Porfirije traži novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti CG

Piše: Vladimir Jovanović

Porfirije Perić, poglavar Crkve Srbije, najavio je da sadašnji Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je nedavno usvojen u spornoj proceduri u Skupštini Crne Gore, ne zadovoljava sve apetite Beograda u pogledu garancija o otimanju pravoslavne sakralne imovine države Crne Gore.

U intervjuu sinoć za Hrvatsku televiziju (HTV), na pitanje da li SPC ima stoljetnu ekspanzionističku politiku, čemu je dokaz i uplitanje SPC u političke prilike u Crnoj Gori – Porfirije tvrdi da „litije pokazuju zapravo da SPC nije imala ni političke ciljeve ni političke namjere, bez obzira na to što se mogu izvesti političke konsekvence po tadašnju vladu i sadašnjega predśednika Mila Đukanovića”.

To je, kaže Porfirije, „na kraju rezultirao Zakonom koji sada apsolutno priznaje crkvenu imovinu, iako još uvijek nije onakav kakvi su zakoni u drugim državama. A mi se nadamo da će on BITI JOŠ BOLJI”.

Sve crkve i manastiri sagrađeni do 1918. imovina su države Crne Gore, čija je autokefalna Mitropolija do tada imala status „državne Crkve” i bila korisnik a ne vlasnik te državne imovine.

SPC je osnovana tek 1920. godine. Dvije najveće eparhije SPC u Crnoj Gori su osnovane: 1931. Mitropolija crnogorsko-primorska i 2001. Episkopija budimljansko-nikšićka.

Porfirije je nedavno izabran za patrijarha uz asistenciju Aleksandra Vučića. Dva dana uoči lokalnih izbora u Nikšiću, on je 12. marta ugostio u Beogradu DF lidere Andriju Mandića i Milana Kneževića, neposredne favorite Vučića.

Porfirije, rodom iz južne Bačke, koji, biva, tvrdi da se SPC ne bavi politikom u Crnoj Gori, usaglasio je stavove s Mandićem i Kneževićem i o takvim „crkvenim” pitanjima, kakav je na primjer popis:

„Sagovornici su se saglasili da je slobodno izjašnjavanje na predstojećem popisu stanovnika u Crnoj Gori od najvitalnijega značaja i za SPC”.

Na drugoj strani, Joanikije Mićović – koji je uprkos snažnoj kampanji „menadžera” Miodraga-Dake Davidovića još u prvome krugu glasanja otpao kao kandidat za patrijarha Srbije – gostio je u Nikšiću i reklamirao u toku izborne kampanje Zdravka Krivokapića i Aleksu Bečića.

Krivokapićev ministar pravde Vladimir Leposavić, član Pravnoga savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske SPC, formalni je predlagač Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti – koji je usvojen bez javne rasprave, zatim bez saglasnosti tri velike vjerske zajednice i bez prethodno pribavljenoga mišljenja Venecijanske komisije, savjetodavnoga tijela Savjeta Evrope.

SPC je jedina vjerska zajednica u Crnoj Gori koja je podržala Leposavićev zakon.

Joanikije Mićović je u jednoj izjavi jesenas eksplicitno kazao da su zapravo unutar SPC u Crnoj Gori napisali zakonske izmjene i dopune.

Leposavić je juče, preko dopisnika iz Podgorice beogradskoga lista „Politika”, objavio da je „Ministarsto pravde, ljudskih i manjinskih prava, ZAJEDNO S PRAVNIM EKSPERTIMA I PREDSTAVNICIMA SPC, uspješno obavilo dijalog i usaglasilo tekst budućega Temeljnoga sporazuma, pa su sada stvoreni svi uslovi da se ovaj sporazum potpiše”.

Za razliku od gromoglasne najave na zvaničnihm glasilima Jonikijevih eparhija SPC u Crnoj Gori, službeni sajt SPC o ovoj Leposavićevoj izjavi javio nije – ništa.

Aleksandar Raković, aktivista „srpskoga sveta”, blizak Patrijaršiji Srbije, ranije je kazao da kod njih postoje sumnjive indicije „inostranosti” kod Leposavića – s obzirom na tačan podatak da je u braku sa službenicom Ministarstva odbrane SAD (United States Department of Defense).

Neki domaći mediji su primjetili i da Leposavić, kao javni funkcioner, Agenciji za sprječavanje korupcije u izvještaju o prihodima i imovini NIJE dao saglasnost na pristup podacima o svojim računima kod bankarskih i drugih finansijskih institucija.

U pogledu farse URA, koja je podnijela Ustavnom sudu na ocjenu svega jedan od ukupno čak 28 promijenjenih, dopunjenih ili ukinutih članova bivšega Zakona o slobodi vjeroispovijesti, Leposavić je izjavio: „Zakon je – neoboriv”.

Ipak, Porfirije, Mandić i Knežević su najavili dalje „zakonodavne aktivnosti”, jer su nakon susreta u Beogradu ranije saopštili da se u pogledu „Zakona o slobodi vjeroispovijesti, PREDUZMU DALJE POLITIČKE I ZAKONODAVNE AKTIVNOSTI koje će, u skladu s evropskom, ali i dobrom praksom u Srbiji, JOŠ PRECIZNIJE utvrditi značaj i ulogu Srpske pravoslavne crkve”.

Osim toga, pominjući doprinos Amfilohija Radović, Porfirije je Mandiću i Kneževiću kazao da je ipak skloniji značaju pokojnoga Irineja Gavrilovića – što je jasna aluzija da Patrijaršija Crkve Srbije neće tolerisati nastavak „autonomaške” prakse koju najavljuju ovdašnji epigoni Amfilohija.

Naime, Porfirije je, kako se navodi u saopštenju, „naglasio da isticanje te pomalo zanemarene uloge njegovog blaženopočivšeg prethodnika (Irineja Gavrilovića) u mirnome i povoljnome razriješenju krize vidi kao sopstvenu obavezu, posebno imajući u vidu da je sa patrijarhom Irinejem vodio duge razgovore o položaju Srpske crkve i srpskoga naroda, kako na Kosovu i Metohiji, tako i u Crnoj Gori, i da po tim pitanjima, U SVEMU NASLIJEĐUJE STAV koji je SPC kroz Sabor i Sinod već utvrdila”.