Prilikom preuređenja Državnog muzeja na Cetinju 1946, poznato je da je jedan broj predmeta ustupljen na čuvanje Crkvenom muzeju. Mahom su posrijedi bili predmeti koji su nekad bili u vlasništvu dinastije Petrović Njegoš.
Ono što, međutim, nije poznato pojedinima, ili barem odbijaju da se upoznaju s činjenicama, jeste da je Muzej na Cetinju i dalje vlasnik ustupljenih predmeta.
U dokumentu koji je NMCG poslao Mitropoliji 1966, podvlači se da je Državni muzej vlasnik predmeta, te da će povremeno vršiti kontrolu nad privremeno ustupljenim stvarima.
Upravi Cetinjskog manastira se napominje i da ih NMCG može uzeti natrag ako Crkva ne bude mogla da ih održava stručno i uredno!
Na spisku, u koji smo imali uvid, između ostalog su raskošno ukrašene mitre Sv. Petra, vladike Danila, mitropolita Visariona, arhijerejska štaka Petra II od slonove kosti, putiri optočeni dragim kamenjem, panagije od zlata i tako redom.
Druga, manje poznata činjenica jeste i da Crkva nikada nakon ovoga nije dozvolila Muzeju da obavi uvid u stanje ovih artefakata.
Kako Antena M pouzdano saznaje, Muzej nije mogao izvršiti reviziju, čak ni kada je organizovan kompletan popis muzealija.
flamantes
Odavno je poznato da se eksponati slani za izložbe u vrijeme SFRJ uglavnom nijesu vraćali, nego su otuđivani i danas se nalaze u muzejima i privatnim zbirkama po Beogradu. Sve pokradeno i oteto se treba vratiti, a lupeži kazniti, raspisati međunarodne potrage za pokradenim predmetima.
marija
dokle cemo se iscudjavat????
Rosa Luksemburg
Dobro je sto postoje dokumenta, pa se zna sto je u manastiru. Mada vjerujem da pola toga fali. Zato i ne dozvoljavaju kontrolu. No doci ce vrijeme da i popovi poloze racune za svo zlato i drago kamenje drzavne svojinne Crne Gore koji toboz cuvaju. Bit ce iznanedjenja.