet Švajcaraca te je li se uklopila:

"Švajcarci su jako precizni i strogi, zato je sve vrlo efikasno i na jako visokom nivou. Izuzetno su posvećeni poslu i porodici i stoga su zatvoreniji kada su kolegijalni odnosi u pitanju. Međutim, nije bilo teško adaptirati se jer smo brat i ja odrasli u porodici gdje su roditelji u našem domu oduvijek primjenjivali švajcarsku disciplinu sa skromnim životnim standardom. Izgradili su nam radne navike, osjećaj odgovornosti prema bližnjima i pripadnosti porodici, oblikujući naše živote tako da budemo prilagodljivi svim uslovima"- priča Marina.

Ipak, nedostaje joj domovina, a opcija da se nekada vrati u Crnu Goru - nije isključena:

"Svakako da je kući najljepše i da nigdje nije nebo plavo kao iznad naše domovine Crne Gore. Ili kako je Lord Bajron rekao: “U trenutku postanka planete, najljepše spajanje zemlje i mora dogodilo se na crnogoskoj obali...“. Sve opcije su otvorene, kao što je bilo i do sada, neka ide sve prirodnim tokom"- zaključuje ona.

Kažu da nauka postiže najbolje rezultate kada naučnik skromno prizna šta je to što još uvijek ne razumije. Marina tako neprestano izaziva svoj intelekt, pokušavajući da ga obogati novim saznanjima i otkrićima. 

Ove jeseni, trebalo bi da okonča doktorske i započne postdoktorske studije za nastavak akademske karijere na Univerzitetu. Ona je citirala Bajrona a mi ćemo Cicerona: "Korjenje nauke je gorko, ali plodovi su slatki".