Piše: Vladimir Jovanović
„Церковный вестникъ”, glasilo Petrogradske duhovne akademije, koje je u oficijelnome dijelu i organ Svetoga Sinoda Ruske pravoslavne crkve, najavljuje u izdanju iz 1884. godine (br. 24) otvarnje podvorja Crnogorske pravoslavne crkve u Moskvi.
Ruski „Православный словарь” daje objašnjenje kako je „podvorje (подворье) neke pomjesne Crkve u inostranstvu - mala teritorija s hramom i osobljem sveštenstva; obavlja reprezentativne funkcije”. U slobodnijem tumačenju, podvorje je „ambasada” neke od pomjesnih crkava kod Ruske crkve.
U Ruskoj carevini od 1819. utemeljeno je podvorje Jerusalimske patrijaršije (pri hramu Vaskresanja u Moskvi), 1855. podvorje Aleksandrijske patrijaršije (pri crkvi Svetoga Nikole u Moskvi), 1874. podvorje Srpske crkve (pri crkvi Kira i Jona u Moskvi)…
Za podvorje Crnogorske pravoslavne crkve predložen je hram Svetoga mučenika Trifuna u Naprudnom, onda kraj Moskve – sada je tamo usred gradske četvrti, a postoji samo ostatak hrama kakav je bio u 19. vijeku; većim dijelom je srušen 1931. od boljševika. Prvobitni hram je podignut krajem 15. vjeka i jedan je od najstarijih u Moskvi. Zbog čega Crnogorsko podvorje baš u ovome hramu?
.
Sveti vladika Petar I Petrović-Njegoš 19. aprila 1803, u doba kada Mitropolija crnogorska – Crnogorska pravoslavna crkva još ima jurisdikciju nad Bokom Kotorskom, šalje Rusiji tri čestice mošti Sv. Trifuna/Tripuna iz katoličke katedrale u Kotoru, s propratnim pismom svoga sekretara Ivana Ožegovića. Vladika je čestice i pismo poslao po Stefanu Vučetiću (Vukotiću), arhimandritu Crnogorske pravoslavne crkve, rodom iz Grblja. Mučenik Trifun je svetitelj jedinstvene Crkve (3. vijek). Katedrala u Kotoru, njemu posvećena, podignuta je 1166. godine, za doba Dukljanskoga kraljevstva, na temelju starije crkve iz 9. vijeka.
Prema nekim ruskim izvorima, početkom 1800-ih, moskovski trgovac i draguljar, Trifun S. Dobrjakov, predložio je da o svome trošku napravi relikvijar za mošti Svetoga Trifuna u kotorskoj katedrali. Kao odgovor, crnogorski vladika Petar I poslao je čestice moštiju mučenika. Car Aleksandar I zapovijeda da se te čestice 1819. prenesu u Trifunovsku crkvu u Naprudnom, a tu su pohranjene u hramovsku ikonu – koja je postala čudotvorna.
Knjaz i Gospodar Nikola I Petrović-Njegoš je u Uspenjskome hramu u Moskvi (Kremlj) prisustvovao 15/27. maja 1883. velikoj crkveno-državnoj cerenoniji krunisanja i miropomazanja cara Aleksandra III Aleksandroviča i njegove supruge Marije Fjodorovne. Tada je prilogom Knjaz darivao Trifunovsku crkvu u Naprudnom, te primio delegaciju hrama, predvodio je mitropolit moskovsko-kolomenski Joanikij Maksimovič Rudnjev, koji je i načelstvovao krunisanjem i miropomazanjem Cara.
Mitropolit Joanikije, obraćajući se Knjazu, između ostaloga, tada je rekao: „… Vaš dolazak daje nam priliku da sinovi Ruske pravoslavne crkve lično svjedoče o svome poštovanju za veliko duhovno blago koje su dobili od CRNOGORSKE CRKVE. Vaš predak, blagoslovene pamjati mitropolit crnogorski Petar Petrović Njegoš, još 1803. poslao je u Rusiju… tri čestice mošti Svetoga Mučenika Trifuna, Bogomčuvanu i čudotvornu glavu koja je do tada počivala u katedralnoj po njemu nazvanoj crkvi u crnogorskome gradu Kotoru… Te čestice iz svetih mošti predate su caru Aleksandru Blagoslovenome; prema njegovoj najvišoj naredbi 14. septembra 1819. godine, s odgovarajućim počastima svečano unešene od episkopa dmitrovskoga Lavrentija u moskovsku Trifunovsku crkvu… do sada svojim čudima ne prestaju da privlače posvećene hodočasnike iz svih krajeva Rusije, prizivajući ih istovremeno i na vazda iskrenu zahvalnost CRNOGORSKOJ CRKVI za od nje pribavljenu svetinju” (citat prema časopisu „Русь”, III, 11, Moskva, 1883, 59; opširnije na linku dolje).
Dakle, vraćamo se na predmetni članak glasila „Церковный вестникъ” iz 1884. godine o ideji da se u Moskvi, uz podvorjâ nekoliko drugih autokefalnih crkava, osnuje i Crnogorsko podvorje; taj članak u prijevodu na crnogorski sada objavljujem premijerno:
CRNOGORSKO PODVORJE
„U Moskvi i Petrogradu u krugu simpatizera Slovena trenutno se razvija pitanje osnivanja u Moskvi, po uozoru na podvorjâ Srpsko, Jerusalimsko i Antiohijsko – Crnogorskoga podvorja. Pri izboru za njegovo mjesto, zaustavljaju se na zemljištu koje prinadleži poznatoj moskovskoj Trifunovskoj crkvi. Uporište za ovo je činjenica da su u tom hramu, za vrijeme carstvovanja cara Aleksandra I, bile prenešene iz Crne Gore od tamošnjega vladike i mitropolita Petra I Njegoša mošti mučenika Trifuna.
Prošle godine, u danima krunisanja Njihovih Veličanstava, knjaz crnogorski Nikola I pośetio je tu mnogopoštovanu u Moskvi svetinju i k sebi primio trifunovsku deputaciju s moskovskim mitropolitom na čelu, održavši govor ‘o uzajamnosti između velike Rusije i malene Crne Gore’, pri čemu je dao i donaciju crkvi ugodnika. U sadšnjosti, Trifunovska crkva ima veoma značajne dohotke i kapitale, i ustupanje dijela od zemljišta za Crnogorsko podvorje bila bi jedna vrsta nagrađivanja za crnogorski poklon”…
.
.
.
Mile
Koliko znam Crkva u Crnoj Gori jedino nije priznavala ukidanje Pećke patrijaršije. Nije tvrdila da je autokefalna, niti je to bila. Kako bi bio mitropolit rukopolagan izvan nje same? Mislim da ne bi to moglo biti.
Мile
Nijeste objavili kako se Crkva u Crnu Goru nazivala u dokumentima i šta u nazivu i ostalom upućuje na autokefalonst. Da li je Crkva u Crnu Goru bila po vama autokefalna u isto vreme kad i pećka patrijaršija? Kiliko je arhijereja imala? Morala he imat odrijeđen broj da bi bila autokefalna.