Piše: Novak Adžić
Srpska, pod, službenom, firmom KSHS, žandarmerijska jedinica, sastavljena od 12 (dvanaest) žandarma, pod komandom majora Kecmanovića (Srbina iz Bosne ili iz Like, još nije tačno utvrđeno) i bivšeg austrijskog vahmajstora nekog Kolakovića, u 26. aprila 1923. godine, u dva sata poslije ponoći, upala je u Cucama, u selu Rokoči, u kuću poznatog komite i crnogorskog patriote Petra Zvicera.
Svu njegovu porodicu, izuzev brata Petrovog Jagoša Zvicera, koji se tu nije zatekao zato što je bio u zatvoru na Cetinju, srpski žandarmi su tukli, mučili, zaklali, odnosno, okrutno ubili. Dželati se nijesu čak ni tada zaustavili, nego su sadistički nastavili sa svojim monstruoznim, krvavim pirom.
Izveli su iz kuće Đurđu Zvicer, staricu od preko 80 godina, babu Petra Zvicera, zavezali je za jednu trešnju ispred kuće, a onda kuću zapalili, a nju primorali da gleda u vatri pobijenu i zaklanu familiju. Baba Đurđa je od prizora strave i užasa nervno popustila i ubrzo umrla u bolnici u Danilovgradu.
Srpski žandarmi pod vođstvom majora Kecmanovića su te užasne, proklete noći 25. aprila 1923. godine mučili, ubili, zaklali i spalili: Anđu Zvicer, majku Petra Zvicera, koja je imala 60 godina; Zagorku Zvicer, staru 23 godine, suprugu Petra Zvicera sa troje đece; te brata mu Vidaka Zvicera, starog 13 godina i sestru Planu Zvicer, staru 20 godina.
Za monstruozni zločin u Cucima u selu Rokoči nad familijom Petra Zvicera njegovi organizatori, planeri, naredbodavci, izvršioci, saizvršioci, podstrekači, pomagači i drugi saučesnici nikada nijesu krivično odgovarali, niti na bilo koji drugi način gonjeni od strane organa policijskih i pravosudnih vlasti.
Ustvari, lica iz organa vlasti su u uniformi žandarma i izvršila taj zločin koji je ostao bez zaslužene kazne.
Književnik Mihailo Lalić je istorijski tačno, u svom djelu »Prelazni period-dnevnik posmatrača«, izdavač »Nolit«, Beograd, 1988 napisao, između ostalog, i ovo:
»Te godine, 1923, bio je poslan iz Beograda, u Crnu Goru, pukovnik Stojan Popović sa žandarmima i mitraljezima, da uništi komite i separatiste. Imao je strašne pomagače. Jedan od njih, major Kecmanović nadmašio je i Milana Kalabića, što se mislilo da od njega otrovnije zmije nema. To su njemu učitelji, ujedinitelji, klubaši, bjelaši, režimlije, psovali četiri ličanske majke.
Taj je major Kecmanović, s dvanaest žandara, upao negdje u Cucima u kuću komita Petra Zvicera. Petrovu majku, staru preko šesdeset godina, isprebijali su, pa je vezali za drvo pred kućom, da gleda, a Petrovu ženu s troje djece vezali unutra, u kući, pa su kuću zapalili. Gledajući, slušajući kako cvile, kako vrište, kako za milost mole- starica je poludjela.
Nikakav sud nije pozvao izvršioca na odgovornost. Ostao je Kecmanović na Cetinju kao pobjednik i na grobljima je držao govore, kad pogine neki žandarm- prijeteći da on može i umije, i da mu je dato punomoćje, preporuka da učini još i gore od onoga u Cucima...«.
(Mihailo Lalić, citirano djelo, str. 77-78).
.
.
Javor
@Liberal od krvoloka i nesoja, nije bilo za očekivati čestit porod.
izdajnici i potomci
Danas potomci tadašnjih izdajnika opet hoće da pale CG. Tu je Df, Demokrate, Snp. Opet traže krvavo kolo.
D V
@Javor poštovani, Rado bihvam odgovorio na ova pitanja...pokušajte makar da dođete za početak do dvije knjige u kojima ćete naći odgovore na vaša pitanja. 1.milovan Đilas..besudna zemlja 2.š.rastoder....skrivsna strana istorije 1918-1941.