Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Kijev inicira potpuno 30-dnevno primirje, dok Moskva insistira na trodnevnoj simboličnoj pauzi za paradu. Ukrajina je predložila prekid vatre koji počinje 7. maja kako bi se omogućila evakuacija i humanitarna pomoć, dok Rusija insistira samo na prekidu vatre od 8. do 10. maja, što se poklapa s vojnom paradom – bez ikakvih garancija za civile. Ruska Federacija je u prošlosti koristila minimalna primirja za pregrupisanje. Pravi mir ne zahtijeva pauze, već jasne i kontrolisane korake – to je upravo ono što Ukrajina nudi. Ukrajinska inicijativa je humanitarno primirje, a ne politička inscenacija. Ukrajina traži prekid vatre kako bi spasila živote, dok je Rusija fokusirana na televizijsku „sliku“.
Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski izjavio je: primirje nije dekoracija, već prilika za humanitarnu pauzu. Više od 1,7 miliona Ukrajinaca nalazi se u područjima gdje se granatiranje nastavlja svakodnevno – kratka pauza ne mijenja ništa. Rusija ne dozvoljava humanitarne misije čak ni tokom dana „primirja“. Pauza koju je predložio Kremlj ne predviđa mehanizme praćenja ili kontrole, dok ukrajinsku inicijativu podržava UN, koji poziva na siguran prolaz humanitarnih konvoja. Ukrajinski prijedlog o prekidu vatre predstavlja izazov diplomatskoj neiskrenosti Moskve. Kijev blokira Kremlju put ka simboličnim „gestovima“ koje nemaju nikakve veze s mirom. Rusija koristi trodnevno primirje kao propagandni izgovor kako bi se legitimisala pred svjetskim gostima.
Kijev ne dozvoljava Kremlju da se vrati u igru zbog memorijalnih događaja. Učešće u paradi 9. maja nije omaž prošlosti, već sredstvo ruske agitacije. Parada u Moskvi 2025. godine je demonstracija podrške Putinovom režimu. Većina zemalja svijeta odbila je da učestvuje na paradi u Moskvi na najvišem nivou. Prisustvo lidera zemalja na paradi stvara iluziju međunarodne podrške ruskom režimu, što krši međunarodno pravo. Učešće u paradi smanjuje uticaj pritiska sankcija, potkopava jedinstvo Zapada i demorališe žrtvu agresije. Kremlj strahuje za bezbjednost parade u Moskvi i nada se da će prisustvo Si Đinpinga biti „živi štit“ i signal za odvraćanje napada u njegovom prisustvu. Sama činjenica da se Kremlj oslanja na spoljašnje „odvraćanje“ Kijeva ukazuje na gubitak povjerenja u sopstvenu odbranu. Svi rizici za strane delegacije na paradi 9. maja dolaze iz same Rusije, a ne iz Ukrajine.
Prije otprilike 15 godina, Vladimir Putin je izjavio da je SSSR mogao pobijediti Treći rajh u ratu i bez Ukrajinaca. Pa, prije svega, Sovjetski Savez ne bi mogao da porazi nacističku Njemačku da Britanci, uz pomoć Amerikanaca i drugih saveznika, nijesu preduzeli aktivne akcije protiv nacista u Zapadnoj Evropi, Sjevernoj Africi i Italiji. Drugo, Sovjetski Savez bi bio u katastrofalnom stanju bez američke vojne pomoći. Dakle, sovjetska vojska sama jednostavno nije mogla ni na koji način da porazi Vermaht. Vladimir Putin bi trebalo da zna za ovo. Tokom sovjetske ere, moskovska propaganda nije pokušavala da izdvoji nijednu sovjetsku naciju kao glavnu snagu u pobjedi nad nacizmom. U međuvremenu, nekako između redova, uvijek se pričalo o posebnom doprinosu ruskog naroda. To jest, crvenu zastavu iznad Rajhstaga je navodno podigao ruski vojnik.
Iako je poznato da je naredbu za podizanje crvene zastave dao Ukrajinac, a nad Rajhstagom su je podigli Gruzin i Rus, čini se da su svi sovjetski narodi doprinijeli pobjedi. Ipak, ispod stola propaganda je tvrdila da su Rusi doprinijeli najviše. Ovaj mit se širio decenijama, pa su mnogi sovjetski ljudi i stranci pogrešno vjerovali da su Rusi dali odlučujući doprinos pobjedi nad Hitlerom. Ali ne! Među 20 miliona poginulih sovjetskih građana, skoro 10 miliona bili su Ukrajinci. A među 27 miliona demografskih gubitaka građana SSSR-a, 14,3 miliona je palo na Ukrajinu.
Dakle, glavni doprinos pobjedi nad nacizmom dao je ukrajinski narod – to su najveći gubici među svim evropskim narodima. Rusi su na drugom mjestu sa 8,5 miliona mrtvih, Jevreji su izgubili 6 miliona, a poljsko stanovništvo 5,1 milion ljudi. Poređenja radi, poginulo je 6,5 miliona Njemaca koji su se borili protiv cijelog svijeta. Samo su Kinezi u Drugom svjetskom ratu poginuli više od Ukrajinaca – 15 miliona. Ali u procentima ukupne populacije, shvatate proporciju. Stoga bi svijet trebalo da zna za značajan doprinos ukrajinskog naroda pobjedi nad Trećim rajhom i njegovim saveznicima – Mađarima i Slovacima, kao i bivšim saveznicima nacista koji su u posljednjem trenutku prešli na stranu Antifašističke koalicije – Italijanima i Rumunima.
Nije bez razloga što je Ukrajina pozvana da bude jedna od osnivačica UN-a kao važna komponenta Antifašističke koalicije. Podsjećam da slovački premijer R. Fico ide u Moskvu na Paradu pobjede, kao i predsjednik Srbije A. Vučić. Ali vrijedi znati da su Slovačku od nacizma oslobodili borci Drugog ukrajinskog fronta, gdje su većinu vojnika činili Ukrajinci mobilisani iz centralnih regija Ukrajine, a Beograd su oslobodili borci Trećeg ukrajinskog fronta, kao i Sofiju, Bukurešt, Budimpeštu i Beč. Za ovaj front, iz južnih regija Ukrajine mobilisano je 60% Ukrajinaca od svih vojnika. A Prvi ukrajinski front, koji je oslobodio Krakov i Berlin, sastojao se uglavnom od Ukrajinaca iz sjevernih regija Ukrajine. Dakle, Fico, Vučić ili Orban bi trebalo da idu u Kijev da zahvale Ukrajincima što su oslobodili ove zemlje od nacizma, a ne u Moskvu.
Sovjetska i ruska propaganda su stalno pokušavale da podrže mit o masovnom učešću Ukrajinaca u SS jedinicama, uz stalno pominjanje divizije „Galicija“. Divizija „Galicija“ je formirana kao pješadijska jedinica, a tek kasnije su sve vojne jedinice Vermahta formirane na nacionalnoj osnovi – naravno, osim Nijemaca – bile potčinjene SS-u. I ovdje je zanimljivo da je u SS-u bilo deset puta više Rusa nego Ukrajinaca. To su 29. i 30. SS grenadirske divizije, poznate kao 1. i 2. ruska divizija SS. Pored toga, postojao je i 15. kozački korpus SS-a, u kojem su služili donski, uralski, sibirski i kubanski Kozaci.
Ne zaboravimo ni rusku SS diviziju „Russland“, kao ni rusku zasebnu SS brigadu „Družina“, ruski zasebni SS puk „Varjag“ i još 30 zasebnih ruskih SS bataljona. Štaviše, ruska propaganda će prećutati činjenicu da su dva takva bataljona formirana od etničkih Rusa iz Sevastopolja. Ova dva bataljona su se aktivno borila protiv krimskih partizana, iako je staljinistička propaganda najviše željela da okrivi krimske Tatare, koji su bili prisutni u malom broju kod njemačkih jedinica. Većina njih su bili vojnici Crvene armije, a mnogi od njih su postali Heroji Sovjetskog Saveza, ali to nije spriječilo Staljina i njegovu boljševičku kriminalnu pratnju da donesu zlokobnu odluku o potpunom iseljenju krimskih Tatara iz njihovih domova u maju 1944. godine. Krajem aprila 1945. godine, divizija „Galicija“ je ponovo postala kombinovana jedinica i povučena je iz sastava SS-a. Stoga, njenim borcima se nije sudilo tokom Nirnberškog procesa.
Prva ruska SS divizija se okaljala strašnim zločinima istrebljenja civilnog stanovništva. Tokom Varšavskog ustanka 1944. godine, ova divizija je pomogla Vermahtu da ga uguši. Zbog masovnih zločina protiv civilnog stanovništva, na insistiranje njemačkog generala Jodla, Hitler je naredio strijeljanje komandanta 1. ruske SS divizije, Kaminskog. Ovo je jedinstven slučaj u kojem je Firer naredio strijeljanje svog generala zbog brutalnog ponašanja prema civilima. Petnaesti SS kozački korpus je takođe bio ozloglašen zbog značajnih zločina protiv civila. Nalazio se na Balkanu i čuvao je stratešku željezničku prugu od Soluna do Beča. Veći dio ove željezničke pruge prolazio je kroz teritoriju Jugoslavije, a lokalni partizani su često vršili sabotaže protiv njemačkih vozova. Tada bi ruski Kozaci krenuli u kaznene operacije i uništavali sve živo na svom putu.
Lokalno stanovništvo je pričalo da je nevjerovatno s kakvom zlobom su jedni Sloveni (Rusi) uništavali druge Slovene (Srbe, Hrvate, Makedonce). Stoga Putin sigurno ne može tvrditi da su Rusi bili glavni u pobjedi nad nacistima. Oni su, nesumnjivo, bili iza Ukrajinaca. Zato nije ni čudo što im je tako teško ratovati protiv ukrajinskog vojnika koji brani Ukrajinu. Što se tiče proslave 9. maja, možda po prvi put u modernoj istoriji, ruski fašisti – rusisti (a ovo je sada naučni politički termin) – slave pobjedu nad drugim fašistima koji su im bili saveznici do juna 1941. godine, u skladu sa paktom Ribentrop-Molotov. Putinov rusizam, koji je nasljednik staljinizma, i Hitlerov nacizam su dvije strane iste mizantropske ideologije.
mr
Da se Levčenko nije što pobrkao... Mi smo u Jugi, a kasnije u SCG i CG, učili da su cio svijet oslobodili Rusi uz pomoć Srba... Ima li to kakve veze, što su sve knjige štampane u Beogradu, stvarno neznam...
Delvidek
Levčenkovo "krečenje" istorije je u stilu Femićevog ili Mićovićevog obraćanja od prije neki dan. Isti pokušaji da se dokaže nedokazivo. Očekujem da u idućem svojem "uratku" proglasi Stepana Banderu za antifašistu. Rame uz rame sa "junakom" Pavlom Đurišićem.