Milorad Popović: Crnogorci su danas najugroženija nacija u Evropi

U podkastu Hrvatska uživo gost je bio Milorad Mijo Popović, jedan od najhrabrijih crnogorskih intelektualaca i kulturnih stvaratelja.

Početkom 1990-ih, uprkos prijetnjama i opasnostima, otvoreno je stao na stranu Hrvatske u vrijeme srpske agresije. Zajedno s kolegama poput Jevrema Brkovića, Sretena Vujovića i Dimitrija Popovića, rizikovao je sve kako bi podržao pravo Hrvatske na slobodu i samostalnost.

Danas, kroz svoj književni i kulturni rad, Popović upozorava na duboke i dugoročne prijetnje crnogorskom identitetu – od uticaja velikosrpske ideološke matrice i koncepta “srpskog sveta”, preko geopolitičkih pritisaka Srbije i Rusije, do procesa koji destabilizuju cijelu regiju.

U nastavku donosimo najzanimljivije dijelove razgovora s književnikom Miloradom Mijom Popovićem s kojim je razgovarala Snježana Nemec.

“Podržali smo Hrvatsku jer smo željeli nezavisnu Crnu Goru i dobre odnose u regiji”

U intelektualnim krugovima u Hrvatskoj dobro je poznato da ste vi, Jevrem Brković, Sreten Vujović, Dimitrije Popović i drugi crnogorski intelektualci 1991. godine javno stali na stranu Hrvatske protiv srpske agresije te da ste zbog toga bili izloženi ozbiljnoj pogibelji. Kako danas tumačite izostanak interesa političkih i kulturnih krugova u Hrvatskoj – je li riječ o zaboravu, nezahvalnosti ili prikrivenom uticaju srpske politike?

Popović:

Što se tiče moralnog stava, to je u politici relativna stvar. Politika je uvijek pitanje interesa. Ako stvari stavimo na racionalnu ravan – mi smo bili protiv napada na Dubrovnik i na Hrvatsku prije svega zbog crnogorskih interesa.

Željeli smo nezavisnu Crnu Goru u dobrim odnosima sa svim susjedima, posebno s Hrvatskom. Postoje ogromni zajednički kulturni, istorijski i geografski interesi. Boka i Dubrovnik su jedan prostor, a u širem smislu to su i Crna Gora i Dalmacija.

Naravno, postojao je i moralni aspekt – gledati kako Dubrovnik gori, to nijedan normalan čovjek nije mogao ravnodušno posmatrati.

U posljednjih 30 godina u Crnoj Gori se dogodilo ono što se u stabilnim evropskim državama događa u tri vijeka. Promijenjena su tri državna imena, stalno smo bili na rubu unutrašnjih katastrofa.

Mnogi su vjerovali da će nakon povratka nezavisnosti Crna Gora ući u stabilnije razdoblje. Međutim, zbog grešaka političkog vođstva i dijela intelektualne elite, 2020. Crna Gora je pala pred klerikalnom revolucijom iranskog tipa – predvođenom mitropolitom Srpske pravoslavne crkve.

Danas je Crna Gora de facto kolonija. Formalno je članica NATO-a, ali političko vođstvo ili ne želi, ili ne može, ili neće voditi politiku u interesu Crne Gore.

Činjenica da su u zatvoru tužitelji koji su otkrili pokušaj državnog udara 2016., dok je osuđeni Andrija Mandić danas predsjednik parlamenta, govori sve.

“Crnogorci su najugroženija nacija u Evropi”

Često ističete da su Crnogorci najugroženija nacija u Evropi. Zašto?

Popović:

To nije nova stvar. Crnogorci su generacijski ugroženi.

S jedne strane imate narod koji nikada nije prelazio nekoliko stotina hiljada stanovnika, ali ima najdužu državotvornu tradiciju na Balkanu. S druge strane, proces dovršetka nacionalnog identiteta nikada nije završen.

Pitanje danas nije samo hoće li Crna Gora biti nezavisna država za pet ili deset godina – nego hoće li Crnogorci uopšte postojati kao nacija.

U kulturnoj politici, kadroviranju i svakodnevnoj propagandi radi se na unižavanju institucija i atributa crnogorske suverenosti. Danas gotovo da ne postoji nijedan nacionalni Crnogorac na državnim funkcijama koji se javno izjašnjava kao govornik crnogorskog jezika ili pripadnik Crnogorske pravoslavne crkve. To je crvena linija.

Sve to je izvan Crne Gore gotovo nevidljivo – čak i u Hrvatskoj, koja bi, s obzirom na istoriju, geografiju i zajedničke interese, trebalo najbolje da razumje situaciju.

U Crnoj Gori postoji hrvatska zajednica koja nestaje – na posljednjem popisu jedva 5000 Hrvata – uprkos bogatoj baštini Boke kotorske.

Početkom 1990-ih nisam morao Vladi Gotovcu, Draženu Budiši, Marku Veselici, Savki Dabčević-Kučar, Tripalu ili Josipu Ušeniću objašnjavati što se događa u Crnoj Gori. Oni su to intuitivno razumjeli. Crna Gora je mala, ali geostrateški iznimno važna – to je jedini prostor na Jadranu na koji Rusija preko Srbije može pretendirati.

“Kultura je postala bojno polje — i u Hrvatskoj i u Crnoj Gori”

Posljednjih mjeseci i u Hrvatskoj svjedočimo da je kultura postala poprište ideoloških napetosti, posebno tokom Dana srpske kulture. Koliko je kulturna scena postala alat ideološke dominacije i je li to dio šire strategije “srpskog sveta”?

Popović:

Prije odgovora želim spomenuti trojicu evroparlamentaraca – Sokola, Štira i Piculu – koji vrlo često i vrlo uvjerljivo govore o crnogorskom pitanju.

Što se tiče sadašnjih događaja u Hrvatskoj, tu vidim prepoznatljiv rukopis koji nije nov. Srpski nacionalisti posjeduju jednu vrstu bizantske fleksibilnosti koju Hrvati često ne prepoznaju.

Sjetite se da je mitropolit Porfirije godinama boravio ovdje. Tek kad se vratio u Beograd, pokazao je svoje pravo lice – veći nacionalista od Amfilohija Radovića. Oni imaju tu sposobnost.

Mogu reći da je Milorad Pupovac jedan od najinteligentnijih političara u Hrvatskoj i da vrlo dobro radi kad je riječ o srpskim interesima. Uspio je ishoditi četrdesetak kulturnih centara, s budžetom koji je sto puta veći od onoga što dobiju crnogorske institucije u Crnoj Gori.

Možda se sve ovo događa i zbog unutrašnjih problema u Srbiji – jer se nacionalisti najbolje okupljaju oko vanjske ugroze. Vučić jeste u problemima, a među njegovim oponentima ima manje nacionalista nego među njegovim saveznicima.

Vidim skrivenu lukavost te strukture. Bio bih sklon misliti da su oni liberalni ljudi, ali Pupovčev bliski suradnik Jović ima vrlo nacionalističke poglede kada je riječ o Crnoj Gori.

A što se tiče Dejana Medakovića – pročitao sam njegove “Efemerije”, tri knjige, dobro napisane. Bio je veoma obrazovan čovjek, ali pripadao je najmračnijem dijelu memorandumske ideologije. Ne vjerujem da je izabran slučajno. Tražili su reakciju – i dobili su je.

Cijeli razgovor sa Miloradom Popovićem pogledajte na linku: