U vojničkim cokulama, seljačkim opancima, otetim ili naslijeđenim čizmama, sa puškama i mitraljezima, noseći ranjene, sjećanja na ostavljene u borbama i neprosute suze za njima, prešli su put dug 20 hiljada kilometara.
![](/uploads/***********************************************voli/nata%C5%A1a/Formiranje_4._crnogorske_brigade.webp)
Poslije zapadne Bosne, Neretve, Sutjeske, Ljubina Groba ... nije ih se vratilo više od polovine. Preko pet hiljada ostalo je duž marša nepokorenih ljudi. Dali su 45 narodnih heroja.
I sama narodni heroj – Četvrta proleterska crnogorska udarna brigada, suočila se, po drugi put tog 13. avgusta sa neprijateljem kod Kupresa. Grad je bio pod jakom opsadom domobrana i ustaškog garnizona 3. bojne Crne legije. Partizanske snage su Kupres nastojale zauzeti još od 20. jula. Prvi napad bio je poguban. Posebno teške gubitke imala je Druga proleterska.
![](/uploads/***********************************************voli/nata%C5%A1a/480px-Marshal_Tito_during_the_Second_World_War_in_Yugoslavia,_May_1944.webp)
Vrhovni štab je odlučio da se udar ponovni snagama Druge i Četvrte proleterske, Prve krajiške, Desete hercegovačke i dva bataljona Treće proleterske brigade.
„Četvrta“ je ostala bez 73 borca. Među njima bila je i Jelica Mašković, desetar u 4. bataljonu.
Bila je među najboljm u Brigadi poznatoj po herojstvu, solidarnosti, samožrtvovanju.
Heroina crne kose, nježnog lica i toplog osmjeha rođena je prvog dana poslednjeg mjeseca 1924. kod Kolašina u porodici u kojoj su se odomaćile i čast i oskudica. Jelicini otac i stric Novica i Mijat – student prava, bili su članovi KPJ, pa se i Jeja kao učenica, priključila skojevcima, a u partiju je primljena pred sam rat. Mijat je svoju bitku završio vrlo rano i vrlo mlad. U Španiji kao interbrigadista. Jelica je svoju započela koju godinu kasnije, od prvog dana Trinaestojulskog ustanka.
Svi članovi njene porodice stajali su među prvima u postrojavanju Komskog partizanskog odreda, potom i „Četvrte crnogorske“ spremna da izvrši naređenja komandanta Peka Dapčevića.
Saborci su je opisivali kao junakinju koja ne posustaje. Zadivila ih je kao bombaš kod Bugojna. Govorili su o njoj kao jednoj od najhrabrijih i najboljih među njima. Zato je dobila puškomitraljez i epolete desetara.
![](/uploads/***********************************************voli/nata%C5%A1a/Spaljena_sela_Kupres_Livno_1942.webp)
Tokom prvog napada na Kupres iz njene desetine život je izgubilo osam partizana. Ipak, njena nova puška zaustavila je neprijatelja i osigurala povlačenje drugova i izvlačenje ranjenika. Dva dana kasnije i Jelica je poginula. Nije željela da je kao teško ranjenu, bolničari spašavaju i tako rizikuju. Aktivirala je bombu i spriječila nova stradanja, ali i da padne u ustaške ruke. Imala je samo 18 godina i srce crnogorske heroine.
Bila je noć 13. avgusta, ratnog ljeta 1942. Vrijeme je stalo i za prvog heroja iz Crne Gore Špira Mugošu, zauvijek je stalo vrijeme za dva brata Damjanović Radojicu i Mališu, za komesara bataljona Voja Maškovića i njih još sedamdeset.
U cijeloj ovoj pogibiji Lovćenaca, do tada nezapamćenoj u istoriji proleterskih jedinica najtežu sudbinu je doživjelo šest partizanki - boraca 2. bataljona.
Sasječene rafalima iz automatskog oružja i sleđene smrću, u grču očekivanog juriša, ostale su nepokopane na ivici ceste, ispred Spremine kuće: Vase Vujović, Seja Gardašević, Danica Mijović, Senka Miković, Vukosava Marković, Anđa Petričević i Danica Popović.
Zapisao je to u svojim sjećenjima njihov saborac Ljubo Anđelić i dodao da se posebno dirljivo oprostila njihovih drugarica - Stana Tomašević.
Jelica Jeja Mašković odlikovana je ordenom narodnog heroja 20. decembra 1951.
sičija
Ovakva ljepota i mladost dala je sopstveni život za slobodu svih nas, za slobodu koja je umjela da pjeva i da nam podari napredak i razvoj, mir i slogu. A danas bi neki da takve žrtve izjednače sa kvislinzima, kukavicama koji se klanjaju tuđim imperijalnim željama. E, NE MOŽE! NIKAD! Jeco - slava ti
COL
Prilikom vješanja Gojka Kruške na Cetinju, jedan od prisutnih četnika je izjavio : ,,Mi moramo izgubiti ovaj rat, jer mi nemamo ovakvih junaka"...
Jovanka
Hvala Anteni u ime porodice Maskovic a vjerujem i svih antifasista nase domovine, na lekcijama istorije kojima se Jelica i svi nasi heroji cuvaju od zaborava.