Mihailović: Izdaja Pavla Đurišića!

Priredio: Vladimir Jovanović

 Najkasnije 22. marta 1945. u Bosanskome Brodu, gradu na desnoj obali rijeke Save - śeverna BiH, tada u Pavelićevoj NDH - otpočeo u prvoj turi bolnički i humanitarni prijem mase četničkih ranjenika, tifusara i iznemoglih vojnika i oficira, te civila iz kolone koju je Pavle Đurišić dovukao iz Crne Gore. Dezinfekcija i cijepljenje protiv tifusa u B. Brodu bili inaće obavezni tokom rata za sve prilikom prijelaza iz Bosne u Hrvatsku (Slavoniju).

Ovo zbrinjavanje, koje je uključivalo i opskrbu hranom, odjećom i obućom, transport i smještaj na putu za Sloveniju, rezultat je vojno-političkoga sporazuma koji je vojvoda Đurišić, nakon što je, ispred svoje Komande Crne Gore, Boke i Staroga Rasa otkazao poslušnost Dragoljubu Čiča-Draži MIhailoviću — sklopio sa sunarodnikom, emigrantom u Zagrebu dr Sekulom Drljevićem, bivšim crnogorskim ministrom, poslanikom i jednim od lidera predratne Crnogorske federalističke stranke.

Svi oni koji su se pridržavali ovoga sporazuma — a to je ubjedljiva većina bivših Đurišićevih četnika i civila koji su preživjeli njihovu „bosansku golgotu” — bezbjedno i sa ličnim naoružanjem su vaistinu sprovedeni kroz NDH do granice sa Slovenijom. Nota bene, maršrutom i kroz centar Zagreba, svega dan prije no u taj grad banuše jedinice Titove armije!...

Kod dijela Hrvata imajući simpatije kao prijatelj 1928. u Beogradu mučki ubijenoga Stjepana Radića — dr Drljević, neposredno zastupajući računalo se oko 2.000 Crnogoraca koji su nastanjivali Hrvatsku oformio je u julu 1944. Crnogorsko državno vijeće (CDV) — „pod čijim će vođstvom crnogorski narod produžiti barbu pad parolom: Sloboda Crne Gore ili smrt!”…

Predočavajući četničke dokumente — iz arhive njihove vrhovne komande — osvijetlili smo u bitnom kontekst raskola između Draže Mihailovića i Đurišića i Nacionalnoga komiteta za Crnu Goru, Boku i Stari Ras (počasni predśednik svetosavski mitropolit crnogorsko-primorske eparhije Joanikije aka Jovan Lipovac): o tome na linku dolje.

Dušan Arsović, četnički oficir, Đurišićev pomoćnik, početkom 1945. u Sarajevu, tada pod Njemcima i ustašama, stupio u inicijalni kontakt sa sljedbenicima Drljevića.

Ispostavilo se, Đurišić „iz leđa” Mihailovića otpočeo pregovore s izaslanicima dr Drljevića, koje su u ime CDV predvodili Dušan Krivokapić i Dušan Stojanović. Najprije u Doboju, tada pod kontrolom ustaša. Sa Đurišićeve strane učestvovali njegovi oficiri: Bećir Tomović, Đukan Anđelić, Branko Drljević, Manojlo Piletić. Nastavak pregovora bio u Zagrebu. Kod dr Drljevića došla delegacija u sastavu: B. Tomović, Dušan Pavlović, B. Drljević.

Ugovorili stvaranje Crnogorske narodne vojske.

Šef delegacije Tomović se vrnuo Đurišiću, a članavi Pavlović i Drljević ostali u Zagrebu i „Sekuli Drljeviću stavili se na raspolaganje”. Kako je pisao istoričar dr Radoje Pajović:

- „Tomović je sa tekstom sporazuma donio i Drljevićevu dnevnu zapovijest Crnogorskoj narodnoj vojsci u kojoj se kaže da je Pavle Đurišić, preko svojih opunomoćenih izaslanika, došao u vezu sa njim kao predśednikam CDV i da su se sporazumjeli da se Đurišićeve formacije ubuduće zovu: - Crnogorska narodna vojska. U zapovijesti se saopštavaju i neki elementi sporazuma",

- „Drljević je pozvao pripadnike Crnogorske narodne vojske da se pokoravaju naredbama Pavla Đurišića, koje će on izdavati u njegavo ime i po njegovim uputstvima. U Drljevićevoj zapovijesti je istaknuto da je cilj borbe za koju se ima zalagati Crnogorska narodna vojska — uspostava samastalne crnogorske države” („Kontrarevolucija u Crnoj Gori: četnički i federalistički pokret 1941-1945”, Cetinje, 1977, 540-541).

Dr Drljević preuzeo je obavezu da kod vlasti NDH uredi sve potrebno oko preuzimanja, zbrinjavanja i transporta ranjenih, bolesnih i iznemoglih Đurišićevih četnika.

Pavelić, poglavnik NDH, odobrio je ovaj sporazum. Konačno, i Draža Mihailović je šiljao svoje emisare u Zagreb. Ali - lično Paveliću! Slao i pisma dr Vladku Mačeku, nadbiskupu Stepincu...

O tome je Mihailovićev izaslanik, gen. Svetomir Đukić, objavio u emigraciji zapise: „Iz šume u emigraciju - Dražine poruke Paveliću” (Buenos Ajres, 1955). Ništa neuobičajeno, jer su još od 1942. na anti-Tito platformi brojni sporazumi potpisani i od ustaških vlasti bezmalo sa svim Mihailovićevim komandantima širom NDH, etc.

Dr Radoje Pajović sporazum Drljević - Đurišić ocjenjuje:

- „Osnovni motiv kojim se Drljević rukovodio pri stupanju u kantakt i potpisivanju sparazuma sa Đurišićem bilo je razbijanje četničke organizacije Draže Mihailovića. Njegovo nastojanje da od jedinica Đurišića stvari svoju vojsku imalo je za cilj da se kod određenih faktora, u prvom redu kod Njemaca, stvori utisak o njegovoj snazi i opravdanosti njegovog zahtjeva za separatnu Crnu Goru. Đurišić, pak, imao je osnovni cilj da se oslobodi ranjenika i tifusara i da se bez incidenata sa ustaškim oružanim snagama preko teritorije NDH što lakše prebači u Slaveniju”.

- „Sekula Drljević je u duhu sporazuma preduzeo kod ustaških vlasti mjere za prihvat i smještaj četničkih ranjenika i bolesnika, dok su kod Đurišićevih jedinica, koje su prema dogovoru imale kasnije da se prebače, ataširani ustaški oficiri radi veze i snabdijevanja”.

- „Đurišić je, uskoro po zaključenju sporazuma, predao u B. Brodu ustaškim vlastima i Drljevićevim ljudima 2.700 ranjenika i tifusara, koji su zatim prebačeni preko Save i smješteni u Staroj Gradiški. Sa njima je pošlo i nešto bolničkog osoblja i najbliže rodbine ranjenih i oboljelih četnika” (541-542)…

U kontekstu raskola s Dražom Mihailovićem skrećem pažnju da se krvavi trag koji je za sobom ostavljao Pavle Đurišić nastavio tih dana na Vučijaku, čuki kod Modriče na kojoj je sa svojima bivakovao po prispjeću iz Crne Gore. Ali, sada su ubijani lokalni Srbi, braća im po oružju — četnici!

Citirao smo Dražu Mihailovića da se poziva na žalbe „deputacije” - mještana Srba o nasillničkim i pljačkaškim postupcima Đurišićevih četnika. Takođe, Mihailović pokušava da uzme u zaštitu četničkoga komandanta na Vučijaku Branka Kovačevića; i procjenjuje da bi moglo doći do razračunavanja.

A da je pala krv između Đurišićevih i Mihailovićevih četnika, svjedočiće 1961. akter, Predrag-Mišo Lj. Cemović, bivši Đurišićev lični pratilac. On je svoj izvještaj „Od Podgorice do Gradiške” objavio u emigrantskome „Glasniku srpskoga istorijsko-kulturnog društva Njegoš” (7, Čikago, 44-88).

I veli Cemović: „nazovi četnici Branka Kovačevića, pustili komuniste da neopaženo zaobiđu položaje”.

- „Do podne je Vučijak bio očišćen i u plamenu. Naši su pohvatali nekoliko komunista i nekoliko ‘četnika’ Branka Kovačevića i smesta postreljali”.

„Negde iza ovih događaja doživeli smo još jedno neprijatno iznenađenje” - nastavlja Cemović. - „Došao nam je u posetu major Lalić [1]. Posle obavljenog razgovora izašao je pred štab. Iznenada je neko sa obližnjeg brežuljka ispalio mitraljeski rafal na njega. Nisu ga pogodili. Dve prilike su zamakle preko brda”.

- „Ti rafali su, nema sumnje, bili namenjeni Pavlu”.

A prema četničkim dokumentima koje prenosim u nastavku, iz „Zbornika dokumenata i podataka o NOR-u naroda Jugoslavije”, XIV-4, Vojnoistorijski institute, Beograd, 1985. — Đurišić je izričit da mu o glavi radi Mihailovićev pouzdanik: Dragoslav Račić…

ŠTAB VRHOVNE KOMANDE. - O. Br. 309, 23. marta 1945. god. - Položaj. – KOMANDANTU —

Prema dobivenim obaveštenjima od oficira i vojnika koji su uspeli da se odvoje od trupa Crne Gore i Staroga Rasa i dođu ovde kod nas, Pavle Đurišić izvršio je formalnu izdaju prema narodu, Kralju i ovoj komandi.

Poznati crnogorski separatista Sekula Drljević u toku jučerašnjeg dana obilazio ranjenike i bolesnike trupa Crne Gore i Staroga Rasa u Bosanskom Brodu. Znači da je Pavle Đurišić stupio u vezu sa njim.

Jedinice Trebavskog korpusa koje su lažima i prevarom pukovnika Đure Popovića odvedene u sastav trupa Crne Gore i Staroga Rasa, pokušale su da pobegnu i dođu u sastav svoga korpusa. Nisu uspeli u tome, jer ih je Pavle Đurišić preduhitrio i razoružao.

Iz Mlavskog korpusa pobegla su 4 oficira i to: poručnik Strahinja Z. Branković, potporučnici Dušan J. Zivlaković, Svetozar R. Popović i Dragoljub J. Kuzmanović. Oni izjavljuju da ih je Jagoš Živković prevario da ceo Mlavski korpus, a za njime i ostale srbijanske jedinice po naređnju Vrhovne komande kreću sa trupama Crne Gore i Staroga Rasa.

Kao što Vam je poznato, to je ordinarna laž i sredstvo da zadrži ljudstvo Mlavskog korpusa kod sebe kao i da pokoleba ostale Srbijanske jedinice. Mlavci pokušavaju da se vrate unazad, ali imaju teškoća jer su prebačeni na levu obalu Ukrine, a pozadi njih se nalaze trupe Crne Gore i Staroga Rasa.

Očigledno ovaj raspored je zbog toga da ne dozvole srbijanskim i bosanskim trupama da se vrate u svoje jedinice. Kod mene je došao i komandant Miljevskog bataljona poručnik Zelović koji sprema da odvoji Miljevski bataljon od snaga pukovnika Baćovića [2] da se priključi srbijanskim jedinicama.

Trupe Crne Gore i Staroga Rasa idu pod ruku sa ustašama i javno govore da su na Vučijaku došli komunisti i da su sve snage Komande Srbije razbijene. Zbog toga su izvesni delovi trupa Crne Gore i Staroga Rasa sa ustašama poseli položaj oko Karaule i bacačima tuku drum. Ovo je dovoljan dokaz da su trupe Crne Gore i Staroga Rasa stupile u vezu sa ustašama i da sa njima žele da sarađuju.

Ovde je čista izdaja za račun crnogorskog separatiste Sekula Drljevića.

Crnogorci će ući u sastav Pavelićevih snaga pod komandom Sekule Drljevića, a sve srbijanske i bosanske jedinice koje se nalaze tamo biće razoružane.

Pored usmene propaganda, Pavle Đurišić pokušava da razara naše redove i da utiče na komandante i jedinice komande Srbije. U tom cilju, pod vidom obaveštavanja, ugovorio je sa izvesnim komandantima radio vezu i preko nje dostavlja razne izmišljotine, laži i obećanja.

Ovo treba onemogućiti i ni jedan komandant od danas ne sme i ne treba da i dalje održava vezu radio putem s Pavlom Đurišićem. Treba mu otvoreno reći da komandanti srbijanskih trupa ne žele više da održavaju veze sa njime.

Ne dajte se zavaravati lažima i separatističkim težnjama Pavla Đurišića.

Ovde je očigledna izdaja i to treba svakome da bude jasno.

Povodom ovoga obrazovaću od svih komandanta srbijanskih trupa Ravnogorski sud, koji će sve ovo pretresti i utvrditi, na osnovu čega će Pavla Đurišića lišiti čina i oglasiti za izdajnika.

O svemu ovome obavestiće se sve savezničke komande da je Pavle Đurišić sa svojim trupama prešao ustašama i crnogorskim separatistima.

Prednje primiti k znanju i ne dati da se laži Pavla Đurišića uvuku u redove naših jedinica. Obratiti pažnju na položaje koje drže prema nama i biti spreman na sve.

Načelnik štaba Vrhovne komande armiski đeneral Drag. M. Mihailović

Dragi Čiča,

Od Đurišića sam primio sledeću depešu:

- „Veza 151. Uvek ste skloni neistinama pa i sada. Poslednjih dana ste pustili krilatice, delite zlatnike, partijske ravnogorske činove i Karađorđeve zvezde samo da održite vojsku i komandante. Zar to nije sramota, a istorija će to suditi.

Lažeš i ti i svi koji kažu da sam imao vezu ma sa kim od ustaških vlasti. Ali tačno je da vi služite kao zaštitnici Nemcima.

Zovete mene i moje komandante divizija na sastanak, hoćete da me likvidirate. Plitki ste da se ne možete prozreti”.

Nast[avak]

- „Moji komandanti slušaju mene i nisu im potrebne obmane na konferencijama. Nisam tebe i ostalu dvojicu zvao na sastanak da donosimo odluke, već da učinimo predlog toj našoj komandi, jer obzirom da sam se oslobodio bolesnih, a i izbeglica, hteo sam da vidim mogućnost opstanka ovde. Ali vaš pokušaj likvidacije otvorio mi je oči. Mojim daljim pokretomja ću vam dokazati sve. Šaljem vam ovo radi znanja. - ĐURIŠIĆ”

30. III 1945. g.
31. pukovnik DRAG. S. RAČIĆ

* * * * * * * * *

N a p o m e n e  „A n t e n e  M”

[1]   ALEKSA LALIĆ, prema posljednjoj od formacijskih pretumbavanja Đurišića, obavljenoj 5. januara 1945. u Zaborku kod Rudog (BiH), taj je u činu majora bio komandant Pete divizije Komande Crne Gore, Boke i Staroga Rasa.

[2]   PETAR BAĆOVIĆ, rodom iz Kalinovika (BiH), do sredine 1942. šef kabineta srpskoga nacističkog kvislinga Milana Nedića, potom četnički glavešina u istočnoj Hercegovini. U martu 1945. jedan od onih istaknutijih Mihailovićevih komandanata koji su sa Đurišićem dezertirali.

(Nastavlja se)