Putin nije pravoslavac

Piše: Dr Kirilo Govorun, arhimandrit, profesor pravoslavne eklisiologije

U svojim publikacijama od 2014. više puta sam naglašavao da je prvi talas ruske vojne agresije na Ukrajinu bio podržan ideološkim nartivom poznatim kao „ruski svijet“ (viđeti, na primjer, „Interpreting the ‘Russian World’”, in Andrii Krawchuk and Thomas Bremer, eds., „Churches in the Ukrainian Crisis”, New York-Palgrave, 2016, str. 163-171).

Prvotno su „ruski svijet“ dizajnirali, tokom 1990-ih, liberalni ruski politikolozi. Međutim, od 2000-ih ga je preuzela Moskovska patrijaršija, koja ga je korijenito preuredila i uz svoju potporu podstakla konzervativni zaokret i u ruskome društvu.

„Ruski svijet“ je samo djelimično mobilisao podršku javnosti Putinovom napretku u Ukrajini 2014. godine. Uz njegovu pomoć, uspio je da pripoji Krim i vodi rat u oblasti Donbasa na istoku Ukrajine; ipak nije uspio da podstakne potpuno „rusko proljeće“, koje će, kako se nadao, zahvatiti i cio jugoistok Ukrajine.

Nakon takva neuspjeha, ideologija „ruskoga svijeta“ je, čini se, odložena. Samo marginalne grupe su nastavile da se pozivaju na to. Čak je i Ruska crkva zvanično više voljela da to ne pominje.

Sadašnji, drugi talas ruske vojne agresije na Ukrajinu, takođe je ideološki uokviren „ruskim svijetom“. Ovoga puta, međutim, predśednik Putin je postao glavni govornik u ime „ruskoga svijeta”.

U svome, skoro jednosatnome, obraćanju koje je emitovano 21. februara 2022. godine, on je držao predavanja o istoriji rusko-ukrajinskih odnosa i pokušao da opravda predstojeću eskalaciju vojnoga sukoba. Ovo obraćanje se može sagledati kao efektivno zalaganje za „ruski svijet“.

Putinov vokabular je pozajmljen iz jezika crkvenih zagovornika ove doktrine, kao što je patrijarh moskovski Kiril. Imali smo, takođe, rijetku priliku da bačimo pogled na ono što zaista upija Putinov um.

Po svemu sudeći, on je opśednut Ukrajinom. Njegovo viđenje odnosa Ukrajine s Rusijom je mitsko. On je i demijurg i vjerni adept mita koji čini srž doktrine „ruskoga svijeta“. Kao i mnogi mitovi, i ovaj ima snažnu religijsku dimenziju. Zato se Putin u svome obraćanju detaljno osvrnuo na situaciju oko Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije.

Međutim, takve reference nijesu najvažnija religiozna komponenta u Putinovoj mitskoj svijesti. Ukorijenjen je u dualističkome, dihotomizirajućem i manihejskome pogledu na svijet.

Za Putina, Rusija je gotovo oličenje kosmičke dobrote: strpljiva je, prašta, ponekad naivna. Sistematski je varana i zloupotrijebljena od kosmičkoga zla, koje je za Putina oličeno u NATO i SAD. Zapadu se ne može vjerovati, jer mu se po svojoj prirodi ne može vjerovati.

U ovoj dualističkoj slici Ukrajina je izgubljena između dobra i zla. Ukrajina ima mnogo dobrih stvari u sebi, ali one su zatočene u mreži zla koje joj nameće Zapad. Čini se da Putin namjerava da oslobodi ono što je dobro u Ukrajini, tako što će je — progutati.

On vjerovatno ne zna da su drevni Manihejci činili isto sa stvarima, koje su se, kako su vjerovali, sastojale od kombinacije dobrih i zlih elemenata. Na primjer, više su voljeli da jedu voće i povrće jer, za njih, sadrže najveću koncentraciju dobrih elemenata. Jedući ih, Manihejci su se nadali da će osloboditi zatvorenu dobrotu. Putin, ne sluteći to, ide njihovim stopama.

Dualizam Putina se može objasniti ne samo njegovom napredujućom paranojom, već i vrstom duhovnosti kojoj je bio izložen u kasnome SSSR i postsovjetskome periodu.

Karijeru je napravio u KGB-u, kao ateista. Kasnije se, kako znamo iz njegovih riječi i vanjskih svjedočanstava, okrenuo Pravoslavlju. Međutim, posmatrači su imali mnogo prilika da zaključe da njegovo pravoslavlje nije sasvim pravoslavno.

Na primjer, davao je bizarne javne izjave: da je Pravoslavlje bliže Islamu nego Katoličanstvu; ili da su sinovi kijevskoga velikoga kneza Volodimira, Boris i Gleb — koji su veoma poštovani kao mučenici — pogriješili, jer su odbili da se bore.

Postoje i glasine da vjeruje u numerologiju — zbog čega je započeo invaziju na Gruziju 08.08.2008, a na Ukrajinu 22.02.2022. — i da na svome dvoru drži parapsihičke šarlatane.

Iz obraćanja 21. februara 2022. postalo je jasnije da je Putinova nepravoslavna duhovnost — manihejska i mitska.

Originalna verzija „ruskoga svijeta“, koju je gurala Ruska pravoslavna crkva ranih 2010-ih, takođe je bila prilično dualistička i mitska. U Putinovoj interpretaciji, međutim, izgleda da je ova doktrina evoluirala u radikalniji oblik. Ona odražava manihejsku prirodu duhovnosti, koja je zamijenila ateizam nakon raspada Sovjetskoga Saveza.

Mnogi su tada prešli, ne toliko u pravoslavlje, koliko u razne oblike kvazihrišćanstva: magijske i mitske.

Iz ove perspektive, Putin je tipičan proizvod takve kasnosovjetske sujevjerne duhovnosti. Razumijevanje prirode toga može pomoći da se bolje razumijju njegove motivacije.

(Prijevod: V.J.)