22 °

max 22 ° / min 8 °

Četvrtak

09.04.

22° / 8°

Petak

10.04.

24° / 10°

Subota

11.04.

23° / 13°

Nedjelja

12.04.

23° / 14°

Ponedjeljak

13.04.

21° / 13°

Utorak

14.04.

17° / 12°

Srijeda

15.04.

20° / 9°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Kako je u Crnoj Gori dočekana pravoslavna Nova 1944. godina?

Istorija

Comments 5

Autor: Antena M

  • Viber

Kako je u Crnoj Gori dočekana pravoslavna Nova 1944. godina?

Za Antenu M piše: dr Boban Batrićević, istoričar

Kolaborantska vlada ili Narodna uprava, formirana u Crnoj Gori novembra 1943. godine s ciljem da radi u interesu njemačke nacističke okupacije i učestvuje u pacifikaciji stanovništva, organizovala je na Cetinju doček pravoslavne Nove 1944. godine. Narodna uprava bila je tvorevina koju su osmislili i finansirali Njemci, slična onoj koja je funckionisala u Srbiji pod vođstvom Milana Nedića. Njenu osovinu činili su zagovornici velikosrpske ideje bliski Nediću i četničkom pokretu u Crnoj Gori, zajedno s članovima delegiranim od strane privremenog vođstva Crnogorske stranke. Iako se struje okupljene u njoj nijesu slagale ideološki, njenu svrhu najbolje opisuje izjava rajhsministra za Jugoistok Nojerbahera, koji je rekao da Njemcima nije bitno hoće li Crna Gora biti bijela ili zelena, već je važno da ne bude crvena.

Iz jednog arhivskog dokumenta od 13. januara 1944. godine koji su u zborniku „Saradnja četnika sa okupatorom u Crnoj Gori“ priredili Vlado Marković i Radoje Pajović, doznajemo da „Narodna Uprava priređuje doček Nove godine u prostorijama 'Grand Hotela' u Cetinju“ te da su kao gosti bili pozvani „Feldokomandant sa osobljem Feldkomandature“. Taj dokument potpisao je komandant žandarmerije Pero Marušić i njime izdao naredbu cetinjskom žandarmerijskom bataljonu da se „bezuvjetno obezbijede“ prostorije i zgrada hotela „večeras od 19,30 časova pa dok se gosti ne raziđu“. Ministrima i vođstvu Narodne uprave bilo je veoma stalo da pokažu lojalnost njemačkom okupacionom sistemu pa su svu svoju propagandnu djelatnost usmjerili na promovisanje ideja nacional-socijalizma, „nove Evrope“ i rasne čistote, o čemu je u tekstu „Nacizam u Crnoj Gori 1943–1944.“ pisao istoričar Dragutin Papović. Organizovanje pravoslavne Nove godine bila je prava prilika da članovi Narodne uprave pokažu odlučnost za nastavak saradnje svojim finansijerima i zaštitnicima.

O priređenom dočeku pravoslavne Nove godine izvještavalo je u dva broja tadašnje glavno kolaborantsko glasilo Crnogorski vjesnik, na naslovnim stranicama. Petnaestog januara 1944. godine objavljeno je da su na dočeku pravoslavne Nove godine u cetinjskom Hotelu Grand pored članova Narodne uprave na čelu s Ljubom Vuksanovićem bili prisutni još i šef Vojne uprave feldkomandature – generalmajor Kajper, viši vojni savjetnik Hanke i „drugi visoki predstavnici njemačke oružane sile“. U tekstu se dalje govori o tome da je tačno u ponoć član Narodne uprave za prosvjetu, štampu i propagandu Obrad Novaković održao novogodišnju beśedu koju je počeo sljedećim riječima: „Gospodo, dozvolite da počnemo Novu godinu sa propagandom. Ja ću kao Srbin da vam govorim na njemačkom jeziku, a jedan Njemac moj govor prevešće vam na čisti srpski jezik“. Potom je nastavio: „Dozvolite mi da u ime svoje lično, kao i u ime drugova iz Narodne uprave, iskreno i od srca zahvalim predstavnicima njemačke vojne i civilne vlasti na čelu s g. Generalom što su se izvoljeli odazvati našem pozivu i doći da zajednički, na ovom sastanku dočekamo naš praznik Novu 1944. godinu.“ Novaković, koji je inače bio pravnik iz Krivošija, dalje je govorio o tome da je velika šteta što „nama Srbima nije bilo ranije omogućeno da se izbliže upoznamo s Njemcima“ i da zato nije kriva Narodna uprava već da su to sprečavali oni koji su narod doveli do katastrofe. „Mi Srbi u Crnoj Gori upoznasmo Njemce u najteže vrijeme, u doba rata (...) međutim, mi smo se u ovom teškom vremenu uvjerili da je njemačka vojska svojim boravkom među nama postupala i postupa sa nama čovječanski i humano“. Po Novakovićevu mišljenju, da nije došlo do ulaska njemačkih trupa u Crnu Goru, ljudi bi se međusobno „isklali“. Uz čestitke i najbolje želje u novoj godini, ovaj predstavnik Narodne uprave poželio je Njemačkoj pobjedu u ratu i iskazao odlučnu podršku u izgradnji novoga reda u Evropi i njene zaštite od anglo-američkih kapitalista i prevrtnika iz crvene Moskve. „U to ime naprijed u borbu: u svetu borbu! Pobjeda je naša, jer je Bog s nama, jer smo mi zatočnici svete i pravedne stvari. Srećna vam Nova 1944. godina, gospodo!“

U istome broju Crnogorskoga vjesnika đe je prenešena informacija o svečanoj proslavi pravoslavne Nove godine i govor Obrada Novakovića, objavljena je i novogodišnja čestitka „nacionalnim Sandžaklijama“ s bratskim pozdravom i željama da se nad ruševinama satanskih sila komunista izdigne „blagodet nauke Vitlejemskog mladenca“ te postignu mir i blagostanje. U broju od 22. januara 1944. godine, štampana je pozdravna riječ s dočeka pravoslavne Nove godine predśednika Narodne uprave Ljuba Vuksanovića, pravnika iz Andrijevice. Vuksanović se zahvalio njemačkim trupama što su došle u njegovu zemlju i izrazio nadu u brzo uništenje komunizma od strane Velike Njemačke koju je uporedio s „nibeluškim zatočnikom“. Predśednik Narodne uprave održao je pravu apoteozu njemačkom nacističkom vođstvu. Kako je u već pomenutom tekstu o nacizmu u Crnoj Gori zapazio i Dragutin Papović, „glavnu odrednicu ideologije Narodne uprave saopštio je Ljubomir Vuksanović, koji je prilikom proslave pravoslavne Nove 1944. godine na Cetinju, obraćajući se general – majoru Kajperu, izjavio: 'Ukazujemo poštovanje njemačkom narodu što je on proklamovao novi poredak izmučene Evrope, i što je tu visoku stvar preko svoga Vođe istakao kao cilj ovoga rata. Mi se od toga novoga poretka nadamo boljem životu, srećnijim i časnijim danima, jer smo odista bili mučenici i dužni smo makar samo moralno i simbolično da pratimo, ka tome velikom zadatku, nepobjednu Njemačku'.“ Vuksanović je potom dodao da je narod dobro procijenio ko ga je huškao i ko mu je prijatelj a ko neprijatelj: „sva Crna Gora, sav srpski narod, instiktivno očekuje da će joj Njemačka (...) biti prijatelj“. Govor je završio obraćajući se generalu Kajperu sljedećim riječima: „Povodom nastupajuće naše Sprske Nove godine, a uz dužno poštovanje i najbolje želje za Njemačku i njenoga Vođu, ja u ime Crne Gore (...) podižem ovu čašu (...) želeći Vama i Vašim saradnicima uspjeha i svako dobro. Na mnogaja ljeta“.

Pozdrav povodom pravoslavne Nove godine Vuksanović je uputio i građanima Crne Gore putem emisije „Nacionalni čas“ koja se emitovala na Radio Cetinju. Organizovanje dočeka pravoslavne Nove godine bila je istovremeno i uzvratna pośeta, budući da su Njemci povodom proslave Nove godine po gregorijanskom kalendaru primili delegaciju Narodne uprave, čemu je prethodila i novogodišnja pośeta Feldkomandaturi mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija Lipovca, koji se inače sreo i s generalom Kajperom i s dr Kramarcom, političkim predstavnikom Rajhministarstva za Jugoistok u Crnoj Gori. O prijemu članova Narodne uprave i mitropolita Joanikija, Crnogorski vjesnik izvijestio je 7. januara 1944. godine.

Iako su članovi Narodne uprave prilikom dočeka pravoslavne Nove godine sebi i Njemcima toplo poželjeli pobjedu u ratu i pobjedu nove, „čiste“ i uređene Evrope, njihove želje ostale su neostvarene, budući da su do kraja godine udarni korpusi partizanskih jedinica smrvili i prognali posljednje ostatke nacističkih ugnjetača i njihovih pomagača.

P.S.

Tog 13. januara 1944. godine, dok je Pero Marušić slao naredbu žandarima da se obezbijedi Hotel Grand radi dočeka pravoslavne Nove godine, dok je u hotelskoj sali postavljana sofra za nacističke oficire i domaće izdajnike, dok su Obrad Novaković i Ljubo Vuksanović vjerovatno redigovali pozdravne novogodišnje riječi koje će pročitati tačno u ponoć, na Cetinju je na Balšića pazaru poslije višednevnog zvjerskog mučenja obješen Gojko Kruška, ikona mladih crnogorskih antifašista. Zajedno s Gojkom obješen je i njegov drug, albanski partizan Musa Buta Hodžić. Po svjedočenju Gojkova suborca Neđeljka Bera Vulićevića, Gojko je uoči odvođenja na vješala na zidu svoje tamnice ispisao: „Gojko Kruška, 13. 01. 1944. godine. Osuđen sam na smrt vješanjem. Presuda će se izvršiti danas u tri poslije podne”. Gojkova sestra Olga zapisala je da je Gojko tokom odvođenja na gubilište zaglušivao buku kamiona pjevajući patriotske pjesme. Na vješalima je zapjevao „Oj svijetla majska zoro, majko naša Crna Goro“!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Komentari (5)

POŠALJI KOMENTAR

Zorka

Neka se stide fashisti, svi navedeni, prezimena, uzas. Slava Musi i Gojku, dovijeka!