Protojerej Perišić, rodom iz Podgorice, o njegovoj SPC – u protivprirodnom bludu sa kriminalom i korupcijom, polusvijetom i nacionalizmom…

Priredio: V.J.

Vlast u Srbiji „kupuje njezino (SPC) ćutanje i ona otvoreno staje uz kriminalizovane strukture, ovjenčavajući ih najvišim crkvenim ordenjem” — kazao je Vladan Perišić, protojerej-stavrofor i paroh u Dubrovniku eparhije zahumsko-hercegovačke Crkve Srbije.

Perišić, rođen 1956. u Titogradu (Podgorici), doktor filizofskih nauka, nekadašnji redovni profesor i dekan Pravoslavnoga bogoslovskog fakulteta u Beogradu — o odnosu njegove SPC prema vlastima Republike Srbije u intervjuu za srpski neđeljnik „Radar” veli da je „u braku ili bolje rečeno u protivprirodnome bludu upravo sa tom, do srži korumpiranom državom, koja djelić tog profita nastalog korupcijom preusmjerava prema SPC”.

Za Perišića je „posebno je poražavajuće to što je sa najvećim zadovoljstvom i posvećenošću (SPC) na sebe preuzela ulogu koja je strana njezinom biću, ali koju joj je nacionalistička vlast namijenila — ulogu čuvara nacionalne mitologije i jedinstva nacije”.
„Umjesto da raskrinkava takvo korišćenje nacionalizma od strane onih lukavih i zatucanih koji su narod uvijek zavijali u crno, SPC se spremno stavila u službu toga polusvijeta, ponosna što će i ona nacionalizmu dati svoj doprinos time što će, umjesto da bude crkva svih, postati nacionalna crkva — i to čak staviti u svoj naziv”.

„I umjesto da se o nacionalizmu izjasni teološki, tako što će demaskirati njegove mitomanske pretenzije, ona (SPC) se o njemu izjašnjava ideološki, tako što prihvata da bezuslovno služi njegovim svrhama koje nikako ne mogu biti crkvene, ukoliko to znači — jevanđelske. I o kojima se, na kraju krajeva, i ne pita”.

O „kadrovima” unutar Crkve Srbije, protojerej-stavrofor Perišić kaže da će se „svaki mediokritet udobno smjestiti u nekoj patrijaršijskoj ili eparhijskoj kancelariji ili u nekoj parohijskoj crkvi, radiju, televiziji, novinama ili sajtovima SPC”.
„Ne mora da bude talentovan ni za šta. Ne mora da zna ništa. Ne mora da radi ništa. Dovoljno je da bespogovorno izvršava naredbe i da se što dublje klanja. Eto dotle je stigla SPC”.