Priredio: V.J.
6-oga maja. Srijeda.
- …Jutros sam primio crnogorsku deputaciju poslatu da pozdravi Gospodara po stupanju na prijesto. Deputacija se sastoji od 10 ljudi, sve sjajni momci pažljivo odabrani; svi okićeni našim krstovima Svetoga Đorđija.
Na čelu - dugogodišnji naš prijatelj Božidar Petrović i tast knjaza Nikole, vojvoda Petar Vukotić.
Naš razgovor je vođen djelimično na ruskom i CRNOGORSKOM JEZIKU, a djelimično na francuskom preko Božidara Petrovića. Crnogorci su više puta izrazili zahvalnost Knjaza i crnogorskoga naroda na mojoj ličnoj pomoći u snabdjevanju oružjem i žitom tokom rata...
- - - - - - - - -
6-го мая. Среда. - …Утром принимал депутацию черногорскую, присланную для приветствования государя со вступлением на престол. Депутация состоит из 10 человек, все молодцы на подбор; все украшены нашими георгиевскими крестами.
В голове - давнишний наш приятель Божидар Петрович и тесть князя Николая воевода Петр Вукотич.
Беседа наша велась частью на русском и ЧЕРНОГОРСКОМ ЯЗЫКАХ, частью чрез Божидара Петровича на французском. Черногорцы в несколько приемов выражали мне признательность князя и народа черногорского за личное мое содействие снабжению их во время войны оружием и хлебом…*
- - - - - - - - -
* IZVOR: „Dnevnik Dimitrija Aleksejeviča Miljutina 1881-1882”, IV, Moskva, 1950, 68.
Autor dnevničkih bilješki — grof i general-feldmaršal Miljutin (1816-1912) — bio je od 1861. do 22. maja 1881. ministar vojni Ruske carevine.
Poslije smrtonosnog atentata na cara Aleksandra II 1. marta 1881, na prijesto je stupio njegov sin Aleksandar III — tim povodom u Rusiju je doputovala deputacija Knjaževine Crne Gore koju su predvodio premijer (predśednik Ministarskoga savjeta) veliki vojvoda Božidar-Božo Petrović-Njegoš, te vojvoda Petar Vukotić.
Dvije godine kasnije, u proljeće 1883, ceremonijama krunisanja Aleksandra III prisustvovao je lično knjaz Nikola I Petrović-Njegoš (vidi donji link).
Anthropos
Kako ovom Rusu niko ne objasni da smo svi mi Crnogorci "Srbi"? Toliko "neznavenosti" i to poslije skoro dva vijeka saradnje i prijateljstva CG i Rusije? Kako to da Srbi nikad ne rekoše "Nas (Crnogoraca) i Rusa 200 meleona"? Biće zato što je u CG bila CPC, a ne, ka danas, - crkva Srbije SPC?