24 °

max 26 ° / min 15 °

Subota

13.04.

26° / 15°

Nedjelja

14.04.

26° / 16°

Ponedjeljak

15.04.

24° / 16°

Utorak

16.04.

21° / 15°

Srijeda

17.04.

15° / 10°

Četvrtak

18.04.

14° / 7°

Petak

19.04.

13° / 7°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Crni oblakovi obigraše, spušti se tavna kopren, od pucnja gromova i srce se zemlje tresijaše… (1896)

Istorija

Comments 0

Crni oblakovi obigraše, spušti se tavna kopren, od pucnja gromova i srce se zemlje tresijaše… (1896)

Izvor: Antena M

Autor: Antena M

  • Viber

Priredio: Vladimir Jovanović

 

Poziv u pomoć. — BRAĆO CRNOGORCI!

Već je po svoj Crnoj Gori stigao glas o velikoj nesreći, što je postigla mnoge naše krajeve, a osobito Zetu, crmničko selo Limljane i ocinjsku [ulcinjsku] okolinu. Poplava nadošlijeh jezera i razuzdanijeh rijeka i bujica potopila je čitava sela, ponijela pojedine kuće, i unišitila im svu bogatu ovogodišnju ljetinu; a narod se golijem životom spasavao; i evo ga sada na sred puta, u sâmom početku zime!

 

Vapaj tako postradale braće naše potresa i srca od kamena, muti zadovoljstvo svake kuće crnogorske, i svak ośeća želju da pomože nevoljnicima.

Pošto se Njegovo Visočanstvo Gospodar, sâm na licu mjesta, u Zeti i u Limljanima, uvjerio o velikoj nevolji u kojoj se narod nalazi, te mu odma svojom darežljivom rukom znatno pomogao, što su i njegova uzvišena đeca učinila — i u nas je misao potekla, te smo sastavili potpisani odbor, da sabira i dijeli pomoć đe treba. Odbor ima članova po svijem našijem varošima, preko kojijeh će razvijati po unutrašnjosti svoje djelovanje.

Ovijem putem, svaki Crnogorac, koji je u stanju, može lako svojoj postradaloj braći pružiti ruku pomoći, i živijem i žitom, ko nije pri novcu; i mi smo uvjereni, da će Crnogorci i u ovoj nuždi pohitati svojoj braći u pomoć, kao što su i do sada hitali oružjem u ruci, đe god je trebalo. Naša će dužnost biti da primamo i da bilježimo svaku i najmanju pomoć; neka se i u ovome slučaju pokaže na djelu ona svijest zajednice, koja je uzdržala Crnu Goru kroz vjekove muka i nevolja.

Mi znamo da je ova nepogoda malo koga pošteđela; ali jedno je kakvu štetu pretrpjeti, a drugo je gô s nejači na sred puta u sred zime ostanuti! Dakle — na djelo, što je ko kadar, da, koliko toliko, i mi našim saučešćem utješimo našu postradalu braću!

 

Potopljena na Drini ćuprija, fotografija s početka novembra 1896.

Odbor u pomoć postradalijema krajevima u Crnoj Gori od voda: - preśednik: mitropolit MITROFAN; - potpreśednik: vojvoda ŠAKO PETROVIĆ; - sekretari: profesor Jovo Ljepava i protođakon FILIP RADIČEVIĆ. - blagajnik: JEVTO PETKOVIĆ. - članovi: g. serdar JAGOŠ RADOVIĆ, g. dr. PETAR MILJANIĆ, g. dr LAZO TOMANOVIĆ, g. komandir MILO MARTINOVIĆ, g. JOVAN PIPER, g. PETAR SPASIĆ, g. dr. PETKOVIĆ za Ulcinj, g. SAVO STANKOVIĆ za Crmnicu, g. MATO ČAKIĆ za Riječku i Lješansku nahiju, g. MIKO VUČKOVIĆ za Podgoricu i Zetsku nahiju, g. SAVO BOŠKOVIĆ za Brdsku nahiju, g. JOVO GOLIJANIN za Nikšić i okolinu, g. pop ĐURO KOVAČEVIĆ za Grahovo i okolinu, g. AKAN MARIĆ za Kolašin i Moračku nahiju, g. ZARIJA VUKOVIĆ za Vasojevićku nahiju…

Citirao sam apel, od 5. novembra 1896, povodom prirodne katastrofe koja zadesi Knjaževinu Crnu Goru.

U prijestonicu, Cetinje, javljeno je najprije o potopima Zete, Donje Crmnice, Rijeke Crnojevića i Virpazara, Bjelopavlića, Nikšića, Ulcinja ili Bara, te Pipera i Lješanske nahije. Kako su i u višim, planinskim krajevima, poput Vasojevića, Drobnjaka, Pive, Kolašina ili Morače, Rovaca i Uskoka, bujice odnosile direke telegrafskih veza i mnoge mostove, tek su s hrabrim glasonošama, dospjelim do brzojavnih stanica u Podgoricu ili Nikšić, čulo da je i tamo grdna nevolja.

Prenijeću (u dva nastavka) glavnije fakte i opise, kako se navodi „iz postradalijeh krajeva” — i to ne samo zvanične bilješke, no i dopise s lica mjesta objavljene u „Glasu Crnogorca”, autori su učitelji MIHAILE K. STRUGAR (R. Crnojevića), BOGDAN P. LALEVIĆ (Andrijevica), VUK R. MASLOVARIĆ (Kolašin), KOSTO LUČIĆ (Šavnik), ili sveštenik JOVAN VUJANOVIĆ (Ulcinj), paroh Mitropolije – Crnogorske pravoslavne crkve…

„Zmaj ognjeni”, VASO L. PAJOVIĆ, iz Spuža, „uplivao posred vode i izbačivao potopljeni narod na obalu”. Komandir ceklinski, NIKICA ŠUNJIN PEJOVIĆ, „pohitao, sam, u neki čunić”, kad u Bijelom Polju (Zeta) čujaše „kuknjavu žena i đece”, „Morača potkopala kuću; zidovi padaju, a čeljad vise o ključevima kuće”, a on — „pored velike svoje opasnosti, izbavi ih”…

Kako priliči jednom Petroviću-Njegošu — usred strašne noći, u mutnom, nadošlom i uzburkanom Skadarskom jezeru — „GOSPODAR, pored velike kiše i vjetra, u najprvoj lađi jurio, te lično hvatao one, kojima je život o dlaci visio” (lađa „Slavjanin” poklon je iz 1875. ruskoga cara).

Posljedice će ove stihije nekim familijama odrediti sudbinu; na primjer u Velici — učitelj ANDRIJA JOVIĆEVIĆ je pisao: „1896. poplava je načinila silnu štetu, jer je Velička rijeka odnijela i pijeskom zasula mnogo njiva; zbog toga su se nekoji Veličani iselili”…

Onomade nazivana VELIKI PODVODANJ, ova katastrofa pogodi i suśedne carevine, Austro-Ugarsku i Otomansku. Rijeka Drina, sa slivom iz Crne Gore, kod Višegrada doseže čak 16,40 metara, te od ćuprije MEHMED-PAŠE SOKOLOVIĆA odnijeta kamena ograda, izvirivao samo dio sofe… Nadošle vode, doslovno će zbrisati varošicu Rudo, etc.

I u Boki Kotorskoj, pod Austro-Ugarima, nevolja; pri kojoj, međutim, bilježi se ovaj divljenja dostojan podvig — NOC ŠOŠI, „Skadranin, koji stanuje od nazad 10 godina na Cetinje”, zatekao se tamo i uskočivši u vodenu neman, spasio majku, sina i đevojku iz Škaljara, potom, uz pripomoć MILUNA KUČA, i jednu Grbljanku…

„Crnogorci i u ovoj nuždi će pohitati svojoj braći u pomoć, kao što su i do sada hitali oružjem u ruci, đe god je trebalo”

 - ZETA, 29. oktobra 1896. — Iz Podgorice su stigli Ministarstvu unutrašnjijeh djela sljedeća prva izvješća: - Sva Zeta do Cijevne je pod vodom. Voda je veliku štetu učinjela, ali se se ne može znati po čistini u čemu se šteta sastoji, i je li bilo pogibije od ljudi, pošto se ne može pristupiti. Od ovud se ne može dati nikakve pomoći.

- Zatijem je stigao sljedeći izvještaj: - U potopljenoj Zeti voda je ufatila do vrh kuća. Od živoga mnogo potopljeno. Narodu je pomoć od prijeke potrebe, koja mu se odovud ne može dati.

- Treći izvještaj istog dana, glasio je: - Sad dođe poslanik iz Dajbaba s glasom, da je i u Botun voda uljegla tako velika, da dopire čak do krovova kutnji; a čeljad da su se sva zbila u 2-3 kule, koje su u Botunu. Od botunske životinje utopilo se 100 brava. Pošto je Botun na tako velikoj muci, odmah sam poslao dva čuna podgorička, da pođu tamo, te da čeljad prevezu iz tijeh kula u ova obližnja sela.

- Usljed ovijeh izvještaja, Njegovo Visočanstvo GOSPODAR krenuo je odma, noću u 11 sati sa Cetinja, da lično organizira pomoć i izdade nuždne naredbe na licu mjesta. Upotrebljene su sve lađe s Rijeke i s Vira, da preko jezera pruže pomoć stradajućem narodu. Njegovo Visočanstvo je krenuo s Rijeke na svom parabrodiću „Slavjaninu”. I hvala toj brzoj pomoći, nije bilo pogibije u narodu.

- PODGORICA. - Voda razvalila Mirkov most na Sitnici; a Spuškome mostu je ponijela čitav tavan. Putovi su na više mjesta u podgoričkom okružju pokvareni, da mukom i pješaci mogu prolaziti.

- CRMNICA. — S Vira glasi izvještaj od 31. oktobra: - Jutros prije zore počelo se prosijedati selo Limljani. Prośedina je nočela ispod Karuča, pa je zahvatila od vode Klisića do potoka Dubraskog. Tu spadaju kuće KLISIĆA, VUKOSAVOVIĆA i ČEŠLJARSKE, i slazi na niže. Do sad je palo 15 kuća. Prosijedanje napreduje. Čeljad su izišla zdravo. Iz nekoliko kuća prenešeno je pokretno imanje, a iz 9 kuća nije se moglo ništa iznijeti. Drugijeh šteta mnogo je svuda bilo. Kašnje je javljeno da je srušeno preko 40 kuća.

Što se tiče sâmog Vira [Virpazar], izvještaj glasi: - Voda na Vir izišla na gornje podove. Narod u prevelikoj opasnosti. Neoće sâmi da bježe, voli se utopit sa svojim mâlom. Trebalo je, pod moranje, narod izbačiti na suvo. Naroda ima dosta bez hrane, a kuće počele padati. Čujemo da je voda odnijela tri mlina u Podgor…

Prisustvo NJEGOVOG VISOČANSTVA u tolikoj nevolji utješilo je narod i ohrabrilo.

- OCINJ. — Izvještaj od 30. oktobra glasi: - Zoganjsko blato sastavilo se sa morem. Voda raste očigledno.

Neki iz nižih sela utekli su, nazad tri dana, u brda. Oni, koji su ostali, kliču za pomoć, i čini se što je moguće da im se pomože. Da se spasu, penju se po drevadi i krovovima od kuća. Koliko se moglo doznati čeljadi nije ginulo. U žitu je velikijeh šteta, izgleda da će biti još više. Stoke je ginulo, ali se za sad ne zna tačno koliko. Javljeno kapetanstvu luke za lađe.

Drugi izvještaj istog dana glasi: - Voda od Bojane pa do blizu varoši, sve notopila. U Štoju strada narod i stoka. Večeras poslate dvije barke, koje je vojska ponijela — dâko preteku opasnost.

Narod se spasava po drevadi. Rumetin [kukuruz] bio u košare ili u kone — sav u vodi. Od sinoć, do noćas, metar više vode. Kašnji izvještaji javljaju, da se naroda nije utopilo nego jedno dijete i da se pomaže narodu u Štoju i Sv. Nikoli.

- BAR. — Velika je šteta u razvaljenijem putovima i mostovima, nanešenim i ponešenim baštinama. Ponešena su žita, sijena i masline. Rijeka Željeznica, rijeka Bunar i potok Rena, promijenili svoje putove i u polje se Barsko razlile, te veliku štetu nanijele.

U Tuđemiljima, prostor na kome postoje 20 kuća, prosio se i tri kuće već su propale. Pokretna imanja prenešena su. Na Sutormanu, kod Crnoga krša, prosio se veliki prostor; i put kolski pokvaren je.

- DANILOVGRAD. — Zeta je tako parasla bila, da niko ne pamti više. Učinjela je velike štete, počev od Glave, pa cijelijem njenijem tokom, a najviše u Dobropolje, odakle je mnoge kone žita i sijena ponijela, uśeve mnoge potopila i ponijela. Mnoge zemlje ispod strana natrpane nanosima pijeska i kamenja.

- PIPERI. — Iz kapetanije Crnačke stigao je sljedeći izvještaj: - Na 28. oktobra počela se zemlja polecati i propadati se iz više Studenoga k polju, te tako je postepeno odila, do 2. ovog [novembar] mjeseca, pa se tada počelo poznavati da razvaline i polecanja zemlje staju. Izmjeri se i bi duljine 850, a širine 308 metara. U toj razvalini pritištene su 4 kuće i propale, tako da se sad ne može znati ni đe du bile.

Pokućstvo iz kuća sve je izbačeno; i familje su izašle zdravo. U toj razvalini upropastilo se siromasima veliki voćnjaci i zemlja; ali se i sad ośeća, da zemlja ide na nekijem mjestima, a na više zemalja voda je nanijela velike štete. Voda Studeno ne ośeća se da propada, no još zid stoji zdrav, a oko zida je sa svake strane ispucalo i poleklo; za veliko je čudo, kako zid i česme stoje.

- NIKŠIĆ. — Poplava je po cijelome polju prihvatila usijata žita i neizvađene krtole. Osobito voda je prihvatila sijena u bare Miločanske i Brezovačke, te nainjela veliku štetu. Most pred vojenim stanom [kasarna] i most na put idući k Bistrici, pali su. Prolazak samo za pješaka. Štetu u žitu, sijenu, krtoli i zelju, a osobito za one u polju, nije moguće procijeniti, jer je voda sve zahvatila.

 

„Voda poče ljudima ulaziti u stanove i butige, počele su pucati puške i otpočeo je poklič!”

Most pod Bučom, drugi pod kućom ofcira RADOJICE DUROVA, treći na fabriku i četvrti na istoj rijeci, zvani Sacki most — pali su. Preko mosta Moštanice ne može se prijeći, također i preko Kusickog mosta. Što se tiče mosta pod Brezovik, voda ga je okolila sa svake strane. Preko benta, na Carevomu mostu, voda je tako velika da je saobraćaj prekinut, samo se prelazi barkom.

U polju Nikšićkome potopljeno je 40 kuća, a čeljad im većinom bez ništa ostala, jer nijesu mogli spasavati ljetinu. Neki od njih spasli su se po glavicama što niču iz Nikšićkog polja, ali se k njima ne može u pomoć, dok se kerepi [skele od povezanih čunova, prim] ne naprave.

Mnoge famelje sklonile su se po kućama seoskijem, koje su izvan vode — ali voda raste, pa i njima prijeti poplava. U kapetaniji Ozrinskoj, voda je uhvatila 13 kuća i veliku štetu učinila u žitu i sijenu. Mlin JOVANA KOVAČEVIĆA na Gračanici voda ponijela, a pritisla je 230 rala ozimnice. U Pivi je također bilo velikijeh šteta.

- VASOJEVIĆI. — Nema nijednoga starinca u ovome okrugu, koji zna da je ikad iko od starine pričao, da je ovakva propast na ovu zemlju pala ni od kakve neprijateljske sile ni prirode.

Lijepe i plodne ravnice, desno i lijevo od Lima, Perućice, Kraštenice i ostalijeh našijeh rijeka, kao i ravnice između potoka manje-više — tršene su. Na njima se i danas talasaju veliki valovi, što se ne može ni zamisliti.

Narod jadan, udavljen je braneći eda bi što oteo od ove nezamišljene prirodne sile. Ne mogu sada vam dostaviti da nije bilo i žrtava, braneći jadni siromasi svoju nafaku, a znam da je oko deset kuća, od Cecuna Đulića i Konjuha pa do Andrijevice, ponešeno.

Đe je bilo mostova na Limu i ostalijem rijekama, sve je ponešeno, osim na Lukin vir [Lukifir] što se još drži. Pristranjene zemlje također su propale. Pošto je, između pojedinijeh sela i opština, konačno prekinut saobraćaj zbog ponešenih mostova, to se ne može niodkud dobiti nikakvo izvješće; i zato se ne može u pojedinosti ništa tačno saopštiti.

- KOLAŠIN. — Između. 28. i 29. [oktobra] ponešen je najglavni most, niže ove varoši, pod Babljom gredom, kao i svi ostali mostovi uzduž Tare do Veruše.

Saobraćaj sviju okolnijeh sela sa ovom varoši prekinut. Da bar štogođ doznamo, kakve je štete narod pretrpio, vezali smo pismo za kamen, pa ga prebačili preko Tare, a naredili da na Babljak, sa one strane Tare — u najbliže selo stoji po nekoliko ljudi na raspoloženju, kako će im se pisma dodavati.

Serdar RISTO MEDENICA izvješćava, da su svi mostovi u njegovoj kapetaniji ponešeni; i most pod Svetigorom, niže manastira Moračkog — skrhat. Mnoge baštine voda ponijela, da su pojedini ljudi ostali bez nigđe ništa. Mnoge kuće u opasnosti da se sruše usljed potkopaja voda. Za mnoge ljude, koji su bili na putu, ne zna se ništa. Prekinuto je, po svoj nahiji, pośećavanje škola.

 

Direci telegrafski pokraj Tare ponešeni. I ovo je pismo uz kamen preko Tare prebačeno — da se ponese u Podgoricu na telegrafsku staciju.

- RIJEKA CRNOJEVIĆA, 30. oktobra 1896. — Od 18-og ovog, imadosmo početak proljeva kiše, a već 25-og istog voda je učiinjela prvi korak na površinu ovdašnje pjace; ali i to mogasmo s mukom pregorjeti, i pomoću Božijom se iste oprostiti, da ne stiže, štono naš narod veli „i od zla gore”, a to je:

- što u prošlu subotu, baš licem na sâmi Mitrovdan, u 10 i po ura iźutra, crni jesenji oblakovi obigraše nebesni prostor i od jedanput se nad zemljom spušti tavna kopren noćne pomrčine; i nastade neobično vanredno ubrzovanje i razvijanje eletrične munjevine, cijepajući vazdušne slojeve nebesne visine, drobeći bogomdane kule gustih oblakova; a uz eletrično planjivanje nastupi jaka oluja i strahoviti pljusak kiše, jednomjerno trajući za 24 časa.

Śutri dan, ustostruči vanprirodni pljusak — kakvog pojava ni najstariji sijedonje ne pamte ni bilježe na svome stogodnjem rabošu.

Ogromni, ali strahoviti potoci potekoše i đe ih nije bilo; i za kratko izduboše sebi korita, kao na krila hitajući — da što prije panu u naruč zagrljaja staroj rijeci Crnojevića. Strme strane Oboda i brda Konstandina počeše se survavati i na jedan put strahoviti valovi rijeke stvoriše se u krvavi lik i pjenu svoje unučadi, a od najžešćeg pucnja gromova i srce se zemlje tresijaše.

Stanovnici naše varoši, sumornim licem, bez svake nade, posmatrahu predstojeću opasnost koja očigledno grozaše na propast, kako trgovačkom esnafu, tako i sâmim stanovima. Napredak vode, krvničkim skokom, od jedanput uljeze u sve trgovačke magazine na licu glave nam pjace; a ljudi se posve smeli, te se niko i baš niko neznađaše na jedan posao riješiti, premda je izgledao svaki jedan od drugoga pretežniji.

U kratko ću reći, da odista nema pera ni u najvještijeg pisca, koji bi u stanju bio u riječima izraza dati svijema mukama ogorčenog života, koje krvnički, preko naših leđa, bez razlike pregaziše; kao ni štetama u imetku i priblizitelnu cifru iznijeti, što nam ta nesita aždaja ackijem ustima grcnu, tako da su sve naše sile i ljucka usiljavanja bila uzaludna; ljudi, žene i nejaka đečica po kutnjim krovovima tražiše sebe životnog spasenja, kao negda Nojevi savremenici.

Ali, fala ljuckom pregalačkom poduzeću koji sa prezrenjem te očigledne opasnosti uspje očajničkom borbom ne dati ljucki žrtava — i ako dosta mâla i sirotinske zarade ojde u čeljusti Skadarskog jezera.

Državnu so i žito iz oba magazina s očajničkom mukom srećno spasosmo neodmornim radom, počevši od 28-og u 5 ura poslje podne do 29-og u 4 po podne. Ali u ovom iskušenju nijesmo sami i ako izvjesno ne znamo čist račun predati o okolnom; no poznato nam je pođešto, nešto iz ličnog opita a nešto i preko tuđih dokazivanja: da je stanovništvo i po selâ pretrpjelo neocijenjene materijalne štete, osobito: Dobrsko selo, Strugari, Ceklin, Oćevići i neki dio Ljubotinja, a poglavito Strugari zbog strašnog preliva Dobrske i Strugarske peći i Viranja Ljubotinskog, koji preliv je nanio ogromne gomile pijeska na zemljama, a možda neke i za navijek upropastio. Žrtava ljuckije nije nam poznato da je bilo, premda je komunikacija između sela poplavom vode prekidena…

- SPUŽ, 1. novembra 1896. — „Što je čije do Božje”, govori naš narod. Tako i jest: jer, što gođ narod ima, to je Božje. Na dan sv. Arsenija, Zeta je počela sve više ustavati i do sedam časova poslije podna, priješla je onu granicu, do koje nije nikad bila došla. Narod je bio uznemiren i uplašen, jer je vidio smrt pred očima!

Poslije sedam časova, uhvatila je voda most ovdašnji i počela ga obarati. Malo docnije, počela je voda hvatati one kuće i butige koje su bile najbliže obale. Oko deset časova, voda je počela ljudima ulaziti u stanove i butige.

Počele su pucati puške i otpočeo je poklič! Ali ko će kome pomoći, kad se svako smeo na domu svome. Svak je bio zbunjen u trenutku. I niko nije umio da se izmakne te da bar život spase.

VASO L. PAJOVIĆ ovdašnji stanovnik, usljed najviše pomrčine, skočio je kao zmaj ognjeni, preskačući ove bedeme; i uplivao posred vode i izbačivao potopljeni narod na obalu, koji se je poslje dohvaćao glavice Spuške i izmicao se gore. Za kratko vrijeme voda je uhvatila sve obližnje kuće i butige; i tako je trajalo sve do 29. istoga mjeseca. Slava Bogu, narod se spasao! A drugo nije ništa. Na most nema nigđe drveta, nego je sve voda odnijela.

Ljudima je sve propalo, osim života. Bilo je stanovnika koji nijesu htjeli bježati, a svoje imanje i pokućanstvo ostaviti, da ga voda nosi, nego su drugi uskakali s lađama i s konopima i spasavali ih. Narodu je ponešeno žito i drugo; ali dobro je kad je narod ostao u životu.

Živio nam naš dobri GOSPODAR — sve će biti dobro ako Bog dâ. Ne bojmo se! Na muci se poznaju junaci.

- ANDRIJEVICA, 1. novembra 1896. — Od početka jeseni ove godine, nastupile su velike česte kiše, koje su ovoj nahiji počinile neopisane štete, ne davši ništa od nafake smiriti; nego propade žito u krstine, sijeno (otave) u otkose itd. Misliii smo da smo ove godine mnogo štete pretrpjeli; ali to ne bješe ništa pri jadu, koji nas snađe od voda!

Od 19. oktobra t. g. pa do svršetka istog, lila je neprestano kiša, danju i noću — kakve niko nije zapamtio, pa ni u predanju nema da je ikad bilo.

U toku ovih 12 dana postradao je narod, braneći najprije mostove i mline, a docnije izbavljajući familije iz kuća, koje voda prevrtaše. Pošto rijeke pritiskoše svu ravnicu Vasojevićke nahije, to nam ništa ne ostade do spasavati čeljad i gledati s visina šta se radi. Mogao si viđeti đe Lim nosi cjelokupne kuće, stogove, koševe s kukuruzom; voda je bila premrežena kukuruznim klasovima iz Polimlja…

Familija SPASOJA DAŠIĆA — koju je Lim zagradio sa sviju strana, a kuću i stoku ponio — živjela je po drveću i na jednoj glavičici 11 dana; i već jutros je svako čeljade živo izbavljeno. Koliko ih ima, što se neće ni mrtvo truplje naći?

U kratko reći, nahija je Vasojevićka — s malim izuzetkom — propala. Što se tiče ravne nahije, sva je silom vodenom uništena i za svagda propala. Što je preteklo, to ne vrijedi, jer su jazovi (vodovodi) svuda uništeni, koji se neće moći oporaviti. U svoj nahiji ostao je most na Lukifir — na Limu — koji je na udesnom mjestu, no i on je pokleknuo! Što sam do sada mogao čuti, ostali su samo dva mlina u Božiće i jedan u Bojoviće, više ih u svu nahiju nema.

Što nije bilo izloženo rijekama i višim potocima, to je propalo od novih potoka, koje niko ne pamti da su tuda izvirali! Sela i baštine strmene propale su od zemenih usova. Primjera radi, navešću ovđe jedan slučaj: Martinoviće — selo kod Gusinja — imalo je 40 kuća, od kojih su samo 6 pretekle, a ostale zatriao zemeni usov. Koliko je još ovakvih slučajeva!

Nahija vasojevićka bolja i ljepša izgledaše 1877. god. kad ju bješe MEHMED ALI-PAŠA poplavio su 70.000; jer ako poplavom Turaka izgiboše mnogi junaci i propadoše kuće i pokretna imovina, osta plodna zemlja, koja izobilnim rodom sve namnri. A danas propade i zemlja i povrh zemlje.

Rijetko biste, g. čitaoče, viđeli stoga sijena u prostranoj Vasovoj nahiji; a za drugo da ne govorimo! Sada, pošto je i narod i stoka propala bez hrane, drugo nam ne ostaje do da svu stoku pokoljemo. Zimus ćemo se mučno sastati; jer ne samo što su mostovi uništeni, nego nije ostalo mjesta, na kom bi se novi napravili. Propala je, ovom prilikom, ona polovina Vasojevićke nahije, koja je ne samo bogatim plodovima izdržavala svoje stanovnike, nego su i suśedne nahije dobijale hrane za jevtinu cijenu iz iste!

Sada, ne znam za šta nam se treba pređe žuriti: da pravimo mostove, mlinove, pokvarene putove, koje sve treba nanovo graditi; ili se starati za postradale familije, koje nemaju kuće ni kućišta? Kad se tačnije izvijestim iz pojedinih krajeva ove nahije, to ću opširnije i jasnije izvijestiti vas, a za sada ovoliko.

- KOLAŠIN, 5. novembra 1896. — Ośećam, da će mojo pero biti vrlo nemoćno, da i u blijedoj slici iznese pravo stanje naroda. Strahovito padanje kiše bilo je otnočelo tek pri svršetku prošloga mjeseca, ali tako, da takvog niko ne samo da ne pamti, no ga ni u narodnjem predanju ovoga kraja nije bilo, dok 27. pr. mj. ne dostiže svoj vrhunac. Toga dana bijaše prekinut saobraćaj između pošte i telegrafa kolašinskoga i sviju ostalih u državi.

Kiša je, tog dana, neprekidno padala, a također i cijele noći; dok 28-og pr. mj. nije se živog duha za čitavih sedam ura moglo napolju viđeti, zbog čega je preknnuta svaka sveza između pojedinih sela i Kolašina.

Kiša dalje neprestano padaše, potoci i rijeke bujno nadolažahu, dok oko ponoći između 28-29. pr. mj. bi ponešen najbliži, a u isto vrijeme i najglavniji most na Tari pod Babljom gredom, kao i svi ostali duž Tare do Veruše. Sa padom mostova bijaše prekinuta svaka sveza između Kolašnna i cijeloga okruga, zbog čega 29-og pr. mj. kolašinski okružni sud postara se, da se izvijesti o stanju naroda ovog okruga, mada to bijaše vrlo težak posao.

 Gospodin MILOVAN MEDENICA raspisao je naredbe na plemenske kapetane, pa onda, vezavši pisma za kamen, tako ih prebačao preko rijeke Tare, a na taj načnn i kapetansko izvještaje dobijao je — za što bijahu postavljeni nekoliko ljudi iz najbližeg sela da paze, kada je trebalo prebačati pisma s jedne ili s druge strane Tare.

 

„Raspisao naredbe na kapetane, pa vezavši za kamen, prebačao ih preko Tare”: Serdar Milovan Medenica (Kolašin)

U izvještajima kapetanskim dostavlja se, da je u kapetaniji serdara RISTA MEDENICE zdravlje naroda vrlo slabo, da su baštine jako ponešene; mnoge kuće jako potkopane i sklone padu, a također, da je i most pod manastirom Moračkim sav skrhat i sklon padu, kao da su i ostali mostovi ponešeni, zbog čega su predavanja u osnovnoj školi obustavljena.

Mnogo je gore izvješće kap. MILANA RADOVIĆA, u kom javlja, da veliki broj naroda u njegovoj kapetaniji pati od tifusa, da su mostovi ponešeni, baštine nagrđene, predavanje u školi obustavljeno itd; i k tome javlja, da je 28-og pr. mj. u veče udario grom u njegovu kuću, i ubio mu dvanaestoro govedi, ali blagodareći Bogu familija je ostala nepovrijeđena.

Slična izvješća poslali su okružnom sudu i kapetani: ŠPIRO VUJISIĆ i MIJO VLAHOVIĆ, a tri plemenska kapetana nijesu još svoja izvješća poslali, mada, s privatne strane, doznali smo, da kakvih velikih rđavih slučajeva nije bilo.

Ne mogući sve u pojedinostima nabrajati, kakve je štete ova povodnja učinjela, jer bih tim poštovanim čitaocima postao dosadan, napominjem, da, no zvaničnim izvještajima, koji su došli okružnome sudu, u ovom okrugu bilo je neocijenjenih šteta. Mnoge livade, njive, mostovi, telegrdfski direci i žice, vodenice, sijena itd. — sve je to poneseno. Nu, najgroznije je što u vrletnim mjestima voda je tako nagrdila baštine da se za nekoliko desetina godina ne daju popraviti. I sâmoj kolašinskoj varoši, Tara je učinila ogromne štete, jer je ponijela veći dio varoškog luga, a također skoro sva drva, koja su bila prinešena za ogrijev građana, kao i ovdašnje osnovne škole.

Žalosno je bilo pogledati, kako po neki seljak skače u Taru, da prepliva to vodeno čudovište, tražeći u ovoj varoši ponude bolesnicima svoje familije itd.

Pošto je već nastalo studeno zimsko doba, mostovi ponešeni, piće za stoku vrlo slabo, a trgovaca ni od kuda, da bi se bar dacija sigurala — to je narod u vrlo kritičnom stanju, ali se nadamo, da će vrijedne starješine, kako sudske, tako i vojničke izmučenom narodu bar utoliko olakšati, što će putove i mostove odmah popraviti, ako tome ružno vrijeme ne stane na put.

- DROBNJACI, 8. novembra 1896. — Velike kiše i poplave učinješe nam neopisane štete. Oranice u mnogim selima, a tako i livade kosanice, survane su u vječnu propast: da će mnogobrojni domaćini zauvijek ostati sa svojima porodicama zatrveni, koji neće idućeg proljeća imati u svoje njive ni glavicu luka đe posijati. Od vodenica u cijelom našem kraju ni jedna koja nije oštetu pretrpjela.

Sâma varošica Šavnik pretrpjela je štete — koje u kućama, koje vodenicama — od prilike 1.000 f. Putovi su pokvareni, u čemu ni se sastoji jedina nada: da će se naša vlada obratiti i strogi nalog na naše plemenske starješine učinjeti da narod ustane da putove popravi…

(Nastavlja se)

- Tekst je dio serijala „Kultura śećanja sa V. Jovanovićem” koji finansira MINISTARSTVO KULTURE I MEDIJA iz podfonda za dnevne i neđeljne štampane i internetske medije

 

Komentari (0)

POŠALJI KOMENTAR