Ovjera dokumenata je nešto sa čime se većina građana susrijeće. Izuzetak ne predstavlja ni studentska populacija. Kako nam je kazala Milica P. do sada je uplatila nemalu sumu novca na ime taksi za dokumenta koja su joj bila neophodna za školovanje. A da li je to zaista bilo neophodno?
"Sigurno sam uplatila oko 100 eura za ovjeru svih dokumenata. To za studenta, priznaćete, nije zanemarljivo", kazala nam je Milica.
Njen slučaj, čini se, nije izolovan. Ista je situacija sa njenim kolegama, a posebno visoke troškove, kaže, imaju oni koji žele da studije nastave u inostranstvu ili pak oni koji upisuju postdiplomske nivoe studija.
Ipak, iščitavanjem Zakona o administrativnim taksama koji reguliše ovu oblast, naša je redakcija došla do zaključka da je Milicino dosadašnje davanje novca do sada bilo – bespotrebno.
Zanimalo nas je i stručno mišljenje. Obratili smo se pravniku i savjetniku ministra rada i socijalnog staranja Sergeju Sekuloviću.
"Ukoliko u ovom trenutku postoji realna situacija da nadležni organi naplaćuju takse za studente u vezi studiranja, to apsolutno nije zakonito. Član 14 stav 1 tačka 8 zakona o taksama eksplicitno kaže da se ne plaćaju takse za spise i radnje u vezi sa školovanjem učenika i studenata", potvrdio je Sekulović za portal Antena M.
Stoga, sa eventualnom praksom naplaćivanja, smatra Sekulović, treba prekinuti što prije.
"Sa druge strane osnovano se postavlja pitanje šta je sa slučajevima koji su se desili ranije", napominje on.
Dodao je i da uvijek postoji mogućnost sudske zaštite. A ukoliko nadležni organ shvati svoju grešku, ističe Sekulović, postoji mogućnost da se uplaćena sredstva vrate i mimo suda.
I zaista, član 15 pomenutog Zakona propisuje da postupak za povraćaj takse pokreće se na zahtjev taksenog obveznika.
"Zahtjev za povraćaj takse rješava organ za čiji je rad plaćena taksa", dodaje se u članu 15.
Da se slične situacije ne bi ponavljale, zaključuje Sekulović, nadležni bi trebalo da pažljivije čitaju i kvalitetnije primjenjuju zakone.
"Ne radi se o malim stvarima, na kraju krajeva, posrijedi je jedna specifična grupa koja bi morala biti pod pažnjom nadležnih organa. Generalno bi organi trebalo da posvete više pažnje pravilnom citiranju, čitanju i tumačenju zakonskih odredbi", zaključuje Sekulović.
Sa njegovom tvrdnjom saglasna je i Milica. Ipak, kako kaže, negdje vidi i svoju krivicu u svemu ovome jer, iako joj legislativa nije nepoznanica, sa ovim svojim pravom nije bila upoznata.
Uostalom, informisanje o sopstvenim pravima je preduslov za njihovu zaštitu. Zato naredni put kada budete radili o administrativnim stvarima - dobro iščitajte Zakon.
Da ćete uštedjeti novac, veoma je vjerovatno. Još je vjerovatnije da ćete doprinijeti podizanju građanske svijesti našeg društva.
123
Jesu li spisi,radnje i uvjerenja isto?