26 °

max 29 ° / min 18 °

Ponedjeljak

08.09.

29° / 18°

Utorak

09.09.

28° / 19°

Srijeda

10.09.

30° / 19°

Četvrtak

11.09.

26° / 19°

Petak

12.09.

30° / 19°

Subota

13.09.

30° / 21°

Nedjelja

14.09.

29° / 20°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Arhiepiskope, vrijeđaš i lažeš! Jerusalimska patrijaršija opet se obrušila na poglavara autonomne Crkve Sinajske

Religija

Comments 2

Arhiepiskope, vrijeđaš i lažeš! Jerusalimska patrijaršija opet se obrušila na poglavara autonomne Crkve Sinajske

Autor: Antena M

  • Viber

Priredio: V.J.

Jerusalimska patrijaršija, četvrta po rangu u diptihu — a na čijem je čelu proksi Rusije (Moskovske patrijaršije) patrijarh Teofil III (73, etnički Grk, na slici) poznat i po oponiranju Vaseljenskoj patrijaršiji u vezi s priznanjem autokefalije Pravoslavne crkve Ukrajine — juče, 6. septembra, odgovara novim agresivnim saopštenjem na ono što je arhiepiskop Sinaja Damjan naveo u svojoj izjavi od 4. septembra.

Damjan (91), sa prezimenom Samarzis, takođe Grk, koji nominalno pripada episkopatu Jerusalimske patrijaršije, ujedno je iguman čuvene Svete Katarine, na Sinaju u Egiptu, čiji su monasi takođe grkofoni.

Sinajski manastir je sagrađen u 6. vijeku po naređenju vizantijskoga cara Justinijana I. Iako u okviru Jerusalimske patrijaršije, manastir ima jedinstven autonoman status, koji garantuju povelje, iz 1575. potvrđena 1782. godine, obje od strane Majke-Crkve Vaseljenske patrijaršije, a ne Jerusalimske patrijaršije.

K tome, Sveta Katarina Sinajska je najstariji kontinuirano naseljeni hrišćanski manastir na svijetu, sa jedinstvenim ili izuzetno rijetkim spisima, te vjerovatno najvećom kolekcijom prvih hrišćanskih ikona uključujući najraniji prikaz Isusa kao Hrista Pantokratora.

Manastir je katedra Sinajske arhiepiskopije (Jerarhije Gore Sinajske) koja je u 19. vijeku AUTOKEFALNA JURISDIKCIJA, upisana na 8. mjestu u sveštenim diptisima i Vaseljenske patrijaršije i Ruske crkve ispred MITROPOLIJE CETINJSKE - CRNOGORSKE PRAVOSLAVNE CRKVE (Jerarhije Crne Gore) koja je bila na 9. mjestu.

Na fotografiji u sredini je mannastir Svete Katarine — na južnome dijelu Sinajskoga poluostrva (Egipat), oko dva sata hoda od vrha istoimene gore (planine), na kojoj je prema jevrejskoj, hrišćanskoj i muslimanskoj tradiciji Bog dao Mojsiju ploče Zakona s Deset zapovijesti

Sada, Sinajska arhiepiskopija, pod službenim nazivom CRKVA GORE SINAJSKE (Εκκλησία του Όρους Σινά), autonomna je pravoslavna jurisdikcija, koja, prema svome ustavu, „nije podložna nijednom patrijarhu ili sinodu”. Predstojatelj Crkve Sinajske je sa titulom Arhiepiskopa Sinaja, Farana i Raita. Tradicionalno, njega rukopolaže jerusalimski patrijarh, koga pominje kada služi. Jurisdikciju Crkve Sinajske čine, uz manastir Svete Katarine, podvorja u: Egiptu (3), Grčkoj (9), Kipru (3), Libanu (1), Turskoj (1)…

Zbivanja koja ovih dana potresaju Sinaj u vezi su sa odbranom crkvene autonomije, koju napada Jerusalimska patrijaršija, tj. preko nje Rusija.

Juče, 6. septembra, objavljeno je da je arhiepiskop Damjan Sinajski stigao u Atinu u pratnji delegacije grčke vlade koja je u toj misiji i bila otputovala u manastir Svete Katarine da bi „osigurala bezbjedan povratak arhiepiskopa”.

Delegacija, koju su predvodili zamjenica ministra vanjskih poslova Aleksandra Papadopulu i Jorgos Kalancis, generalni sekretar Ministarstva prosvjete, vjerskih poslova i sporta, slećela je na atinski međunarodni aerodrom specijalnim letom iz Šarm el Šeika. Misija je pośetila Sinajski manastir u petak kako bi pratila u Grčku „i druge grčke građane koji su tamo bili prisutni, uključujući devet monaha koji su izrazili želju da se vrnu u Atinu”.

„Sveti manastir, pod vlašću sinajske bratije, nastavlja normalno da radi i otvoren je za pośetioce”, navodi Ministarstvo vanjskih poslova Grčke. Dodaju da će „u narednim danima biti pokrenuti postupci za sukcesiju (naslijeđivanje) arhiepiskopa Damjna u skladu sa njegovom javno izraženom voljom i osnovnim regulama manastira”…

S obzirom na svoje pozne godine, te fakat da je iguman Sinaja još od 1974, Damjan ne dovodi u pitanje da će se uskoro povući u mirovinu — ali isključivo po drevnoj proceduri. Arhiepiskop je jasno stavio do znanja da o manastiru posljednju riječ ima Vaseljenska patrijaršija, a ne Jerusalimska patrijaršija. Pozvao se na stare privilegije, na Σιγίλλιον (Sigillion) Vaseljenskoga Patrijarha iz 1782. godine — da je Sinaj „autonoman, samoupravan, slobodan, nepovrjediv i nije podložan nijednom patrijaršijskom prijestolu”.

Drugim riječima, Damjan je osporio Jerusalimsku patrijaršiju sa Teofilom III kao mjerodavnu za izbor novoga arhiepiskopa-igumana Sinaja. 

Štoviše, za monaške nemire s kraja prošloga mjeseca na Sinaju — skandal nezabilježen u dugoj istoriji toga svetilišta, kada se pobunila većina bratije u pokušaju svrgavanja predstojatelja Sinaja — Damjan je naveo da su ih „iskoristili pojedinci, organizacije i političke stranke povezane sa POKUŠAJEM RUSIJE da demontira pravoslavlje, promovišući stavove suprotne pravoslavnoj hrišćanskoj teologiji i moralu”.

Arhiepiskop Damjan je patrijarha jerusalimskoga Teofila III kontekstualno osudio jer podržava, citiramo, „IMPERIJALISTIČKU POLITIKU protiv sv. manastira Sinaj, usmjerenu na njegovo svođenje na običan manastir pod Patrijarhom Jerusalima”.

Sinod Vaseljenske patrijaršije, još 29. avgusta — suprotno Jerusalimskoj patrijaršiji — izražava podršku upravo arhiepiskopu Damjanu…

Ruski diptih iz 1850-1851. godine (tj. iz epohe Njegoša) sa opštim pregledom u to vrijeme ukupno svega 10 AUTOKEFALNIH JERARHIJA Istočno-pravoslavne Crkve. Za čitaoce „Antene M" smo markirali crvenom: Jerarhiju GORE SINAJSKE na 8. mjestu i Jerarhiju CRNE GORE na 9. mjestu

Po ustaljenoj starini, prredstojatelja Sinajske arhiepiskopije ujedno igumana manastira Svete Katarine bira isključivo sinajska bratija, uz učešće predstavnika manastirskoga podvorja „Džuvani” u Kairu. Kandidat za arhiepiskopa mora biti član sinajske bratije. Jedina nadležnost jerusalimskoga patrijarha je episkopsko rukopoloženje od sinajske bratije izabranoga kandidata za arhiepiskopa-igumana.

Kompleksnost zbivanja na Sinaju ogleda se i u tome da je 28. maja 2025. Apelacioni sud Egipta presudio da vlasništvo nad manastirom i njegovom imovinom pripada egipatskoj državi, iako će monasi zadržati pravo da koriste prostorije u vjerske svrhe. Udaljena, nenaseljena zemljišta i imanja manastira na jugu Sinajskoga poluostrva, vjeruje se, sada su u planu egipatske vlade za turistički razvoj, izgradnju hotelâ sa pet zvjezdica, pansionâ i nove infrastrukture — sa ciljem privlačenja 30 miliona turista do 2028. godine.

Parlament Republike Grčke 5. avgusta usvaja Zakon 5224/2025 sa paragrafima koji, ako se uzme u obzir jasna odluka egipatskoga suda, postavljaju pitanja o tome ko će na kraju biti pravno odgovoran za upravljanje manastirom i njegovim blagom…

O ovome je „Antena M” izvještavala u više tekstova — dostupni su preko donjega link…

Vlada Republike Grčke je zainteresovana da nasljednik Damjana bude regularno izabran — piše „Τα Νέα”, grčki dnevni list — napominjući kako „iz čisto crkvene perspektive, grčka vlada ima apsolutnu podršku tri vodeće crkvene vlasti koje se kreću u istome duhu: Vaseljenskoga prijeestola i crkava Grčke i Kipra”.

„I Fanar i Nikozija u svojim su saopštenjima izrazili podršku ‘legitimnom i kanonskom’ igumanu Damjanu, šaljući jasnu poruku monasima koji se protive Damjanu, ali sada pod uslovom da će se poštovati sporazumi o trenutnom početku procedura sukcesije (naslijeđivanja)”.

„Što se tiče monahâ koji su prije oko tri neđelje sazvali opšti sinaksis Sinaja i smijenili arhiepiskopa, iz grčke vlade u saopštenju tvrde da sada se oni slažu sa propisanim razvojem događaja”.

„Τα Νέα” dodaje da „iz perspektive Jerusalimske patrijaršije, postoji diskretno praćenje događaja i bilo je intervencija sa saopštenjima u kojima ova stara patrijaršija smatra da se dovodi u pitanje njezina normativna kompetencija i nad manastirom i nad Sinajskom arhiepiskopijom. Što se tiče drugog, titularni arhiepiskop Sinaja, Farana i Raita je zaista 24. episkop ove konkretne episkopske stolice Jerusalimske patrijaršije od koje je zaista Damjan primio ‘treći stepen sveštenstva’ prije 50 godina. Zato je Jerusalim takođe pozvao arhiepiskopa da se pojavi pred Sinodom u Jerusalimu, u poneđeljak, 8. septembra”…

Vaseljenski patrijarh Vartolomej i Damjan Sinajski, koji je stavio do znanja da o Sinaju posljednju riječ ima Vaseljenska, a ne Jerusalimska patrijaršija: pozvao se na Σιγίλλιον (Sigillion) Vaseljenskoga Patrijarha iz 1782. godine — da je Sinaj „autonoman, samoupravan, slobodan, nepovrjediv i nije podložan nijednom patrijaršijskom prijestolu”

U tom kontekstu, juče se oglasila Jerusalimska patrijaršija, koja je ranije podržala monašku pubunu protiv Damjana, a njega — koji je najstariji po hirotoniji u episkopatu Jerusalimske patrijaršije — stigmatizovala zbog „kanonskih i drugih prestupa” i za „sablazan”!

U najnovijem saopštenju, koje prenosi zvaničan sajt (jerusalem-patriarchate.info), Jerusalimska patrijaršija osporava i da je sinajski arhiepiskop zaista autor izjave za javnost od 4. septembra! To saopštenje prenosimo u cjelini:

- Što se tiče dugačke izjave koja se pripisuje sinajskom arhiepiskopu Damjanu, koji je napuštio manastir, voljenom bratu u Hristu i jerarhu kanonski potčinjenom drevnoj Jerusalimskoj patrijaršiji, odlučeno je da se njezin sadržaj zanemaruje, kako bi se odgovarajuće kanonske kazne mogle privremeno izbjeći.

- Neprimjeren i anticrkveni duh pomenute izjave, koja sadrži UVRJEDLJIVE i LAŽNE TVRDNJE koje izazivaju razdor Romiosina [Ρωμιοσύνη, od 1960-ih tako se označava moderna grčka nacija, termin je uspostavljen u duboko podijeljenoj Grčkoj nakon građanskoga rata 1946-1949, prim], potvrđuje brojna svjedočanstva, prema kojima je nesumnjivo potvrđeno da ne potiču iz pera odlazećeg arhiepiskopa.

- Dalje, napominje se da je odlazeći arhiepiskop, postupcima koji nijesu u skladu sa njegovim ličnim nadležnostima, uveo u manastir sumnjive osobe koje su se ponašale nasilno i proćerao poštovane članove sinajske bratije, držeći sv. manastir zatvorenim duže vrijeme — čin koji je izazvao najveću zabrinutost za sv. relikvije i istorijska blaga manastirske arhive.

- Poštovano bratija Jerusalimske patrijaršije, poštujući istoriju i dugogodišnji doprinos odlazećeg arhiepiskopa i prepoznajući njegovu ljudsku slabost, moli se za njegovo zdravlje, prosvjetljenje i pokajanje. Takođe je sa radošću primilo od grčke vlade informacije o njegovom mirnom i dostojanstvenom povlačenju, što dolikuje njegovim godinama.

- Drevna Patrijaršija, imajući kanonsku i duhovnu odgovornost nad Sinajskom arhiepiskopijom, bez ikakve namjere administrativnoga miješanja u poslove manastira, doprinijela je posredovanjem, ohrabrenjima i očinskim savjetima ublažavanju krize. Njezin prioritet ostaje povratak kanonskome poretku i obnavljanje normalnog funkcionisanja sv. manastira.

- Patrijaršija stoga poziva oce (monahe) Sinaja da mirno nastave sa postupcima izbora propisanim osnovnim regulama, kako bi mogla da prime novoizabranog igumana manastira i rukopoloži ga kod svesvetog i životvornog groba vaskrslog Gospoda, kao istinskog sina Crkve Siona.

Komentari (2)

POŠALJI KOMENTAR

d vujicic

Nažalost, izvorno hrišćansko učenje o bogu, crkveni velikodostojnici su redovno „prilagođavali“ kolaboracijama sa svjetovnim državnim vlastima. To je uvijek dodatno mobilisalo i pojačavalo osvajačke i invazione ambicije i preokupacije date države, odnosno njenih vlastodržaca. Slično kao u Srednjem vijeku, kada su bili servilni vodećim feudalcima, tako je i u novije vrijeme. Neovisno da li su to ratnohuškački nacionalisti ili crkva sa prepredenim birokratskim populistima.

d vujicic

Od početaka hrišćanstva, lažni hristofori, fariseji i istinski sve brjnije jude osnovne ideje hrišćanstva urušavali su osnovu hrišćanskog učenja. Pribjegavajući demonizaciji drugih i drukčijih, i bezdušnom uništavanju potencijalnih ili stvarnih protivnika. Razaranje velikog Zevsovog hrama, ključnog znamenja drevnog antičkog „boga munje i groma“, i „oca bogova i ljudi“ – kao da je bio početak, i putokaz. Nije valjda to učinjeno da bi olakšali „rane Isusove“?