Premještanje institucija u Prijestonicu: Vraća li Cetinje kraljevsko ruho?

Usvajanje Zakona o Prijestonici, koje pored opredjeljivanja budžetskih sredstava predviđa i premještanje sjedište jednog broja državnih institucija na Cetinje, bez sumnje je dobra prilika za oživljavanje urbanog i civilizacijskog duha ove sredine, smatra profesor na odjeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Nikšiću Adnan Prekić.

Kako je rekao u razgovoru za portal Antena M premještanje Ministarstva vanjskih poslova i usmjeravanje najvećeg dijela diplomatskih aktivnosti prema Prijestonici ima i snažnu simboličku vrijednost.

Naime, najdinamičnija etapa urbanog razvoja Cetinja u drugoj polovini 19. vijeka dogodila se upravo pod snažnim uticajem diplomatije i širenjem diplomatske mreže stranih država na Cetinju.

Prekić smatra da najava premiještanja jednog broja državnih institucija na Cetinje i očekivana podrška države zbog toga može biti nagovještaj jedne nove etape urbanog razvoja Prijestonice.

Prekić nas na kratko vraća u sredinu 19.vijeka. Objašnjava, kako se to Cetinje razvijalo.

Od Cetinjskog manastira, do tek nekoliko ulica...

Naime, sve do sredine 19. vijeka Cetinjski manastir je bio jedini značajniji objekat u tom gradu.

Cetinjski manastir, foto Vesko Pejović

"Pored manastira do tridesetih godina 19. vijeka, na Cetinju su postojale samo dvije kuće. Prvi reprezentativni objekat na Cetinju nakon manastira podigao je vladika Rade 1838. godine kada je po nacrtu Jakova Ozereckovskog, u blizini manastira sazidao rezidenciju –Biljardu. Zgrada sa prizemljem i jednim spratom, pokrivena olovom imala je 25 prostorija a izgrađena je novcem koji je Njegoš dobio u Rusiji 1837. Već za vrijeme knjaza Danila Cetinje počinje da poprima prve oblike urbanog naselja. Formiraju se dvije glavne i nekoliko sporednih gradskih ulica a u naselju već postoji oko pedesetak kamenih kuća sa krovovima od slame da bi 1860. donjeta naredba da sve kuće umjesto slame moraju biti pokrivene crijepom", navodi Prekić.

Dvije ulice, pa dvorac knjaza Nikole

Period vladavine knjaza odnosno kralja Nikole (1860 – 1918) je vrijeme najintenzivnije urbanizacije Cetinja.

"1860. Cetinje je imalo samo dvije ulice: Katunska i Dvorska koje su se sjekle pod pravim uglom i formirale oblik slova T. U te dvije ulice 1860. bile su smještene 34 kuće da bi se taj broj povećao na 60 kuća 1865. Prvi veći objekat koji je podignut na Cetinju bio je dvorac knjaza Nikole koji se gradio do 1863. do 1867. Dvorac je u početku bio zamišljen kao rezidencija knjeginje Darinke, žene ubijenog knjaza Danila. Tokom izgradnje dvorca od te ideje se odustalo pa je knjaz nakon završetka objekta, dvorsku rezidenciju iz Biljarde preselio u novi dvorac. Vremenom je dvorac dograđivan, 1871. dograđena su dva krila a 1910. i ulazni trijem, čime je dvorac dobio današnji izgled. Sredinom 1894. počinje izgradnja dvorca prijestolonasljednika Danila koji će kasnije biti poznat kao Plavi dvor", objašnjava Prekić.

Gradi se Vladin dom

Formiranjem prvih državnih institucija krajem 19. i početkom 20. vijeka crnogorska vlast se suočila sa ograničenim prostornim kapacitetima za naraslu državnu administraciju.

Vladin dom

Kako bi rješila ovaj problem, crnogorska vlast je 1909. počela izgradnju Vladinog doma koji je završen za nepunu godinu.

"Svečano otvaranje upriličeno je 15. avgusta 1910. kada je i Crna Gora proglašena za kraljevinu. Zanimljivo je da je konstrukcija Vladinog doma, koja je u ovom periodu sa dimenzijama 66×52 metra bila najveća zgrada u Crnoj Gori, izgrađena od armiranog betona, tehnikom građenja koja je prvi put bila upotrebljena u Crnoj Gori", navodi Prekić.

Sagrađen i prvi hotel Lokanda, bolnica, zgrada Zetskog doma...

Zbog sve većeg broja stranaca na Cetinju, 1863. gradi se prvi hotel – Lokanda koji je počeo da radi 1864.

Zetski dom

"Knjažev dvorac je počet 1863. a završen je 1867. dok je zgrada Đevojačkog instituta „Carice Marije Aleksandrovne“, prve moderne školske zgrade u Crnoj Gori, izgrađena 1871. Bolnica „Danilo I“ završena je 1873. Zgrada Zetskog doma po projektu Josipa Sladea građena je od 1884. do 1888. i u nju se smještaju Cetinjska čitaonica (1888), Muzej (1890), Državna javna biblioteka (1893) i Diletantsko pozorišno društvo. Kamena zgrada za smještaj vojske – Bojni stan izgrađena je 1896. Prvi popis naselja izvršen je 1875. kada je napravljena detaljna analiza i struktura objekata na Cetinju. Po tom popisu na Cetinju je bilo ukupno 124 kuća koje su podjeljene u nekoliko kategorija. Prizemnih kuća bilo je 66, sa spratom 42, a u 14 kuća niko nije stanovao. Snažan zamah urbanom razvoju Cetinja dala je odluka knjaza Nikole da 1895. besplatno podijeli manastirsku zemlju svima koji su željeli da grade kuće na Cetinju uz obavezu plaćanja određenog opštinskog poreza, takozvane laktarine. Za kratko vrijeme izgrađeno je mnogo novih kuća čime se formirao poseban dio grada – Novo naselje", objašnjava Prekić.

Nezavisnost donijela i prve ambasade

Ostvarivanje nezavisnosti na Berlinskom kongresu 1878. otvoriće novu fazu urbanog razvoja Cetinja.

Osnovni pečat toj novoj fazi daće poslanstva odnosno ambasade velikih država koje se otvaraju na Cetinju.

Italijansko poslanstvo, foto Vesko Pejović

"Neposredno nakon ostvarenja nezavisnosti, strane ambasade komunicirale su sa vlastima na Cetinju putem diplomatskih predstavnika u Skadru i Dubrovniku ali su one najveće države vremenom počele da osnivaju diplomatska predstavništva u Crnoj Gori. Prva diplomatska misija, koja je imala svoje predstavništvo na Cetinju bila je ambasada Osmanskog carstva. Ambasada je bila smještena u privatnoj kući vojvode Maša Vrbice koja je izgrađena 1886. i koja se među narodom zvala Pašina kuća. Prva zgrada strane ambasade koja je građena na Cetinju bilo je poslanstvo Austro-Ugarskog carstva, početo 1896. Kompleks ambasade koji je projektovao Josip Slade, završen je 1899. a u njemu se pored zgrade ambasade nalazila i mala katolička crkva. Izgradnja ruske ambasade počela je 21. maja 1900. a monumentalno djelo, za tadašnje cetinjske prilike, završeno je u septembru 1903. Zgrada je napravljena u stilu kasnog ruskog baroka po projektu italijanskog arhitekte Augusta Cesara Coradinia. Francusko poslanstvo utemeljeno je na Cetinju 1886. kada se sjedište diplomatske misije nalazilo u jednoj privatnoj kući. Nakon što su to učinili Austro-Ugarska i Rusija i Francuska je krenula u projekat izgradnje sopstvenog diplomatskog predstavništva. Francusko poslanstvo izgrađeno je tokom 1909. i 1910. u dosta orginalnom stilu sa kitnjastim spoljnim elementima, naglašenim balkonima, vijencima i dimnjacima. Posebnu estetsku vrijednost objekta obezbjeđuje glavna fasada u kojoj se nalaze brojni primjerci keramike koja je skladno ukomponovana u fasadu. Izgradnja Italijanskog poslanstva počela je 1905. ali je brzo obustavljena pa su radovi nastavljeni četiri godine kasnije. Zgrada je završena 1910. i bila je spremna za ceremoniju proglašenja Crne Gore za Kraljevinu. Posljednje podignuto zdanje nekog diplomatskog predstavništva na Cetinju bila je zgrada Engleske ambasade podignuta 1912. Zgrada poslanstva nalazi se na placu koji je Engleska otkupila od Njemačke i nakon što je postojeći objekat porušen na njemu je izgrađena nova zgrada. Engleski arhitekta Harti spominje se kao autor objekta smirene arhitekture na kome dominira trijem na ulaznim vratima i veliki dimnjaci na krovu. Stalne diplomatske misije na Cetinju imale su i Srbija, Grčka, Bugarska, Njemačka i Belgija ali su ove zemlje za potrebe svojih predstavništava koristile lokalne kuće na Cetinju", navodi Prekić.

Ukidanje državnosti prekinulo razvoj

Ukidanjem crnogorske državnosti nakon Prvog svjetskog rata prekinut je urbani razvoj Cetinja.

"Diplomatska predstavništva na Cetinju izgubila su svoju funkciju a slične okolnosti zadesile su i ostale objekte dinastije Petrović-Njegoš. Izvjestan diskontinuitet sa takvim okolnostima predstavlja formiranje Zetske banovine 1929. čije je sjedište smješteno na Cetinje. Zetska banovina vršila je upravna ovlašćenja nad unutrašnjim pitanjima koja su se odnosila na: prosvjetu, zdravstvo, socijalna pitanja, poljoprivredu, šume, rudarstvo, trgovinu, građevinarstvo i industriju. Iz tog razloga dolazi i do oživljavanja izvjesnih administrativnih kapaciteta, a najznačajniji objekat utemeljen u tom periodu je zgrada Zetske banovine izgrađena 1932. po projektu ruskog arhitekte Nikolaja Krasnova", kaže Prekić.

Svi se sele u Titograd

Nova etapa u urbanom razvoju Cetinja nastupa nakon Drugog svjetskog rata.

"Neposredno nakon završetka sukoba najveći broj državnih institucija socijalističke Crne Gore utemeljen je na Cetinju. Ti trendovi bili su kratkotrajni jer već nakon nekoliko godina dolazi do premještanja najznačajnijih institucija u Titograd. Prvi Petogodišnji plan obnove pokrenut 1947. konačno će staviti tačku na taj proces. Titograd postaje novi administrativni i politički centar Crne Gore a Cetinje počinje novu fazu urbanog razvoja. Osnovne karakteristike te faze su snažna industrijalizacija koja je praćena izgradnjom novih stambenih objekata izgrađenih u stilu soc-realizma. Novim arhitektonskim sadržajima došlo je do narušavanja prvobitnog urbanog koncepta Cetinja koji se formirao krajem 19. i početkom 20. vijeka", navodi Prekić.

Nova šansa za Cetinje

Kako zaključuje, upravo novi zakon o Prijestonici iz tog razloga predstavlja odličnu šansu za ozbiljno sagledavanje arhitektonskog i istorijskog konteksta Cetinja i njegove uloge u modernom razvoju Crne Gore.