Priredio: Vladimir Jovanović
Među ciljano skrivenijim činjenicama za savremene generacije iz crkvene istorije Crne Gore svakako je i to ko je, kada i u čijoj jurisdikciji gradio i obnavljao stotine pravoslavnih hramova širom naše države. To uključuje i zadužbine Nikole I Petrovića-Njegoša u Kučima...
Knjaz je ktitor i hrama usred Meduna, naseobine od antičkih Ilira. Riječ je o pravoslavnoj crkvi Svetoga prvomučenika arhiđakona Stefana (Πρωτομάρτυρας Στέφανος).
Temelji su joj udareni za Petra II Petrovića-Njegoša, arhiepiskopa i mitropolita, poglavara Mitropolije crnogorske - Crnogorske pravoslavne crkve; a osveštao ih je Spaho Božov Popović-Drekalović, kako se onomad navodi — „crnogorski pop i serdar u Kuče”.
Napokon, hram je dovršen ktitorstvom knjaza Nikole, pod čijom su vladavinom prethodno ostavrene tolike vojne pobjede, uključujući i oslobađanje Meduna, nakon Bitke na Fundini (1876).
Među ostalim Kučima, ispred tog hrama pokopan je i vojvoda Marko Miljanov Popović. Crkva na Medunu potpadala je pod parohiju Kosorsko-gornjomedunsku protojereja o. Pavla Petrovića, koji je od 1904. član Svetoga Sinoda naše autokefalne Crkve…
Popis iz 1910. svih sveštenika-paroha autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve
O istoriji hrama Sv. prvom. arhiđakona Stefana pisao je 1903. u „Glasu Crnogorca” Mileta Popović, tada učitelj na Brskutu, i sâm Kuč. Vjerodostojnost njegova zapisa je i u tome da je o događajima iz prošlosti, o kojima piše, bilo još živih svjedoka.
Prenijeću cjelokupan Popovićev članak…
------------
Crkva na grad medunski
Evo dođe vrijeme, da se i u ovoj crkvi služi sveta liturgija, kojoj se temelj položi, nazad, više od 50 god.
Ona nakon toliko godina, svršetkom, ove, prošle — 1902 god. 27. januara [stari kalendar, prim], osveti se u slavu sv. prvom. Arhiđakona Stefana.
Pri osvećenju prisustvovali su starješine naroda iz Kuča i Bratonožića; kao i g. Špiro Popović upr. Zetske nahije, sa još nekijem, otmjenijem licima iz Podgorice.
Ne moga se ustrpjet i ostali, mnogobrojni narod iz Kuča, oba pola, da osvećenju ne prisustvuje; a osobito, neki starci, koji pobadajući se na štapu, dođoše da čuju prvi put sv. liturgiju onđe đe su život na kocki izlagali, a mnogi njihovi i života se lišavali, tražeći da bi kogod njihov današnju slobodu dočekao.
Mislim da zaslužuje da se iznese, čitaocima povijest, ove crkve — što sam ja, po dokazu suvremenika, ukratko onđe približio.
Uzrok da se ova crkva na gradu medunskom osnuje, bio je, da u njoj počivaju svete mošti sv. Arsenija, koji počijeva sada u man. Kosijerevu. Sv. Arsenije donešen je na Medun iz manastira Moračkoga, 1844. ili [18]45-te godine.
Docnije 4-5 god. dogovore se glavari kučki, a inicijativom tadanjeg serdara svijeh Kuča pok. popa Spaha Popovića, da na Medunskom gradu podignu crkvu, za obitalište sv. Arsenije.
Njihova misao, da na tom mjestu podignu crkvu, kao u onom dobu, imala je i politički značaj. t. j. kako bi crkva sa svetinjom u nekoliko osujetila neprijateljske namjere. Starješine Kuča razglase kroz Kuče i do dna Zete, za građenje crkve.
Tada bijaše došao neki kaluđer iz Dečanskoga manastira, a zvao se Visantije Popović, Medunjanin — rodom; on je išao po narodu u prošnji, u korist podizanja rečene crkve.
Stefo Crnogorčević iz Zete — kažu da dvije ili tri kuće tijeh Crnogorčevića ima u Bijelo Polje [selo u Zeti, prim] — i Jovan Nikolin Popović s Meduna, prepisali su bili svoja imanja građenju ove crkve; ali, pod tijem uslovom, da kaluđer njih dvojicu predrži dok su živi, pošto oni muške đece nijesu imali.
Godine 1849, pred Petrovdan, položi se temelj crkvi i vojnici iz svijeh Kuča nosili su krše, a žene pržinu i vodu. Novcima priloženijema plaćali su zidarima, koje onda niti lako, ni jevtino ne bješe nabavati.
Na ovoj crkvi radili su — [18]49. i [18]50-te god. ali svršena nije bila. Iduće, 1851-ve, zadržao je građenje crkve boj u Fuidini, koji je bio između Popovića i Turaka podgoričkijeh, u zajednici s Grudima i Hotima...
I tako, crkva se tek — [18]52-ge g. svoltala, ali se tada nije pokrila. Iste godine blizu crkve sagradili su Kuči jednu kuću u kojoj je kaluđer stojao, zajedno s Jovanom [Popovićem] i Stefom [Crnogorčevićem], koji su svoje priložili crkvi.
Mnoge ondašnje neprilike pregradiše te se crkva potpuno ne svrši; a najviše tome spriječi godina 1856-ta, u kojoj preniješe mošti sv. Arsenija s Meduna u Ždrebanik [naredbom knjaza Danila, prim]. Poslije toga nijesu se Kuči za građenje crkve više zauzimali.
Najposlije 1860. godine Turci uljegoše u Kuče i primiše grad Medunski, na kojemu napraviše vojničke kazarne i na istome mjestu zavedoše sud, kojega su sačinjavali nekoliko Kuča i Turaka, pod imenom „ućumet“.
Turci pokriše crkvu i upotrijebiše za ostavku oružja. Tako je to trajalo sve do 1876 god., i crkva kao turska barutana služila je punijeh 16 god.; te godine Njeg. Kr. Visoč. Knjaz Nikola prisajedinio je opet Kuče crnogorskoj državi; i tada crkva se oslobodi muslimana.
Kad Crnogorci proćeraju Turke sa grada medunskoga, tada razvale njihove tvrđave do temelja; samo ostade crkva, ali bez pokrova. Docnije pok. Voj. Marko Miljanov, na istoj crkvi, kao i na crkvi gornjomedunskoj, podigao je zvonar.
Kad je 1894. god. naš Milostivi Gospodar obradovao Kuče svojom Visokom pośetom na Medunu, smilovao se je tada da svojim troškom obnovi ovu crkvu.
Istoga puta, Njeg. Kr. Vis. Gospodar, pošto je doznao, da Kuči nemaju saborne crkve, naznačio je da crkva na gradu medunskom bude saborna svijeh Kuča.
Mileta Popović, učitelj
.
.
Komentari (1)
POŠALJI KOMENTAR