Prevarant upao u vojne čizme – tvrdi portal iz Srbije

„Metodije ima krizu identiteta jer nije rođeni Srbin iz Crne Gore, a pored toga — po svome odijevanju, ponašanju, manirima, narikačkome pjevanju itd. — ne samo da ne liči i ne priliči na jednoga episkopa, nego teško da mu ima među popovima sličnoga”.

Ovako o Ljubiši aka Metodiju Ostojiću — rođenome u Sarajevu, dobjegao u Crnu Goru početkaom 1990-ih, dipl. ekonomisti, kasnije svršio bogosloviju u Foči — piše „Борба за веру”, svetosavski portal kritičan prema Patrijaršiji Srbije (SPC).

Ostojića 2018. izabraše za vikarnoga episkopa Amfilohiju Radoviću, a svega sedam godina kasnije, proljetos — častili u Beogradu titulaturama: arhiepiskop i mitropolit.

„Борба за веру” sumnja u objašnjenja kako je „mitropoliranje” Ostojića „tobož zbog potencijalnih istorijskih previranja, pa da se ne stvori ‘Crnogorska crkva’”.

„Od kako je patrijarh Pavle [Stojčević, 1990. godine, prim] izabran za poglavara do danas, izbor svakoga episkopa se vrši po principu: ja tebi-ti meni”, a „ukoliko se nađe neko u brisanom prostoru ili ničijoj zemlji, van tora i klana, taj bi izvisio za eparhiju ili bio smijenjen”.

„Ravna čast od strane većine data je ‘mitropolitu’ Metodiju. Iskompleksirana ličnost i jedna hibridna verzija rijetkog ‘ne-mitropolita’ slavonskoga, padobranca Jovana Ćulibrka, može samo da se primi toga”, tvrdi „Борба за веру”.

Ostojić je krajem 2019. godine, na početku tzv. protestnih litija, pri pokušaju blokade mosta na Đurđevića Tari navodno dobio batine od crnogorske policije — a zatim otputovao u Srbiju i mjesecima ga nije bilo u Crnoj Gori.

„To se u Crnoj Gori stručno kaže: small dick energy. Ispostavlja se da je nakon batina i liječenja na VMA, Metodiju nešto kvrcnulo u glavu. Od tada ovaj hibridni, nezreli kukuruz loše uspijeva na crnogorskome tlu. Izrežirano se ‘hapsi’ preko srbijanskih, pacovskih kanala, kako bi dobio na značaju i popularnosti”.

Ostojić je nedavno dao iskaz u CB Bijelo Polje, po nalogu tužilaštva, a nakon podnošenja krivične prijave zbog veličanja četničkoga vođe Dragoljuba Mihailovića.

„Ovo sada oko saslušavanja ‘zbog besede’ treba da u narodu izazove bum efekat, da je Metodije srpska nada i uzdanica u Crnoj Gori. Nije on nikakva nada niti uzdanica, to je jedan sitni prevarant koji je upao u vojne čizme iz kaluđerske mantije”.

„Ispada presmiješan i bez čina, a kao još jedno u nizu zaludno mu je potucanje po stanicama policije”.

„Борба за веру” upozorava Jovana aka Joanikija Mićovića.

„U cijeloj šaradi činova ovo je u stvari jedan šamar i opomena Joanikiju, da ako nastavi sa bilo kakvim ‘podrivanjem’ u Srbiji, može da se nađe na ‘ničijoj zemlji, umjesto obrnuto”.

„Metodiju je, uslijed podrške mitropolita Joanikija studentima [u Srbiji], dat čin mitropolita”.

„Mitropolit Joanikije u Crnoj Gori ima i ostale mitropolite [hercegovački Rađenović iz Trebinja i mileševski Rakita iz Prijepolja] ali sa manjim udjelom u teritoriji i značaju naslijeđivanja trona”.

„Ukoliko [Mićović] ne preduzme nešto, vrlo brzo i lako bi mogao da mu se nađe u pośeti neko od braće u svojstvu revizora, kao npr. mitropolit Teodosije, umjesto obrnuto”.

Očigledno se misli na Teodosija alijas Živka Šibalića, rodom iz Čačka, čelnika eparhije raško-prizrenske (i taj postade arhiepiskop i mitropolit). Revizija bi mogla da se odnosi na kontrolu poslovanja eparhije crnogorsko-primorske.