Cijena sirove nafte već dugo predstavlja jedan od najpraćenijih ekonomskih pokazatelja, jer utiče na sve, od troškova energije do globalne inflacije. Cijena nafte ovih dana, posebno West Texas Intermediate (WTI) i Brent sirove nafte, pokazuje znakove volatilnosti, pod uticajem nekoliko globalnih ekonomskih, političkih i finansijskih faktora.
Tokom jutrošnje evropske sesije trgovanja, cijena barela WTI sirove nafta bila je 62,22 dolara, što je blagi porast u odnosu na srijedu, kada je bila 61,95 dolara. Slično tome, cijena Brent sirove nafte, koja je takođe važan globalni pokazatelj, porasla je sa 65,34 na 65,54 dolara tokom istog perioda, kao dio šireg trenda fluktuacija koji je prisutan posljednjih mjeseci, a koji je u velikoj mjeri vođen interakcijom ponude i tražnje, geopolitičkim faktorima, politikom OEPC+ OPEC-a+ i stanjem globalne ekonomije.
WTI i Brent
WTI jedan je od triju glavnih tipova sirove nafte koji se trguju na globalnom tržištu, uz Brent i Dubai Crude. WTI je poznat kao „lagan“, što opisuje njegov relativno nizak sadržaj sumpora i nisku gustoću, što ga čini lakim za rafiniranje. WTI se uglavnom dobija u Sjedinjenim Američkim Državama i distribuira se iz centra Kašing u Oklahomi, koji je često nazivan „raskrsnica naftovoda svijeta“. Ovaj region igra ključnu ulogu u određivanju cijene WTI-a, čineći ga važnim globalnim pokazateljem cijena nafte.
Brent, s druge strane, proizvodi se u Sjevernom moru i smatra se vodećim globalnim pokazateljem cijene sirove nafte. Iako i WTI i Brent služe kao pokazatelji cijena za sirovu naftu, oni se razlikuju po kvalitetu i lokaciji. WTI se obično trguje po nižoj cijeni u odnosu na Brent zbog svoje unutrašnje distribucije i regionalnih neravnoteža ponude i tražnje. Razlike u cijenama između ovih dvaju pokazatelja često odražavaju varijacije u dostupnosti ponude i logističkim troškovima povezanim sa transportom nafte na međunarodna tržišta.
Cijena i WTI i Brent nafte snažno je pod uticajem dinamike ponude i tražnje na globalnom tržištu nafte. Promjene u tražnji uslijed ekonomskog rasta, geopolitičke nestabilnosti i drugih makroekonomskih faktora mogu da izazovu značajne fluktuacije u cijenama nafte. Takođe, prekidi u snabdijevanju izazvani prirodnim katastrofama, ratovima ili sankcijama mogu imati nesrazmjeran uticaj na cijenu nafte, kao što je bilo vidljivo tokom globalnih trgovinskih napetosti i odluka koje donosi OPEC+.
Pokretači ponude i tražnje
Kao i kod svake robe, osnovne sile ponude i tražnje određuju cijenu sirove nafte. Globalna tražnja za naftom, koja je u velikoj mjeri pod uticajem ekonomske situacije velikih zemalja potrošača nafte kao što su Sjedinjene Države, Kina i Indija, ključni je faktor u određivanju cijena nafte. Kada je globalna tražnja jaka, cijene obično rastu, odražavajući potrebu za većom ponudom kako bi se zadovoljila potrošnja. S druge strane, tokom perioda slabijeg ekonomskog rasta, globalna tražnja za naftom opada, što često dovodi do nižih cijena.
U prvom kvartalu 2025. godine, globalna potrošnja nafte zabilježila je najveći rast od 2023. godine, povećavši se za 1,2 miliona barela dnevno. Ipak, Međunarodna agencija za energetiku (IEA) je nedavno smanjila svoju prognozu rasta globalne tražnje za naftom u 2025. godini, revidirajući je naniže za 300.000 barela dnevno, na 730.000 barela dnevno. Glavni razlog ovog smanjenja je eskalacija trgovinskih tenzija, koje su negativno uticale na globalnu ekonomsku perspektivu. Potencijal za produženi trgovinski rat, posebno između SAD i Kine, nastavlja da umanjuje tržišna očekivanja za snažan rast tražnje.
Istovremeno, faktori na strani ponude takođe igraju značajnu ulogu u oblikovanju cijena nafte. U martu ove godine, globalna ponuda nafte porasla je za 590.000 barela dnevno, dostižući 103,6 miliona barela dnevno, što je uglavnom rezultat povećanja u zemljama koje nisu članice Organizacija zemalja izvoznica nafte – OPEC-a i OPEC+ grupacije. Ipak, OPEC+ (koalicija članica OPEC-a i nečlanica ove organizacije, uključujući Rusiju) i dalje igra ključnu ulogu u određivanju globalnih nivoa proizvodnje nafte, zbog čega odluke ove grupe da smanji ili poveća proizvodnju mogu izazvati nagle oscilacije u cijenama nafte, u zavisnosti od toga kako tržište reaguje na te promjene politike.
Uloga OPEC-a i OPEC+
OPEC već dugo igra ključnu ulogu u oblikovanju globalnih cijena nafte, jer postavlja kvote proizvodnje za svoje članice, određujući količinu nafte koju svaka zemlja može da proizvede. Ove kvote se revidiraju i prilagođavaju na polugodišnjim sastancima OPEC-a, na kojima se donose odluke zasnovane na tržišnim uslovima, ekonomskim prognozama i geopolitičkim razmatranjima. Kada OPEC odluči da smanji proizvodne kvote, globalna ponuda nafte se smanjuje, što obično dovodi do rasta cijena, dok s druge strane, kada poveća proizvodnju, to obično izaziva pad cijena nafte zbog viška ponude.
Pored OPEC-a, savez OPEC+, takođe je od presudne važnosti za upravljanje nivoima proizvodnje nafte. Na posljednjem sastanku, članice OPEC+ saglasile su se da postepeno povećaju proizvodne ciljeve, pri čemu se očekuje dodatnih 411.000 barela dnevno već od maja ove godine. Međutim, postoje zabrinutosti da bi prekomjerna proizvodnja određenih zemalja, uključujući Kazahstan i Irak, mogla ograničiti uticaj ovog povećanja. Situacija u Kazahstanu, gdje je proizvodnja već prešla dogovorene nivoe, posebno je značajna, jer bi mogla oslabiti napore grupe da stabilizuje globalne cijene.
Uprkos ovim naporima, tržište nafte i dalje je pod pritiskom zbog zabrinutosti o rastu tražnje i uticaju trgovinskih carina koje su Sjedinjene Države uvele. Odluka SAD-a da uvede carine Kini u aprilu 2025. godine, zajedno sa drugim trgovinskim ograničenjima, stvorila je značajnu neizvjesnost na tržištu, što je doprinijelo opadanju cijena nafte. Kao rezultat toga, cijene brent nafte oštro su pale sa 74 na 64 dolara po barelu, što predstavlja pad od 14% u samo jednoj sedmici, zbog strahova od globalnog usporavanja.
Geopolitički faktori
Geopolitički događaji i napetosti su istorijski značajni faktori koji utiču na fluktuacije cijena nafte. Globalni trgovinski rat između SAD i Kine, koji je doveo do eskalacije carina i uzvratnih mjera, predstavlja ključni primjer kako geopolitička nestabilnost može izazvati talase kroz tržišta nafte. Prijetnja od viših carina i trgovinskih ograničenja može stvoriti neizvjesnost u pogledu buduće tražnje za naftom, što potom utiče na formiranje cijena.
Pored toga, SAD su uvele sankcije na iranske izvozne količine nafte, čime je dodatno pojačana napetost u globalnoj ponudi. Odluka američke vlade da cilja kineske rafinerije koje uvoze iransku naftu izazvala je zabrinutost zbog mogućnosti nestašice snabdijevanja. Sankcije se smatraju dijelom strategije SAD da ekonomski izoluje Iran, ali one takođe doprinose povećanoj volatilnosti na globalnim tržištima nafte.
Uticaj kursa dolara
Vrijednost američkog dolara igra ključnu ulogu u određivanju cijene. Zbog činjenice da je cijena nafte na svjetskom tržištu izražena u dolarima, promjene u vrijednosti te valute direktno utiču na cijenu nafte širom svijeta. Kada dolar jača, nafta postaje skuplja za kupce koji koriste druge valute, što često dovodi do smanjene tražnje i pada cijena. Suprotno tome, kad dolar slabi, nafta je jeftinija u inostranim valutama, što može podstaći veću potrošnju i pogurati cijene naviše.
Tradicionalno, SAD su bile neto uvoznik nafte, pa je rast cijena uglavnom povećavao spoljnotrgovinski deficit i slabio dolar. Ipak, revolucija vezana za proizvodnju iz škriljaca u poslednjoj deceniji pretvorila je Ameriku u jednog od vodećih svjetskih proizvođača nafte. Ova promjena preokrenula je dosadašnju logiku – danas više cijene nafte mogu zapravo ojačati američku ekonomiju kroz rast prihoda od izvoza energije, što pod određenim uslovima može dovesti i do jačanja dolara.
Globalna tražnja za naftom usko je povezana s brzinom ekonomskog rasta. Kada svjetska ekonomija jača, rastu industrijska proizvodnja, transport i ukupna potrošnja energije – što povećava tražnju za naftom i podiže cijene. Istovremeno, snažna američka privreda može dodatno ojačati dolar, zahvaljujući višim kamatnim stopama i većem povjerenju investitora. Nasuprot tome, usporavanje ekonomije obično smanjuje potrošnju energije, obarajući cijene nafte i – u zavisnosti od šireg makroekonomskog okruženja – može uticati i na slabiji dolar.
Istovremeni pad dolara i cijena nafte
Već neko vrijeme svjedočimo neuobičajenoj situaciji – istovremenom padu i dolara i cijena nafte. Ovakav scenario remeti uobičajeni obrazac i ukazuje na složene i jedinstvene faktore koji u ovom trenutku oblikuju svjetska tržišta.
Jedan od ključnih razloga slabljenja dolara je nesigurnost među investitorima u vezi sa trgovinskom politikom SAD. Uvođenje oštrih carina na uvoz iz najvećih trgovinskih partnera unijelo je nemir na tržište i poljuljalo povjerenje. Zbog toga investitori sve više izbjegavaju američke finansijske instrumente, uključujući državne obveznice i akcije, što smanjuje tražnju za dolarom. Slabiji optimizam u vezi sa ekonomskim izgledima SAD dodatno pritiska dolar naniže.
Istovremeno, IAE snizila je procjenu rasta globalne tražnje za naftom, pa očekivano smanjenje industrijske proizvodnje i potrošnje širom svijeta utiče na pad tražnje za naftom, što dodatno obara njenu cijenu. Pored toga, tržište sve više očekuje promjenu monetarne politike SAD, a zbog usporavanja privrednog rasta i slabijih inflatornih pokazatelja, predviđa se da će američke Federalne rezerve smanjiti kamatne stope.
Niže kamatne stope čine dolar manje privlačnim investitorima koji traže prinos, što mu dodatno obara vrijednost, dok istovremeno niže kamate imaju ograničen efekat na tražnju za naftom u kratkom roku, posebno kada je opšte povjerenje u ekonomiju već poljuljano.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR