'Lozinka' za djelovanje SPC u Crnoj Gori: Manje upotrebljavaj Sveto pismo, a više Njegoša

Piše: Jadranka Selhanović

Za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne Arsenija Bradvarevića, mitropolita crnogorsko-primorskog, osuđenog 1954. godine, za „antidržavnu djelatnost i širenje vjerske mržnje“, dužnost arhijerejskog namjesnika obavljao je proto Simo Martinović. Nakon nekoliko godina obavljanja dužnosti namjesnika, tačnije 1959. godine, proto Martinović je podnio ostavku, ali mu ona nije prihvaćena. No, podnošenje ostavke, svakako je moralo biti povod da crkvene vlasti pokrenu rješavanje ovog pitanja.

I upravo 19. juna 1959. godine, vanredni profesor Bogoslovskog fakulteta dr Andrej Frušić biva izabran za episkopa budimljanskog. Tadašnji patrijarh German šalje Frušića u Crnu Goru, povjerivši mu da u njegovo ime vrši episkopsku dužnost.

Pismo koje ovom prilikom objavljujemo, govori o dolasku Frušića u Crnu Goru i dešavanjima u vezi sa njegovim boravkom tokom oktobra 1959. godine u Herceg Novom. Kako je novi episkop doživio Crnu Goru, što mu je bilo savjetovano u vezi sa obavljanjem nove dužnosti od strane bivšeg mitropolita Bradvarevića, koji su sveštenici pominjani kao kandidati za crnogorskog mitropolita, sadržano je u pismu koje je sveštenik potpisan pseudonimom V, uputio 29. oktobra 1959. godine, Milanu Vukasoviću, predsjedniku Vjerske komisije Izvršnog vijeća Crne Gore.

Dokument:

Druže Milane,

U vezi Tvoje poruke dostavljam ti sljedeće.

Danas popodne vladika Andrej otputovao je iz manastira Savina za Cetinje. Ja sam ga pozvao na ručak, ali se izgovorio da mora putovati, jer za Lučin-dan (31. X) mora biti na Cetinju. Ustvari, on je mogao doći kod mene na ručak i da otputuje kao što je i otputovao, ali on i inače nije bio nimalo raspoložen da prihvati moj poziv. On je prema meni, za svo vrijeme bavljenja u Savini, bio krajnje rezervisan i slabo raspoložen. On je svakako došao sa izvjesnim predubjeđenjem o meni. Ja vjerujem da mu je još u Beogradu skrenuta pažnja da se čuva mene, a to je ponovljeno u Cetinju i ovdje od mojih kolega. (Antoniju je takođe skrenuta pažnja još u Beogradu da se dobro čuva mene). Mi smo nekoliko puta razgovarali u društvu i u četiri oka, ali ja nijesam imao nikakva ovlašćenja, pa se nijesam ni upuštao niukakave probleme.

Juče smo, međutim, malo otvorenije pričali. Ja sam indirektno doveo na razgovor o Tebi. Kad mi je rekao da Te ne poznaje ja sam se, tobože, čudio. Prilikom svoga dolaska iz Beograda vladika Andrej je svratio u Vjersku komisiju i mislio je, valjda, da je to bila i njegova zvanična posjeta Komisiji. Ja sam mu kazao da o njegovu dolasku niko nije bio obaviješten i da je Simo Radunović sasvim slučajno saznao ono jutro da dolazi vladika i izašao predan na svoju ruku. Kazao sam mu da Ti i nijesi ni bio u Titogradu tada. Prema tome njegov prolazak kroz Titograd i slučajno svraćanje u Vjersku komisiju ne može se smatrati zvaničnom posjetom. On zna da patrijarh nije nikoga u Titogradu izvijestio o njegovom dolasku, jer je na to zaboravio ili je smatrao da to nije ni potrebno. Ja sam ga uvjerio da je to bio veliki propust i da za to nema nikakve krivice Titograd. Zatim mi je vladika rekao da se nadao da će se s Tobom sastati u Hercegnovome. Njega je Marić stalno izvještavao o Tvome prolasku krog Hercegnovi.

Jednom je taj Marić i tebe isprovocirao, jer mi vladika reče da je Marić negdje Tebi skrenuo pažnju da je vladika u manastiru Savini i da bi se trabali sastati, a ti da si rekao: „Ako mu što treba neka se obrati pismeno“. Svakako ja sam vladici skrenuo pažnju da je on došao u Crnu Goru i da po najobičnijem redu on treba prvi da učini posjetu odgovarajućim državnim vlastima, a to je Vjerskoj komisiji. On je razlozima bio potpuno pritješnjen i na koncu je rekao: „Pa ja sam još na vrijeme da učinim tu posjetu“. S time je naš razgovor o posjeti završen. Do ovoga razgovora je došlo povodom nekih vladičinih pitanja i traženja, koja spadaju u nadležnost narodne vlasti (pitanje pomoći Antoniju, crkve na Sv. Stefanu, igumana Platona u Podlastvi itd.), te sam ja to iskoristio da ga uputim na Vjersku komisiju.

Vladika Andrej se pravi nezadovoljan sa Crnom Gorom. Meni izgleda da je on odnekuda protumačio da je on nepoželjan u Crnoj Gori pa bi želio da se otole izvuče. Kaže da mu je unaprijed rečeno da treba da bude crnogorski vladika, ne bi primao čin episkopski. Kaže da ne može da izdrži ovaj mentalitet. Kada bi bio vladika samo za Boku ili Dalmaciju rado bi primio. Mislio je da će morati ići u Budimpeštu, ali ni to ne bi rado prihvatio.

Vladika Andrej osuđuje Arsenija i kaže da je on najveći problem crkve u Crnoj Gori. On nije prijatelj Arsenija zato što ni Arsenije nije negov prijatelj. Arsenije mu je rekao otvoreno da je njegova želja da Dušan Dožić dođe za mitropolita u Crnu Goru i da će samo pod tim uslovima on ostupiti. Dožić se takođe, još uvijek nada tom položaju i agituje kod reakcije u Crnoj Gori. Andrej kaže da su prije njegova izbora, sa Cetinja uputili prestavku Patrijarhu i tražili da se Dožić izabere za mitropolita crnogorskog. Ovu predstavku potpisali su Simo Martinović, Vujaš, Kusovac i još neki. Ovo njemu (Andreju) nije simpatično i čini mi se, pored svega što se on izmotava, da bi mu mnogo laskalo da bude mitropolit crnogorski. Ostale arhijereje on ne cijeni mnogo. Filareta se strašno boji i o njemu neće ni bijele ni crne. Sa Antonijem ima neku kombinaciju. Izgleda da mu je obećao arhimandritski čin. Možda hoće da ga progura za vladiku crnogorskog, ako već on sam (Anderj) to ne može biti. Možda ima i neki svoj širi plan na crkveno-političkom polju. Antonije mu je mnogo blizak i izgleda da je posvećen prilično u njegove poslove. Antonije mi reče da će i on ovih dana za Titograd po svojim pitanjima. Marić im je takođe dobro ušao pod kožu, pa bi trebalo i njega „stručno“ saslušati. Svi su se bokeški popovi kod vladike izmijenjali na Savini i on je sa svima zadovoljan.

Prilikom polaska iz Beograda Arsenije je Andreju rekao da se čuva da ne zabrlja (baš ovim izrazom) u Crnoj Gori kao što je on zabrljao. Da se više čuva desnice nego ljevice i da će kroz desnicu govoriti ljevica i kroz ljevicu desnica. Da manje upotrebljava Sv. Pismo, a više Njegoša. Sigurno je da ga je uputio na koga da se oslanja u Crnoj Gori, ali to neće da kaže. Vujaša naročito ističe i kao da ga se mnogo boji. Boji se svih u Cetinju i o njima, reklo bi se, nema dobro mišljenje. No, ipak, valjda iz straha, kaže da su to divni ljudi.

O Andreju bih Ti još mogao reći da je dobro ineligentan iako površan. Pojmove još nema dovoljno sređene. Episkopski poziv mu je bio, izgleda, životni cilj i sad je sav sretan i okupiran tom mišlju.

Više Ti ne znam ništa važnijega o njemu reći.

O Sv. Gori i Grčkoj Ti je pričao Mitar sigurno opširno. Kao najvažnije i najupadljivije, bar na prvi pogled, mogao bih Ti reći neke stvari o tome. U Grčkoj se osjeća prilično mrtvilo u odnosu na naš tempo rada i života. Sirotinja strši. U Sv. Gori najupadljivije je to da život tamo izumire i da se već pomalo orjentišu na turizam. Svuda izlinjali starci, a ono što je mlađe daje utisak robova, koji ne smiju ni da govore glasno. Čitava grčka crkva je potpuno u službi države i politika im je glavna briga. Pod jakim su pritiskom reakcije, ne samo domaće, nego i inostrane. Mislim da smo mi i u Hilandaru i svuda ostavili vrlo jak utisak i da smo veoma ubjedljivo djelovali u korist Jugoslavije, bolje no ma kakva druga propaganda.

Ovo je sve.

Pozdrav
29. oktobar 1959.g. V

.