U Zagrebu je, u 61. godini preminula Jasna Babić, jedna od najcjenjenijih hrvatskih novinarki.
Jasna Babić rođena je 1957. u Zadru, novinarstvom se počela baviti u omladinskoj štampi, a 1988. ušla je u profesionalne vode.
Najveći dio bogatog novinarskog iskustva sticala je na terenu, od prvih reportaža u Poletu do dokumentovanja raspada Jugoslavije, najprije u Danasu, a onda i u Zapadu, jednom od prvih privatnih novina u ondašnjoj Jugoslaviji.
Bila je među osnivačima nedjeljnika Globus, a pisala je i za Slobodnu Dalmaciju, Nacional, 24express, Lupigu.com i mnoge druge. Autorka je knjiga: ‘Zagrebačka mafija’ (2003.) o kriminalizaciji hrvatske politike i pravosuđa i ‘Urota Blaškić’ (2005.) o podzemnom hrvatskom savezništvu u komadanju Bosne i Hercegovine.
Najpoznatija je "Zagrebačka mafija" u kojoj je imenovala najveće igrače zagrebačkog podzemlja i njihove veze s politikom.
Posljednjih godina istraživala je inkvizicijske procese protiv vještica.
Hrvatsko novinarsko društvo dodijelilo joj je nagradu Otokar Krešovani za životno djelo.
‘Kao i mnoge njene koleginice i kolege bez stalnog je zaposlenja, a sudbinu savremenog prekarnog proletarijata dijeli s brojnima iz vlastite generacije, ali i onih koji su tek krenuli na put novinarstva.
Od 2015. bila je vezana je uz invalidska kolica.
"Slobodu nam nitko neće dati, novinari imaju onoliko slobode koliko su je sami napravili. Ni više ni manje. I ne želim uopšte da mi Sabor, da mi bilo ko jamči slobodni prostor, jer to znači da mi je darovan. Kad je nešto darovano, kad je sloboda darovana, bila to i sloboda novinarstva, onda se, brate mili, može i oduzeti. Onaj ko daje, taj i uzme. Nismo se baš mi novinari pretrgli od toga da sačuvamo svoje pravo na slobodu riječi, slobodu govora i slobodu novine’, jedna je od poznatijih njenih izjava citiranih tokom dodjele nagrade.
hans
nazalost izgleda da generalno novinari ne dozive neku poznu starost. to su ljudi koji moraju imati beneficirani staz