Demokrate i čast

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović 

Kad je upitan zašto piše Danilo Kiš je odgovorio: „Pisanje je vokacija, mutacija gena, hromozoma; pisac se postaje kao što se postaje davitelj. Pišem jer ne znam ništa drugo da radim; jer od svega što bih mogao da radim, ovo radim najbolje i (I hope) bolje od drugih. Pisanje je taština. Taština koja mi se ponekad čini manje ništavnom od drugih oblika egzistencije. Pišem, dakle, jer sam nezadovoljan sobom i svetom. I da bih iskazao to nezadovoljstvo. Da bih preživeo!” Ono što je pak Kišu bilo nužno da bi pisao jeste epifanija, kako je u jednom intervjuu sâm kazao. Epifanija je, recimo, bogojavljenje, naglo razumijevanje nečega. Podrazumijeva se, sve to u kontekstu umjetnosti. Religija s epifanijom pisca nema ništa. Budući da ja nijesam Danilo Kiš, meni za pisanje nije potrebna epifanija.

Pobogu, imam Demokrate. Taj neiscrpni majdan svakojakih gadosti. Okean ništavila i laži. Zato, koliko god pisao o njima, neću posrnuti u reciklažu već napisanog. Neću oboljeti od opštih mjesta, jer Demokrate svakog dana nude neku novu gadost. Podzemlje njihovog moralnog i političkog porinuća ne postoji. Jer oni kopaju sve dublje i dublje. Do središta zemlje, rekao bi dobri stari Žil Vern. Puna usta časti obično su najprljavija. I iz njih izvire iskonsko zlo. A znate da literatura uvijek nastaje iz zla. Iz onog Andrićevog „svijeta punog gada“. A Crna Gora jeste svijet pun gada.

Znamo da je u ovoj nesretnoj zemlji sve vijest tek nekoliko dana. Pa i skaredna zabrana novinarima Antene M da prisustvuju konferenciji Dragana Krapovića, jednog od prvaka Demokratske Crne Gore i ministra odbrane. Zabranile bi Demokrate i Antenu M. I to sa sve čašću koja se preliva preko usana. Uostalom, nije da takve želje taje. Jedan od revnosnijih partijskih vojnika Borisa Bogdanovića, na sramnu zabranu jednom mediju, reagovao je urgentno, i naglas pročitao ono što mu je Bogdanović napisao. Momčilo Leković je zabranu Anteni M branio „bolesnom opsesijom Demokratama, narušavanjem ugleda Demokratama, fotomontažama, bestidnim lažima, izmišljenim aferama, kolumnama punim mržnje i primitivizma etc. etc.“?! Čak i ako zanemarimo da Demokrate i ugled koegzistiraju taman koliko i Lovac na zmajeve i sintaksa, što s ostalim idiotarijama koje je gdin Leković izgovorio?

Kad partija koja za obračun sa svakim ko joj nije po volji koristi tabloidne platforme laži i golog govora mržnje, primitivizma i svega nakaradnog čime se glasila režima služe, Anteni M spočita mržnju i primitivizam, onda je, vjerujem, jasno kao dan, da posluga Aleksandra Vučića želi Crnu Goru po mjeri današnje Srbije. Crnu Goru bez i glasa protiv režima. Zapravo, u jednom od izliva iskrenosti, Boris Bogdanović je javnosti predočio svoje namjere. On je advokatu Veselinu Raduloviću, koji Demokrate pokušava dovesti k poznaniju prava, kazao: „Sada će vidjeti šta znači politička i pravna šaka u vrh brade.“

Elem, Bogdanović je javno obznanio ono što svi znamo – da će zloupotrijebiti političku moć kako bi se obračunao s advokatom Radulovićem. Ako znamo da režim u potpunosti kontroliše institucije sistema, onda znamo i što ova poruka znači. To je eksplicitna prijetnja čovjeka koji s pozicije moći pokušava da disciplinuje svakog ko se usudi da kaže istinu o njemu i njegovoj sekti. Jer Demokrate nijesu partija, već sekta, koja ima svoje ustrojstvo, i svaki od članova sekte ima jasno određene zadatke. Recimo, kao vrhovni guru, Bogdanović piše imbecilne govore, ostali ih čitaju ili objavljuju pod svojim imenom.

Armija klonova, koja je, kako smo već davno utvrdili, nastala iz DNK Slobodana Miloševića. Partija koja iz dana u dan gubi svoje glasačko tijelo, i koja mora biti svjesna činjenice da ko se političke šake lati, istu bi mogao dobiti u lice. Znamo da nijedna vlast ne traje beskonačno. Danas si Dritan premijer, a śutra Dritan voditelj podkasta. Morale bi Demokrate učiti iz iskustva drugih. Nekad sebi bliskih političkih saveznika, s kojima su osvajali slobodu i hrabro se borili protiv mafije. Mafije koja na internet čajankama, u svojim ugodnim razgovorima, priznaje da je kupovala lične karte i glasove za račun Demokrata. Demokrata čija su usta puna časti. Ili usta puna vlasti? A vlast, jelte, ima svoj rok trajanja. Nije to mesni narezak nekadašnje JNA, pa da traje vječno. Ili bunar gadosti Demokratske Crne Gore, koji nikad neće presušiti.