Biti pravoslavac danas

Piše: Sever Voinescu

Na Neđelju Pravoslavlja, velika grupa pravoslavnih bogoslova izdala je „Deklaraciju o učenju ‘ruski svijet’”, najbolnijem pitanju duše Pravoslavlja: invaziji Rusije na Ukrajinu. Antipravoslavna ideja „ruskoga svijeta” — koja je, između ostaloga, podloga ovoga rata — tu se kategorički osuđuje u ime Istine.

Ali, deklaracija nije samo stav o konjukturi, već mi se čini dobrim početkom za prosvijetljujuću diskusiju o tome što znači biti pravoslavni hrišćanin u današnjem svijetu.

Nije slučajno što su inicijatori i prvopotpisnici deklaracije, uglavnom, pravoslavci koji žive na Zapadu, kao što niko ne može prećutati hrabrost i dostojanstvo ono malo Rusa iz Rusije što su je potpisali.

Činjenica da ta izjava dolazi iznutra cvjetajućega Pravoslavlja na Zapadu govori mnogo. Možda je Bog odredio da je vrijeme da Pravoslavlje napušti status „regionalne vjere“. Istočno-pravoslavna Crkva je pozvana da bude sve više univerzalna na svoj način i sve manje specifična samo za određena područja, naime samo za neke tipove kulture, isključivo vezana za lokalne istorije.

Hristova poruka, za koju mi pravoslavci vjerujemo da joj najbolje služimo, poruka je za sve ljude, a ne samo za istočne Evropljane, balkanske Slovene, Grke, Ruse ili za nas Rumune. Dakle, to nije samo poruka za one koji vjeruju da znaju Istinu, već posebno za one koji je traže. Možda je najdublji smisao ove tvrdnje: da oni koji znaju Istinu nikako nijesu superiorniji od ovozemaljskih kriterijuma onih koji je ne znaju; i da svako ko zagovara superiornost poznavanja Istine u ime pripadnosti grupi i traži privilegovano mjesto u svijetu — taj je nužno i sigurno neprijatelj Istine.

Što se tiče poziva na akciju, koji je sadržan u Deklarciji, mislim da u ovome trenutku ne postoji jači imperativ za pravoslavne hrišćane. Osuda „tihoizma“, ćutanja o ratu protiv Ukrajine, više je nego dobrodošla! Mir, kaže nam Hristos — nastaje, jer ne pada s neba kao kiša. S nadom u „Gospoda mira“, kako je sveti Nikolaos Kabasilas lijepo nazvao Isusa Hrista, te uvjereni da je On vazda na strani mira — ne zboravimo, taj mir se i našim djelovanjem stvara. Kada je u pitanju mir, sinovi Božiji će se zvati činiteljima, a ne samo moliteljima, posebno ne skeptičnima, ne uzdržanima.

Moliti se nejasno, neselektivno, za mir uopšte i ostati na tome, danas s hrišćanske tačke gledišta ne znači ništa. Rat se mora zaustaviti zaustavljanjem onoga ko ga je započeo i nastavlja ga. I tako je jasno da je ova Putinova Rusija, uz podršku Ruske pravoslavne crkve, zaražena zlom ideologijom „ruskoga svijeta”.

Rusku crkvu je kupio „car“ Putin. Njezin „drift” ne smije da dovede do zanošenja Pravoslavlja!

Što se nas pravoslavnih Rumuna tiče, nakon što je i naša Crkva proživjela svoje nacionalističke „driftove”— istinske antihrišćanske ispade — mislim da sada imamo iskustva i zrelosti da znamo što nam je činiti. I, za njezinu slavu i naš mir, Rumunska pravoslavna crkva, kroz ono što čini na nivou svojih parohija i eparhija za izbjegle u našu zemlju Ukrajince i kroz ono što govori na patrijaršijskome nivou, stoji na strani Hrista u ovome poduhvatu.

Ne samo da u potpunosti podržavam „Deklaraciju o učenju ‘ruski svijet’”, već pozivam sve pravoslavne hrišćane da je čitaju otvorenog i budnog uma.