Odluka umjetničkog direktora Nikšićkog pozorišta Janka Jelića da na repertoar ne stavi predstavu "IzloŽene" nezavisne teatarske scene Bunt, o rodnoj neravnopravnosti i nasilju nad ženama, izazvala je brojne rekacije.
Jelić je, pored ostalog, u obrazloženju naveo da je riječ o izlizanoj i preforsiranoj temi. Autorka, Sandra Vujović, kaže da je Jelićeva odluka skandalozna i od njega traži da podnese ostavku.
Iz Kraljevskog pozorišta “Zetski dom” najstarije teatarske institucije u Crnoj Gori, prekidaju saradnju sa Nikšićkim pozorištem dok Jelić ne bude smijenjen.
Predsjednik Opštine, Marko Kovačević, poručuje da će predstava “IzloŽene” ipak biti odigrana u Nikšićkom pozorištu.
Saradnica na Fakultetu političkih nauka, Jovana Davidović, kaže da su narativi direktora Nikšićkog pozorišta opasni i zabrinjavajući. Ona je za 24 sata Televizije E kazala da je riječ o reprezentativanom primjeru vrijednostnog stanja u kojem se nalazimo.
“Koliko je izlizano to što do 2035. godine u Crnoj Gori vjerovatno neće biti 8.000 žena uslijed selektivnog abortusa? Koliko je izlizano to što žena u Crnoj Gori u prosjeku provede 10 godina svog života neplaćenim radom u domaćinstvu? Koliko je izlizano to što sedam od 10 političarki u Crnoj Gori tvrdi da je doživjelo neku vrstu rodnog nasilja, dok devet od 10 njih tvrdi da je bilo predmet nekog seksizma,” pita se Davidović.
Potpuno je, kaže, jasno da u Crnoj Gori postoji rijetko koja teza, a da je više oboriva, od te da rodne diskriminacije nema.
“Narativi koje smo imali prilike da čujemo od direktora Nikšićkog pozorišta u najmanju ruku su opasni i zabrinjavajući. Riječ je o reprezentativnom primjeru vrijednostnog stanja u kojem se nalazimo. I to je, zapravo, posljedica onoga što se dešava u Crnoj Gori, u produženom periodu. Kada se analizira Jelićevo obraćanje primijećuje se više različitih aspekata. Prije svega, jedan koji je očigledan i zabrinjavajući je zloupotreba autoriteta, budući da gospodin Jelić navodi svoje lične stavove i javni interes podređuje ličnim stavovima. On je na odgovornoj funkciji na kojoj treba da je u službi javnog interesa, odnosno interesa svih građanki i građana, a ne da taj javni interes podređuje svojim ličnim stavovima,” objašnjava Davidović.
Sporna je, ističe, i Jelićeva teza da rodna diskriminacija ne postoji.
“Dakle, to su narativi koji se plasiraju u patrijarhalnom sistemu da bi patrijarhat pružio otpor narastajućim politikama feminizma i rodne ravnopravnosti, koje očigledno drmaju temelj patrijarha”, kaže sagovornica Televizije E.
Negiranje diskriminacije, objašnjava Davidović, predstavlja početak diskriminacije.
“Kada negirate da je neko u inferiornom ili u podređenom položaju, automatski ga lišavate šanse da ikada dođe u ravnopravan položaj sa drugim članicama i članovima društva. Nažalost, nijesu ti narativi novina u Crnoj Gori. Imali smo primjere seksističkih i mizoginih izjava od ljudi koji su na rukovodećim pozicijama, na najvišim državnim funkcijama, koji rukovode odborima koji se bave pitanjima ljudskih prava. Rijetko analiziramo vrijednostne sisteme političara i političarki i koliko su u skladu sa onim što govore, kako se ponašaju, politički djeluju. U tom kontekstu, primjer gospodina Jelića je vrlo ilustrativan, koliko nečiji lični vrijednostni sistem utiče na ono što su dešavanja u društvu. Jer, moramo biti svjesni da ono što se igra na sceni Nikšićkog pozorišta očigledno je prošlo kroz filter ličnih vrijednosti gospodina Jelića,” poručuje saradnica na FPN-u.
Pored toga što je umjetnički direktor Nikšićkog pozorišta Janko Jelić plasirao neutemeljenu tezu da žene nisu diskriminisane, relativizovao je rodnu diskriminaciju, kaže Davidović.
“Moramo da razumijemo da ne možemo rodnu, ni druge tipove diskriminacije lišavati javnog prostora. Treba im dati dovoljno prostora, a nikako da se na uštrb rodne, ne bavimo drugim vidovima diskriminacije. Ovakav narativ omalovažava podatke koji govore da u Crnoj Gori postoji rodno zasnovano nasilje, da postoje femicidi, selektivni abortus, apsolutno neravnopravna zastupljenost žena na rukovodećim pozicijama, bez obzira na njihovo obrazovanje,” ističe ona.
Pozorište bi trebalo da bude jezgro slobode, kritičke misli, u kojem se otvoreno razgovara o temama koje tište društvo, a ne mjesto gdje se sloboda ograničava, zaključuje Davidović.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR