Ako predsjednik SAD Donald Tramp nema što da krije u vezi sa Džefrijem Epstinom, onda to zaista čudno pokazuje.
Tramp nije optužen ni za kakav prekršaj u vezi sa osuđenim seksualnim prestupnikom, ali se odlično trudi da izgleda sumnjivo.
A to bi samo po sebi moglo biti politički problem – bez obzira na to šta će se na kraju pojaviti iz Epstin fajlova.
Serija novoobjavljenih Epstinovih mejlova u srijedu je dodala detalje o Trampovom ranijem odnosu sa Epstinom, ali bez „dimnih signala“. (Bijela kuća je saopštila da mejlovi „ne dokazuju apsolutno ništa“.)
U jednom od tih mejlova iz 2011, Epstin je izrazio iznenađenje saradnici Žislen Maksvel što se Trampovo ime nije pojavilo usred optužbi koje su se ticale Epstina. Epstin je dodao da je Tramp svojevremeno proveo sate sa Epstinovom žrtvom Virdžinijom Džufri u Epstinovoj kući.
A 2019. godine, Epstin je, izgleda, nagovijestio da je Tramp dobro znao da Maksvel početkom 2000-ih regrutuje djevojke iz Trampovog odmarališta Mar-a-Lago, rekavši „naravno da je znao za djevojke jer je tražio od Žislen da prestane“.
Dok su neki tvrdili da ovi mejlovi pokazuju kako je Tramp znao za Epstinove zločine ili čak bio umiješan u njih, to nije ni približno jasno. Džufri, koja je u aprilu izvršila samoubistvo, priznala je da je srela Trampa i nikada ga nije optužila za bilo šta. A Tramp je priznao da je znao da Maksvel regrutuje zaposlene, uključujući i Džufri, iz Mar-a-Laga. (Veliko pitanje je da li je Tramp imao ikakav nagovještaj čemu služi regrutovanje maloljetne djevojke poput Džufri.)
Ali u srijedu je bilo primjetno i Trampovo reagovanje.
Dok se sve ovo odvijalo, on i Bijela kuća djelovali su zaokupljeno očiglednom kampanjom u posljednjem trenutku da se spriječi postupak u Predstavničkom domu koji bi primorao glasanje o objavljivanju kompletnih Epstin fajlova.
Kako je peticiji nedostajao još jedan, odlučujući 218. potpis, koji je trebalo da stigne kada novi demokratski član Kongresa položi zakletvu kasnije tog dana, Bijela kuća je održala sastanak u Sobi za krizne situacije sa ključnom republikanskom poslanicom koja je potpisala peticiju, dok je druga rekla da se „juri pozivima“ sa predsjednikom. Obje republikanske kongresmenke kasnije su za CNN rekle da ih Tramp nije lično ubjeđivao da povuku svoj potpis. Ali predsjednik je javno pritiskao republikance koji su stali uz demokrate po pitanju forsiranja objelodanjivanja Epstin fajlova.
To je svakako bio čudan potez. Nijedan republikanac nije povukao svoj potpis, a Majk Džonson, predsjedavajući Predstavničkog doma, brzo je poručio da će sljedeće sedmice zakazati glasanje kojim bi se Ministarstvo pravde primoralo da objavi kompletne fajlove.
Čak i ako mjera prođe u Predstavničkom domu, priča se tu ne završava. Senat pod kontrolom republikanaca bi i dalje morao da je razmotri, a Tramp bi i dalje morao da je potpiše. Dakle, nije da će ovo dovesti do skorog objavljivanja dokumenata.
Ali Trampovo protivljenje nečemu što njegova baza dugo traži – i optika sastanka u Sobi za krizne situacije posebno – samo će produbiti ogromne sumnje koje već postoji među mnogim Amerikancima o prikrivanju informacija vezanih za Epstina.
I tu dolazimo do glavne tačke – i političke opasnosti za Trampa.
Ovo je samo najnovija zbunjujuća epizoda u načinu na koji administracija rukuje Epstin fajlovima. Među ostalim stvarima:
- sumnjivo tempirani, iznenadni zaokret administracije oko objavljivanja fajlova;
- Trampovo zakašnjelo priznanje da je znao za Maksvelino regrutovanje u Mar-a-Lagu;
- Trampovo čudno negiranje da je napisao vulgarno pismo za Epstinov album za 50. rođendan;
- njegove druge lažne tvrdnje o stvarima vezanim za Epstina:
- sumnjiva odluka administracije da odobri intervju sa Maksvel, koji je izgledao više kao pomoć Trampu nego bilo šta drugo (novoobjavljeni mejlovi potkopavaju Maksveline tvrdnje o Trampu u tom intervjuu);
- premještaj Maksvel u kamp zatvorskog kompleksa sa minimalnim obezbjeđenjem, za koji izgleda nije ispunjavala uslove bez posebne saglasnosti. Administracija i dalje nije objasnila kako se to dogodilo, mjesecima kasnije. A Em Džej Li sa CNN-a izvijestila je u četvrtak da Maksvel tamo ima poseban tretman.
Čak i ako Tramp nema ništa da krije, opasnost je u tome što sve više izgleda kao da ima.
To je zato što su ljudi već skloni da vjeruju da postoji prava zavjera ispod površine, a Trampovi postupci rizikuju da ga učine njenim vlasnikom.
Ankete govore sve.
Ovo je možda Trampova najgora tema, sudeći prema razlici između onih koji odobravaju i ne odobravaju. Amerikanci generalno ne odobravaju njegov i administrativni pristup Epstin slučaju u omjeru oko tri prema jedan u većini anketa. Najnovija anketa, Reuters–Ipsos iz prošlog mjeseca, pokazala je da Amerikanci ne odobravaju Trampovo postupanje 57%-19%. Nezavisni birači 59%-10%.
I kao gotovo svaka druga anketa na tu temu, čak ni većina republikanaca nije rekla da odobrava: 44%.
Amerikanci su takođe vrlo nezadovoljni transparentnošću administracije.
Avgustovsko istraživanje Pew Research Centera pokazalo je da 63% Amerikanaca i čak 38% birača sklonih republikancima ima malo ili nimalo povjerenja u to što Trampova administracija govori o ovome.
Slično tome, avgustovska anketa Quinnipiac univerziteta pokazala je da glasači smatraju, sa 73%-16%, da Ministarstvo pravde nije transparentno u svojoj istrazi.
Sve to rečeno, ovo očigledno nije tema najvišeg prioriteta za većinu Amerikanaca. Relativno mali broj njih izgleda da pomno prati situaciju – oko jedne četvrtine je to pratilo „izuzetno“ ili „vrlo“ pažljivo, prema Pewu.
Ali ključno je da je ovo takođe tema oko koje su Amerikanci skloni vjerovati najgorem.
Na primjer:
- 69% Amerikanaca reklo je da vlada vjerovatno krije informacije o Epstinovim klijentima, prema julskom Reuters–Ipsos istraživanju
- 92% misli da fajlovi vjerovatno sadrže kompromitujuće informacije o bogatim ili moćnim ljudima, prema julskom CBS News–YouGov istraživanju
- 69% sumnja u tvrdnju Trampove administracije da ne postoji Epstinova „lista klijenata“, prema Yahoo News –YouGov anketi iz istog mjeseca
Ta ista anketa pokazala je da čak 33% republikanaca misli da Tramp nije otišao dovoljno daleko u rasvjetljavanju Epstin slučaja.
I možda najzvučnije: samo 26% Amerikanaca i tek 55% republikanaca bilo je spremno da isključi mogućnost da je Tramp učestvovao u kriminalu sa Epstinom. (Tramp nije optužen za bilo kakav zločin vezan za Epstina.)
To je mnogo Amerikanaca koji su skloni da vjeruju najgorem – ili su bar spremni da to razmotre. Ljudi takođe izgleda imaju vrlo malo povjerenja u ono što administracija radi ili govori o svemu ovome.
A Trampovo ponašanje im samo daje dodatne razloge da sumnjaju.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR