Za Antenu M piše: Ana Nives Radović
Evropa je tokom proteklih godina sprovodila jednu od najvažnijih reformi svoje finansijske infrastrukture, promjenu koja možda nije često dospijevala na naslovne strane, ali je suštinski uticala na način na koji rukujemo novcem. Elementi ove transformacije su tri ključna zakonodavna okvira, direktive o platnim uslugama PSD1, PSD2 i dolazeća PSD3, koje nijesu samo pravni detalji, već nevidiva konstrukcija iza FinTech ekspanzije, masovne upotrebe trenutnih uplata i pojave onoga što danas nazivamo otvorenim bankarstvom.
Za preduzetnike koji razvijaju finansijske aplikacije nove generacije, za banke koje preispituju svoju ulogu na tržištu bez posrednika, ili za korisnike koji se pitaju zašto je slanje novca između evropskih zemalja danas jednako lako kao plaćanje kod lokalnog trgovca ove direktive daju odgovor, s obzirom na to da su regulativu pretvorile u podsticaj za inovacije, promijenile konkurentsku igru u bankarstvu i pomjerile granice između finansijskih institucija i tehnoloških provajdera.
PSD1 i harmonizovanje plaćanja
Kada je Direktivа o platnim uslugama 1 (PSD1) usvojena 2007. i primijenjena u većini zemalja EU do 2009, označila je prvi ozbiljan pokušaj da se ujedine raznoliki i fragmentisani platni sistemi Evrope. Prije PSD1, svaka država članica imala je svoje posebne propise, što je značilo da je postojala cijela mreža regulatornih prepreka za prekogranične transakcije. Posljedica toga bila je neefikasna, netransparentna platna scena, skupa i potrošačima i privredi, posebno onima koji su poslovali preko granica.
PSD1 je imao cilj da razbije ovu neefikasnost uspostavljanjem jedinstvenog pravnog okvira za platne usluge širom Evropske unije oslanjajući se na ideju o stvaranju Jedinstvenog područja za evropske platne transakcije, poznatijeg kao SEPA, integrisanog tržišta na kome bi se transakcije u eurima odvijale bez prepreka, jednako lako unutar jedne države kao i između država. To nije bio samo administrativni iskorak, već infrastrukturna promjena koja je uticala na to da se promijeni način na koji novac može da kruži unutar i izvan EU.
PSD1, posmatran sa praktične strane, uveo je niz osnovnih reformi tako što je uspostavio jedinstvene operativne i regulatorne standarde za platne institucije, čime je omogućeno dosljednije praćenje i jačanje povjerenja između različitih jurisdikcija. Direktivom je formalno uvedena i kategorija „provajdera platnih usluga“ (PSP), što je razjasnilo uloge i odgovornosti subjekata koji učestvuju u procesuiranju plaćanja. Transparentnost je postala ključna, pružaoci platnih usluga su morali jasno da informišu korisnike o naknadama, rokovima izvršenja i uslovima, što je bila važna mjera za osnaživanje potrošača i podsticanje konkurencije. PSD1 je takođe otvorio vrata inovacijama, dopuštajući nebankarskim subjektima, pod odgovarajućim nadzorom, da uđu na platno tržište, čime je postavio temelje za intenzivan razvoj FinTech sektora.
Uprkos ovim značajnim pomacima, PSD1 je ostao proizvod svog vremena, prije svega jer ova direktiva nije uspjela, a nije ni mogla da predvidi brzinu digitalne transformacije koja je uslijedila. Kako su pametni telefoni, API i digitalno orijentisani FinTech startapi u prvim godinama 2010-ih počeli da mijenjaju finansijske usluge, ograničenja PSD1 su postajala sve vidljivija, pa je ono što je nekada bilo revolucionarno, ubrzo počelo da djeluje zastarjelo, otvarajući prostor za njegovog nasljednika, PSD2.
PSD2 i više digitalizacije
Do sredine 2010-ih, evropski platni sistem prolazio je kroz duboku transformaciju, najviše zbog toga što potrošači više nijesu bili zadovoljni odlascima u fizičke filijale ili snalaženjem po zastarjelim online portalima, sve više su se okretali mobilnim aplikacijama koje su nudile moderne, dostupne finansijske usluge. Istovremeno, nova generacija FinTech startapa počela je da razvija inovativne alate zasnovane na postojećoj bankarskoj infrastrukturi, međutim, takva digitalna revolucija nailazila je na prepreke, budući da su banke kontrolisale pristup podacima klijenata, API-jevi su bili rijetki ili zatvoreni, a povjerenje korisnika u online plaćanja bilo je ograničeno.
Tada je na scenu stupila PSD2, Revidirana Direktiva o platnim uslugama, usvojena 2015. i primijenjena u EU do 2019, a u Crnoj Gori od 2023. godine. Dok je njen prethodnik, PSD1, postavio temelje za jedinstveno evropsko platno tržište, PSD2 je bio odlučan korak ka otvorenijem i sigurnijem finansijskom sistemu, čiji cilj nije bio samo da uskladi zakonodavstvo sa digitalnom erom, već i da potpuno promijeni arhitekturu finansijskih usluga.
U osnovi PSD2 nalazile su se tri ključne ambicije i to da se podstakne inovacija i konkurencija kroz demokratizaciju pristupa finansijskoj infrastrukturi; da se ojačaju zaštite potrošača u svijetu finansija koji se sve više digitalizuje; i da se značajno podignu sigurnosni standardi za elektronska plaćanja.
Otvoreno bankarstvo
Najvažniji stub PSD2 bila je formalna uvođenje koncepta Otvorenog bankarstva, kada su prvi put banke u EU bile zakonski obavezane da otvore infrastrukturu regulisanim trećim stranama preko sigurnih API-ja, uz izričit pristanak korisnika. API (Application Programming Interface) je skup definisanih pravila i protokola koji omogućava komunikaciju i razmjenu podataka između različitih softverskih aplikacija.
Uvedene su dvije nove kategorije pružalaca usluga: Pružalac usluga informacija o računu (AISP), koji može prikupljati finansijske podatke u ime korisnika, i Pružalac usluga iniciranja plaćanja (PISP), koji može direktno pokretati plaćanja sa korisničkog računa, zaobilazeći kartične mreže.
Ova regulativa je praktično pretvorila banke u platforme, dopuštajući nebankarskim akterima da razvijaju konkurentske usluge na osnovu postojećih računa, otvarajući vrata novim mogućnostima, bilo da je riječ o alatima za upravljanje ličnim finansijama, alternativnim procjenama kreditne sposobnosti ili besprijekornom peer-to-peer plaćanju, time što je „razbio“ nekada zatvorena vrata tradicionalnog bankarstva. Ovo je bio zaokret u tehnološkom, pravnom i finansijskom smislu.
Snažna autentifikacije korisnika (SCA)
Sigurnost je bila jedan od ključnih stubova PSD2, a to je naročito bilo jasno kroz obavezu primjene Snažne autentifikacije korisnika (SCA), jer su uvedeni strogi uslovi za provjeru identiteta korisnika koji obavljaju elektronske uplate. SCA je postavila novi standard: za transakcije su postala potrebna najmanje dva nezavisna oblika autentifikacije, koji su mogli da uključuju nešto što korisnik zna (kao što je lozinka), nešto što posjeduje (poput mobilnog telefona) i nešto što jeste (na primjer, otisak prsta ili biometrijsko prepoznavanje lica).
Iako je uvođenje SCA, posebno u oblasti elektronske trgovine, naišla na otpor i tehničke izazove, njen dugoročni efekat je veoma značajan, jer je podigla je standard sigurnosti digitalnih plaćanja i natjerala i banke i trgovce da unaprijede svoje sisteme autentifikacije, a kao rezultat tog procesa nastalo je znatno bezbjednije platno okruženje.
Jača zaštita potrošača
Pored inovacija i sigurnosti, PSD2 je konkretno ojačao prava potrošača uvođenjem jasnijih pravila o odgovornosti za neovlašćene transakcije, osiguravajući da korisnici imaju ograničene gubitke u slučaju prevare. Pooštrio je odredbe o povraćaju novca i standardizovao način na koji se informacije dostavljaju, kako bi potrošači bolje razumjeli svoja prava i obaveze.
Iako tematika vezana za ove mjere nije toliko popularna u javnom diskursu kao što je slučaj sa Otvorenim bankarstvom ili SCA, one su ključne za izgradnju povjerenja u vremenu kada finansijske usluge sve više funkcionišu bez direktnog kontakta s klijentom i kada raste svijest o pravu na potpunu informisanost o svim pitanjima koja se tiču nečije lične imovine.
PSD3 i ono što slijedi
Prijedlog Evropske komisije za PSD3 sa ažuriranim Pravilnikom o platnim uslugama (PSR), označava važan preokret u razvoju digitalnog finansijskog ekosistema Evrope. Nastavljajući ono što je PSD2 postavio kao osnovu, ove nove regulative ne ciljaju samo da „zakrpe“ postojeće nedostatke, već da unaprijede i modernizuju sistem plaćanja. Cilj je jasan i odnosi se na to da se stvori koherentnije, pouzdanije i inkluzivnije okruženje za plaćanja koje odgovara složenosti i inovacijama današnjeg tržišta.
Jedan od ključnih problema koji PSD3 rješava jeste fragmentisana i neujednačena primjena API-ja Otvorenog bankarstva širom EU. Pod PSD2, koncept otvorenog bankarstva jeste usvojen, ali u praksi je nastala raznovrsnost tehničkih standarda i različit pristup, što je pravilo poteškoće i pružaocima usluga i korisnicima. PSD3 ima za cilj da uspostavi snažnije i usklađenije tehničke zahtjeve koji ne samo da poboljšavaju međusobnu povezivost, već i obezbjeđuju da inovatori i novi učesnici mogu da razvijaju rješenja na ravnopravnim osnovama. Širenjem pristupa platnim sistemima van tradicionalnih banaka, ova regulativa podstiče konkurenciju i omogućava FinTech firmama i drugim nebankarskim provajderima da doprinesu dinamičnom tržištu plaćanja.
Istovremeno, PSD3 prepoznaje značaj zaštite potrošača i sistema. Unapređenje sposobnosti za otkrivanje prevara i olakšano dijeljenje informacija između finansijskih institucija predstavlja strateški odgovor na sve sofisticiranije sajber prijetnje, zbog čega je ovaj fokus na sigurnost usklađen sa jasnim definisanjem prava i obaveza, naročito kako nove vrste digitalnih usluga postaju sastavni dio svakodnevnih finansijskih transakcija.
Zašto je to važno i šire od same regulative?
Direktive o platnim uslugama su u suštini usmjerene na preoblikovanje odnosa između potrošača, banaka i šireg finansijskog ekosistema tako što osnažuju potrošače dajući im veću kontrolu nad finansijskim podacima, omogućavajući im da uporede i biraju između više vrsta usluga prilagođenih njihovim potrebama.
Za startape i FinTech inovatore, ove direktive snižavaju prepreke za ulazak i otvaraju nove mogućnosti za kreativne inovacije i stvaranje vrijednosti. Kao vidljivi rezultat javljaju se brža, jeftinija i sigurnija plaćanja, koja više nijesu apstraktni ciljevi, već stvarnost širom EU.
Crna Gora je proces usklađivanja svog zakonodavstva s evropskim direktivama iz oblasti platnih usluga započela usvajanjem Zakona o platnom prometu 16. aprila 2014. godine, čime je u nacionalno zakonodavstvo prenijela odredbe PSD1 direktive (Directive 2007/64/EC). Ovaj zakon stupio je na snagu 8. januara 2015. godine i omogućio je modernizaciju platnih sistema, unapređenje konkurencije i poboljšanje zaštite korisnika platnih usluga u skladu s praksom Evropske unije.
Nakon toga, Crna Gora je nastavila proces harmonizacije sa EU propisima usvajanjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o platnom prometu, kojim su transponirane ključne odredbe PSD2 direktive (Directive EU 2015/2366). Ovaj zakon je usvojen 29. septembra 2022. godine, a stupio je na snagu 8. oktobra 2023. godine. Novim zakonskim okvirom omogućeno je uvođenje inovativnih platnih usluga kao što su usluge iniciranja plaćanja (PIS) i usluge informisanja o računu (AIS), kao i obavezna primjena snažne autentifikacije korisnika (SCA), što dodatno povećava sigurnost i prava korisnika platnih usluga.
U okviru Evropske unije od 2022. je u pripremi PSD3 direktiva, čije se usvajanje i stupanje na snagu očekuje sredinom 2026. godine. Imajući u vidu dosadašnja kašnjenja u prenosu PSD1 i PSD2 direktiva u crnogorsko zakonodavstvo, očekuje se i da će se i kada je PSD 3 u pitanju njena primjena dogoditi nešto kasnije – najranije 18 mjeseci nakon početka implementacije u EU, nakon čega će crnogorski finansijski sektor omogućiti korisnicima prednosti savremenih platnih usluga u skladu sa najnovijim evropskim standardima.
----------
Edukativni serijal „Od kovanica do kodova“ je autorski projekat namijenjen razvoju finansijske i finansijsko-tehnološke pismenosti, a čini ga 100 članaka koje od 1. oktobra u okviru FinTech rubrike objavljuje Antena M.
Kombinovanjem tema iz oblasti platne industrije, savremenog bankarstva i digitalizacije sa pričom o ulozi i istoriji novca serijal je osmišljen da omogući uvid u širu sliku značenja vrijednosti i razmjene koja se od nastanka do danas odvija na istim principima.
Mila K
Hvala. U srž.