Za Antenu M piše: Ana Nives Radović
Postoji neka vrsta neodoljive privlačnosti u izrazu „pametni ugovor“, jer u svijesti mnogih budi slike inteligentnog koda koji donosi odluke u stvarnom vremenu, sporazuma koji se sami izvršavaju i budućnosti u kojoj advokate i notare zamjenjuju linije programskog jezika. Ipak, iza tog modernog pojma krije se istina koja je istovremeno i jednostavnija i dublja. Pametni ugovor nije ni zaista pametan, niti je ugovor u pravno obavezujućem smislu, a upravo u tome leži inovativnost.
Navikli smo da riječ „pametno“ povezujemo sa tehnologijom koja uči, razmišlja ili nam makar olakšava svakodnevicu svojom kontekstualnom sviješću, zbog čega je lako upasti u zamku kada čujemo za pametne ugovore i zamislimo ih kao sofisticirane digitalne dogovore koji razumiju naše namjere i upravljaju kompleksnim situacijama umjesto nas. Međutim, pametni ugovori nijesu „pametni“ poput pametnih telefona, niti poput softverskih alatki baziranih na vještačkoj inteligenciji. Takođe, nemaju ni status ugovora u tradicionalnom pravnom značenju.
Ugovor podrazumijeva međusobni dogovor, pravne norme, pa čak i mogućnost pregovora ili rješavanja sporova. Pametni ugovor, s druge strane, je čisti kod, koji ne prepoznaje strane u ugovoru, ne bavi se namjerama niti obavezama – on samo izvršava unaprijed definisana pravila kad god se ispune određeni uslovi.
Da bismo u potpunosti razumjeli šta pametni ugovori jesu, a šta nijesu, najjednostavniji način je da sagledamo put od njihovog nastanka, ne samo zbog konteksta, već zato što njihovo porijeklo otkriva njihovu pravu prirodu.
Još devedesetih godina prošlog vijeka, mnogo prije nego što je lansirana prva kriptovaluta bitcoin, kriptograf i informatičar Nik Szabo skovao je termin „pametan ugovor“, ne misleći pritom na digitalizovane pravne dokumente, već dok je opisivao automatizovane protokole transakcija – softver koji bi mogao da sprovede dogovor bez ljudske intervencije. Njegova metafora bila je jasna i efektna – kao automat za sokove: ubaciš novčić, pritisneš dugme i dobiješ piće – nema prodavca, nema pregovora, nema potrebe za povjerenjem. Automat ne razmatra tvoju namjeru, samo izvršava svoj program.
Szabovu viziju je 2015. u stvarnost donijela Ethereum mreža (koja će biti posebna tema u ovom serijalu). Programeri su tada prvi put mogli da postave opšte namjenske programe direktno na blockchain. Ovi „pametan ugovori“ tada su mogli da sprovode kompleksnu logiku, upravljaju tokenima i funkcionišu u decentralizovanom, nepromjenljivom okruženju, što je predstavljalo preokret u razmišljanju.
Dakle, pametni ugovor je dio koda – samostalni program koji „živi“ na blockchainu i izvršava tačno određene instrukcije kad se ispune definisani uslovi. Ako je uslov X ispunjen, izvršava se akcija Y. Nema odstupanja. Nema diskrecije. A pogotovo nema pravne interpretacije.
U tom smislu, riječ „ugovor“ može čak da zavara. Tradicionalni ugovori su pisani prirodnim jezikom, tumače ih ljudi i sprovode sudovi. Mogu biti dvosmisleni, složeni, pa čak i kontradiktorni, što nije bez razloga, budući da su ljudski odnosi kompleksni, a sudije postoje ne samo da tumače „slovo zakona“, već i njegov duh.
Pametni ugovori, za razliku od klasičnih, funkcionišu u crno-bijelom svijetu. Za njih nije važno šta je pošteno, razumno ili kakav je kontekst. Ako unos odgovara unaprijed definisanom pravilu – akcija se izvršava. Ako ne odgovara – ništa se ne dešava. Logika je stroga i neumoljiva. Upravo ta čvrstina im daje ogromnu moć u određenim situacijama, ali ih čini potpuno neupotrebljivim u drugim.
Zamislimo sljedeću situaciju: dvoje ljudi se dogovara da će novac biti isplaćen tek kad jedna strana isporuči određenu digitalnu robu. Umjesto da neko treći (poput advokata ili banke) drži novac dok se to ne desi, pametni ugovor preuzima tu ulogu. On „zaključa“ sredstva i čeka neki signal – recimo potvrdu da je roba zaista isporučena. Taj signal dolazi od spoljnog izvora informacija koji se zove orakl. Kad signal stigne, pametni ugovor odmah izvršava ono što je dogovoreno i šalje novac – sve automatski. Nema potrebe da iko interveniše ili da se međusobno vjeruje. Sve zavisi od pravila i podataka.
Blockchain „ne zna“ šta se dešava u stvarnom svijetu – on je zatvoren sistem. Ne može sam da provjeri da li je nešto isporučeno. Zato mu neko spolja mora „reći“ da je isporuka završena – a to radi orakl.
Tu je i pitanje nepromjenjivosti. Jednom kad se pametni ugovor postavi na blockchain, više ga nije moguće mijenjati. Ako postoji greška u kodu ili pogrešno definisan uslov, jedini način da se ispravi jeste kreiranje potpuno novog pametnog ugovora i migracija korisnika, tokena ili sredstava. U pravu, greške se mogu komentarisati, osporavati. U pametnom ugovoru – one se jednostavno izvršavaju.
No, i pored svih ograničenja, uticaj pametnih ugovora je revolucionaran, jer su osnova za razvoj decentralizovanih finansija. Njihova posebnost nije u tome što zamjenjuju ugovore, već što zamjenjuju povjerenje. U svijetu pametnih ugovora, ne morate vjerovati drugoj strani. Ne morate čak ni znati ko su. Dovoljno je da vjerujete kodu – odnosno, programerima koji su ga napisali i blockchainu na kojem funkcioniše.
Pametni ugovori su alat – moćan, precizan i samoizvršiv, a najbolje funkcionišu kad su uslovi jasni, ishodi binarni, a automatizacija donosi efikasnost. Nijesu stvoreni za ljudsku složenost, dvosmislenost, ni promjenjive okolnosti.
Nijesu pametni. Ne razmišljaju, ne zaključuju, ne prilagođavaju se. Nijesu ugovori u pravom smislu – ne možete ih koristiti na sudu, osim ako nisu dio šireg pravnog okvira. Ali jesu nešto sasvim novo – način da se dogovori pretoče u sistem koji niko ne kontroliše, a svi mogu da provjere.
--------------------
Edukativni serijal „Od kovanica do kodova“ je autorski projekat namijenjen razvoju finansijske i finansijsko-tehnološke pismenosti, a čini ga 100 članaka koje od 1. oktobra u okviru FinTech rubrike Antena M objavljuje dva puta sedmično.
Kombinovanjem tema iz oblasti platne industrije, savremenog bankarstva i digitalizacije sa pričom o ulozi i istoriji novca serijal je osmišljen da omogući uvid u širu sliku značenja vrijednosti i razmjene koja se od nastanka do danas odvija na istim principima.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR