Čelistkinja Ana Rucner za Antenu M: Crna Gora ima nešto mangupsko u sebi

Koncertom u prepunoj dvorani hotela Avala u Budvi, održanom 25. marta, čelistkinja Ana Rucner, najinovativnija predstavnica klasične muzike u Hrvatskoj, svojim maestralnim izvođenjem pokazala je kako klasična muzika odjevena u ruho modernog ritma može da bude primamljiva široj publici.

Energičan nastup brzo je podigao publiku na noge, tokom koncerta čule su se ovacije i česti aplauzi, a sve to bio je sjajan podstrek da se Ana maksimalno preda melodiji, i po ko zna koji put izazove salve oduševljenja.

Svjetski poznata umjetnica nastupala je u preko 30 zemalja svijeta šireći radost muzike, predstavljajuči svoju zemlju preko djela najvećih kompozitora, u svom stilu, originalno i moderno.

Ana Rucner snimila je do sada četiri albuma, osvojila preko trideset domaćih i međunarodnih nagrada za turističke video spotove, zbog čega je nazivaju i ambasadorkom hrvatskog turizma.

Ono što joj je posebna čast i privilegija je činjenica da je osvoijila titulu počasne ambasadorke Pekinga 2011.

Kina je zemlja u kojoj je Ana izuzetno dobro prihvaćena, prije koronavirusa gradila je veoma uspješnu karijeru. Iza sebe ima mnoštvo sjajnih nastupa i koncerata na važnim događajima i festivalima. Saradnja nakon duže pauze, kako ekskluzivno saznajemo, biće uskoro nastavljena, na obostrano zadovoljstvo.

U intervjuu za Antenu M, Ana kaže da je posebno ponosna na svoje crnogorsko porijeklo. Naime, njen đed sa majčine strane Milan, je Crnogorac.

ANA: Ja se tako dičim tim, toliko sam ponosna, svugdje, ne samo kada dođem u Crnu Goru. Crna Gora ima nešto mangupsko u sebi. Takav je bio i moj djed. Zapravo ta energija koju ja nosim u sebi došla je od moje majke Snježane, čiji je otac, pokojni djed Milan. To je ta energija koja postoji među nama Rucnerima. Moj tata nije takav, ali moja mama Snježana jeste i ja pratim nju.

ANTENA M: Karijeru ste započeli inovativnim nastupima na električnom violončelu, koje vam je otvorilo vrata svjetskih muzičkih pozornica... Ipak put do uspjeha nije bio nimalo lak...?

ANA: Da, sjećam se, bila sam jako mlada, kucala sam na vrata od Jamahe, tu je bila i jedna firma, zvala se Etida, i molila ih da mi nabave to čelo ako postoji, jer nijesam imala novca da ga kupim. Dugo sam kucala na ta vrata, i bome sam dobila priliku da ga ispromovišem.

Energija publike određuje i ritam umjetnika na sceni, ali ako umjetnik da svoj maksimum publici, onda dobijemo scenski spektakl koji dugo ostaje upamćen na obostrano zadovoljstvo.

Da sam ja danas sjedjela na pozornici u svom nekom filmu bez komunikacije ne bih to dobila od vas. Ali, ja to tražim od vas, ja se borim za to, i ne odustajem dok ne dobijem, jer to želim to da podijelim sa vama. To je ljubav muzike. Publika je čak u nekom trenutku bitnija od samog izvođača. To je ta sinergija.

Ima različite publike. Evo npr. u Kini sam godinama, i to mi je neuporedivo sa bilo čim drugim. Kinezi su tihi, čudno reaguju i kad grunu misliš da je zemljotres, koliko glasno. U Japanu sam bila nekoliko puta, jer tamo nemam ni menadžment ni karijeru, ali ostavljaju utisak jako povučenog i tihog naroda, dok Izraelci više vole klasiku, i ovo moje skakanje bi ih jako uplašilo.

Ova naša scena i Bosna, Srbija, Crna Gora, Hrvatska, to je totalno drugačija i opuštenija varijanta. Amerikanci su sjajna poblika toliko su kulturno osvješteni. Bila sam u Americi, a i često sam im svirala na kruzerima kad uplove u Dubrovnik. To su nezaboravni trenuci.

ANTENA M: Ljubitelje klasičnog modernog zvuka često obradujete novim melodijama. "Esma" koja je rađena sa trubačima Elvisa Bajramovića i "Strah od ljubavi" imale su odličan refleks publike.

ANA: To su nove pjesme sa mog novog albuma kojeg neću izdati kao album, jer nije vrijeme za to, nego idemo pjesmu po pjesmu. To je moja prva autorska muzika. Do sada, ja sam snimala stotione nekakvih kavera, aranžmana, klasične muzike, tradicije, ali ovo je baš pisano za mene osim pjesama "Strah od ljubavi" i "Bijeli anđeo". Pjesme su djela Zlaje Timotića, koje je on pisao Miri Škorić prije 20 godina. Meni je dozvolio da to odsviram, ali ne i da otpjevam. Ali, ja sam se izborila da malo otpjevam, nije mu bilo predrago.

Ipak, uspjela da unesem samo refren, zato što mi je to simpatično. Cijeli taj album Klasik Balkan na kojem je osam pjesama predstavlja klasičnu muziku sa podlogom Balkana i Istanbula. Jedan dobar miks svega.

ANTENA M: Koja bi vam crnogorska melodija bila inspirativna za obradu?

ANA: Ima dosta toga, neka kola, etno... Ima kod vas muzike sa kojom bih se ja igrala, tako da možete očekivati neku novu obradu u mom stilu.

ANTENA M: Egzotični odmor na Jamajci nakon napornih putovanja ove godine bio je pun pogodak?

ANA: Sad ću reci iskreno: Ja sam sebi prvi put u životu priuštila da odem na put a da nemam koncert. Napunila sam 40 godina, dijete mi je pred punoljetstvom, tata ga čuva, naradila sam se pošteno i odlučila da odem sa prijateljima na mjesec, kod prijatelja na predivno mjesto koje je puno značilo mojoj duhovnoj razini. Uspjela sam da dođem do studija Boba Marlija, snimali smo neki rege, pa smo čak završili na televiziji, što je za mene bilo zaista fantastično.

ANTENA M: Nakon brojnih evropskih i svjetskih egzotičnih destinacija da li crnogorska publika može očekivati veći koncert?

ANA: Evo Milan Stupar mi je rekao da će organizovati veliki koncert, moram ga pitati gdje... Ali meni je definitivno u planu program sa tom muzikom Klasik Balkan; na pozornici je devet Roma, Elvis Bajramović i njegov orkestar koji su po drugi put pobijedili na Guči, oni su moj orkestar sa kojim imala lajv koncerte i imam prateći bend. I zapravo cijeli taj projekt koji je urnebes, jer počnemo klasično a završimo na plafonu, mora se detaljno pripremiti.

ANTENA M: Ima li Ana vremena za privatni život?

ANA: Ja za privatni život imam vremena, ali privatni život nema vremana za mene. Jako držim do te svoje intime, i ne dijelim ništa. Ja ne komentarišem, niti demantujem niti potvrđujem jer mi je to besmisleno. Čuvam svoju intimu ko trudnica trudnoću. Vani pustim ono što je vidljivo, ovo drugo je moje. Mislim da je to dobro i tako će ostati.

Ono što me posebno raduje je nastavak saradnje sa Kinom, potpisan je petogodišnji ugovor, istekle su tri godine, imam sjajan menadžment, čak imam i svoj violončelo u Kini tako da čemo za nepune tri nedjelje nastaviti saradnju na obostrano zadovoljstvo, kazala nam je Ana Rucner.