Patrijarh: U radosti Svete Crnogorske crkve uzimljem učešće…

Priredio: Vladimir Jovanović

Grigorije IV, poglavar Antiohijske patrijaršije (lijevo na fotografiji gore), održavajući kanonsko jedinstvo s autokefalnom Mitropolijom crnogorskom - Crnogorskom pravoslavnom crkvom, darovao je kralju Nikoli ikonu Sv. Bogorodice.

Patrijarh Antiohijski i cijeloga Istoka, uz blagosiljanje obnove crnogorskoga kraljevstva, 15. avgusta 1910, naglašava da je tim povodom sa svojim klirom u zdanju Patrijaršije u Damasku održao sv. arhijerejsku liturgiju.

Antiohijska patrijaršija je treća u diptihu Istočno-praoslavne Crkve. Utemeljili su je, po predanju, sveti prvoapostoli Petar i Pavle. Autokefalija joj je priznata 451. godine. Grigorije IV Hadad je patrijarh od 1906. do upokojenja 1928. godine.

Crnogorska crkva, skupa s Ruskom crkvom, podržavala je nastojanja da na čelu Antiohijske patrijaršije dođe Grigorije IV, etnički Arapin, uprkos Vaseljenskoj patrijaršiji koja se trudila da patrijarh u Damasku bude Grk. Na videu dolje, ukratko je prikazan životopis Grigorija IV…

U povodu obnove crnogorske kraljevine, Grigorije IV navodi da je „sasvim dakle pravedno da danas naše duše veličaju Gospoda a naši duhovi da se raduju u Gospoda, koji je naš Spasitelj”.

„I za to Antiohijska Crkva uzimlje udjela u velikoj radosti svoje sestre Svete Crkve Crnogorske”.

I ove patrijarhove formulacije, da je Crkva u Crnoj Gori za drevnu katedru Antiohije i „sestra” i „sveta”, svjedoče o blagoslovima autokefalnoj jurisdikciji naših predaka.

Jedino kao autokefalna, naša Crkva je, između ostaloga, i mogla da 1910. obavi crkveni obred višega stepena svete tajne miropomazanja monarha (τò χρίσμα τῆς βασιλείας) — kraljevskoga krunisanja Nikole I Petrovića-Njegoša.

Sinod Rusije pozdravlja „первосвятителя АВТОКЕФАЛЬНОЙ ЧЕРНОГОРСКОЙ ЦЕРКВИ”

Objaviću, integralno, pismo Njegove Svetosti Patrijarha Antiohijskoga i cijeloga Istoka iz 1910, te odnosne faksimile iz „Glasa Crnogorca”…

------------

Njegova Svetost Patrijarh Antiohijski Grigorije poslao je preko carsko-ruskog poslanstva Njegovom Veličanstvu Kralju Gospodaru na dar ikonu Sv. Bogorodice sa pismom, koje u prevodu sa arapskog jezika glasi:

Nj e g o v o m   V e l i č a n s t v u

P r e b l a g o č e s t i v o m   K r a lj u

NIKOLI   I.

Petnajesti avgusta, blagosloveni dan, koji mi napominje milosti i obilne blagodati Našega Gospoda Boga, jer tog istog dana 1906. ja sam uzašao po milosti Svetoga Duha na presto Patrijaršeski Prvoprestolnih Apostola Petra i Pavla, danas postaje izvor radosti i veselja za Sveto Pravoslavlje cijelog svijeta, jer danas vidimo Vašu glavu, obasutu poštovanjem i obožavanjem, a tako i mudrošću ispunjenu, koja Vas je učinila predmetom uvažavanja i divljvenja Velikodušnih Ruskih Careva, s kojom ste mudrošću znali upravljati predostojno Vašu srećnu Knjaževinu kroz čitavo po vijeka, okrunjenu proslavljenom krunom, kao što to vidi Vaš vjerni narod, radan i hrabar, preodan pravoslavlju, i gleda svoga omiljenoga Knjaza na dostojanstvu Njihovih Veličanstava Kraljeva.

Sasvim je dakle pravedno da danas naše duše veličaju Gospoda a naši duhovi da se raduju u Gospoda, koji je naš Spasitelj. I za to Antiohijska Crkva uzimlje udjela u velikoj radosti svoje sestre Svete Crkve Crnogorske.

Smatrao sam svojom dužnošću da otslužim sa svim mojim patrijaršeskim klirom u prisustvu velikog broja moje pastve svetu liturgiju, namijenjenu Vašem Veličanstvu, vozljubljenom u Gospoda.

Ja ovim uzimljem slobodu da podnesem Vašem Kraljevskom Prestolu moja patrijaršeska čestitanja i moje očinske želje duboko iskrene, moleći Gospoda i Cara Careva da Vas sačuva još svetom desnicom za dug i presrećan život na korist i na sreću države, koju Vam je Svevišnji povjerio, da sačuva Nj. V. Preblagočestivu Kraljicu Vašu Uzvišenu Suprugu, Nj. Kr. V. Knjaza Nasljednika i cijelu Kraljevsku porodicu, da blagoslovi Vaš narod i da uzdrži i štiti Vašu slavnu Kraljevinu.

U znak blagoslova slobodan sam poslati V. Veličanstvu ikonu Sv. Bogorodice, zaštitnice naše patrijaršeske katedralne crkve, i kao dokaz moje istinske ljubavi prema V. Veličanstvu i mog velikog veselja za ovaj srećan dan, ja se usuđujem upraviti Vam ovo pismo, sa kojim Vam podnosim moje apostolske blagoslove i moje duboko poštovanje.

Neka je milost Božja s Vama i neka Vas vazda prati.

Čast mi je biti Vašeg Veličanstva vrlovatreni i ponizni molitvenik u Hristu

Damask, 15. avgusta 1910.

GRIGORIJE

Patrijarh Antiohijski i cijelog Istoka

.