Moskva neće postati saveznik predsjednika bh. entiteta Republika Srpska u ozbiljnom sukobu sa Zapadom te ostvarivanju njegovih morbidnih snova o 'Velikoj Srbiji'.
Piše: Julia Petrovskaja
Posljednjih dana neki mediji na Balkanu stvarali su, uz pomoć ruskih propagandista, privid jake podrške Rusije politici predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika. Cijela ta priča bila je usmjerena na stvaranje utiska da iza Dodika i njegovih državotvornih ideja stoje uticajne snage.
Tvrdilo se, između ostalog, kako je RS izrastao u "ozbiljnu državu, s velikom perspektivom" te da se može smatrati temeljem buduće srpske zajedničke države. Došlo je čak do upoređivanja Dodika s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, koji je ne samo spasio Rusku Federaciju od raspada nego i proširio rusku teritoriju. Po logici tog dijela ruskih stručnjaka, lider RS-a ima potencijala da ide u tom smjeru, jer vodi brigu o srpskom narodu ne samo u Bosni i Hercegovini već i u Srbiji, Crnoj Gori i na Kosovu.
Štaviše, govorilo se da je Dodik najozbiljniji političar u čitavom srpskom političkom miljeu te da Putin njega tretira kao moćnog igrača svjetskog nivoa. Problem je samo u tome (činilo se ruskim dodikovcima) što političkim elitama u Srbiji nije u interesu da Dodik izađe na "svesrpsku" političku scenu, jer bi svi ostali (pa čak i Vojislav Šešelj) odmah bili zbrisani.
U žaru proslave Dana RS-a bilo je svakakvih komplimenata na račun mudre Dodikove politike. A da su praznici potrajali malo duže, došlo bi vjerovatno i do konstatacije da je za jednu takvu ličnost ovaj svijet previše mali.
Razumijevanje ili distanciranje?
Kako god bilo, sama ruska javnost skoro ništa od toga nije mogla čuti s obzirom na to da ruski mediji ne iskazuju ozbiljan interes prema događanjima u Bosni i Hercegovini. A kad se nešto piše u kvalitetnoj štampi, tu nema mnogo prostora za pohvale tuđim političarima. Radije se naglasak stavlja na nedostatak ozbiljne multietničke vizije te opasne političke teze.
Formuliranje zapaljivih ideja (kao što je stalna priča o mogućem otcjepljenju RS-a) u komplikovanom globalnom kontekstu zbunjuje dio javnosti i u Rusiji. Neki strahuju da bi moglo doći do novog sukoba. S druge strane, zna se da Dodik nema dovoljno instrumenata za takav projekt niti uživa dovoljnu podršku od političkih elita Srbije.
Ruske simpatizere Dodika ništa ne košta da govore za srpsku javnost o "državnosti RS-a" te globalnoj ulozi predsjednika ovog bh. entiteta. Ali, politička elita u samoj Rusiji, zapravo, malo koga doživljava kao političara svjetskog nivoa. Moskvu zanima jačanje vlastitog uticaja (pa i na Balkanu) uz što manje troškove, ali učvršćivanje državnosti RS-a preko sukoba sa Zapadom ne spada u te troškove. Ono što ponekad izgleda kao razumijevanje argumenata i ideja Dodika zapravo može biti distanciranje.
U testiranju granica svoje slobode Dodik vjerovatno računa na jaču podršku Rusije. No, zvanična Moskva za sada nije raspoložena za tu vrstu polemike, pogotovo za zaoštravanje odnosa sa zapadnim zemljama zbog (za nju) marginalnih pitanja. Tim prije što uoči dolaska nove američke administracije Rusija iskazuje želju da se resetiraju narušeni odnosi, računajući na ukidanje međunarodnih sankcija i izolacije.
Svoju uzdržanost Rusija je već pokazala u septembru tokom Dodikove posjete Moskvi, uoči referenduma o Danu RS-a. Putin tada nije zvanično reagovaona pravno-politički sukob u vezi s tim praznikom i kontroverznim glasanjem iako je sam Dodik predstavio taj razgovor u medijima kao bezrezervnu podršku Rusije.
Štaviše, Ministarstvo vanjskih poslova i Kremlj nisu se oglasili ni povodom 25. godišnice RS-a. To nije beznačajno s obzirom na to da ruska propaganda tvrdi da u Moskvi predsjednika RS-a tretiraju kao moćnog političara i najpouzdanijeg partnera Rusije u regionu. S druge strane, krajem decembra Moskva je izdala saopštenje u vezi sa 20. godišnjicom uspostavljanja diplomatskih odnosa sa Bosnom i Hercegovinom. Dakle, zvanična
Moskva na svoj način vodi računa o simboličnim pitanjima na ovom prostoru.
Moskva neće postati Dodikov saveznik
Republika Srpska ostat će najvažniji partner Rusije u Bosni i Hercegovini, jer ona smatra da je poslovna klima u tom bh. entitetu mnogo povoljnija za razvoj ekonomskih odnosa i investicije. I Dodik je, naravno, bitan partner, ali prije svega u ekonomskoj saradnji i protivljenju širenju NATO-a na Balkanu.
Rusija ima prostor za sprovođenje svoje politike u Bosni i Hercegovini upravo u obliku u kojem ona postoji. U slučaju eskalacije krize Moskva bi se našla u veoma kompliciranoj situaciji zbog udaljenosti ovog regiona i odsustva vojnih poluga. Dok neki ruski prijatelji na ovom prostoru izmaštavaju bombe u džepnoj verziji, sama Rusija zaokupljena je svojim povratkom na globalni plan bez opterećenja Balkanom.
U zvaničnim izjavama Moskva ni dalje neće istupati iz dejtonskog okvira mada neće ni osuđivati Dodikove izjave usmjerene na podrivanje Bosne i Hercegovine. Rusija je svjesna moći nacionalističkih i populističkih snaga na Balkanu i prosto ne vidi smisla da se suprotstavlja toj retorici. Ako balkanski političari održavaju tihu vatru sukoba iz devedesetih, Moskva se samo koristi prilikom da ugrije ruke.
Provokativna Dodikova politika često otkriva slabost zapadnih garanta mirovnog sporazuma i Rusija njihovu slabost i neodlučnost doživljava kao manifestaciju vlastite moći. Ali, to ne mora značiti da je Moskva zainteresirana za produbljivanje krize na međunarodnoj sceni.
Moskva neće postati Dodikov saveznik u ozbiljnom sukobu sa Zapadom te ostvarivanju njegovih morbidnih snova o "Velikoj Srbiji". Kremlj je svjestan ograničenosti svog utjecaja, a kamoli političke težine Milorada Dodika.
Izvor: Al Jazeera
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR