Dvije knjige izabranih djela Branka Banjevića, „Glasovi“ i „Osvrti“, predstavljene su sinoć u Nikšiću, u organizaciji nikšićkog ogranka Matice crnogorske i Društva prijatelja i poštovalaca Nikšića.
Knjiga je štampana prošle godine povodom godišnjice smrti istaknutog crnogorskog književnika kao partnerski projekat Matice crnogorske i Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske.
Izdanje je u ime domaćina predstavila profesorica Filološkog fakulteta u Nikšiću i predsjednica nikšićkog ogranka Matice crnogorske Jasmina Nikčević, a o životu i djelu Branka Banjevića govorili su i urednik izdanja Marko Špadijer, književnik Dragan Radulović i književna kritičarka Dragana Erjavšek.
Nikčević je podsjetila na neke svevremenske stihove Banjevića i izvukla najsvjetlije momente njegove biografije, ističući posebno njegovu sposobnost da pamti, po čemu je bio naročito poznat u studentskim danima.
“Ono što je Banjevića preokupiralo kao pjesnika je Crna Gora, koju simbolički predstavlja kroz Tomaševu kulu. Ta kula je za njega mjesto slobode, slobodarstva, simboliše dom, trajanje i predstavlja ono što je Njegošu bio Lesendro”, istakao je Špadijer.
Dodao je i da je u moru autora koji su ostali u domenu amaterizma, Banjević u književnom svijetu bio pravi profesionalac.
“On je prvo ovladao književnim teorijama, znanjima, naučio stihove, završio književnost. Zbog te njegove erudicije bogate je i mogao da bude i urednik i antologičar i esejista i mogao je da bude kompletna ličnost”, rekao je Špadijer.
Dodao je i da je vladao i drugim oblastima, a posebno je istakao njegovu sposobnost da zapamti gomile stihova.
“Uplašio sam se kad je prije desetak godina imao jedan zdravstveni ispad da će zaboraviti sve što je naučio, međutim ništa od tog ogromnog arsenala njegovog znanja nije nestalo”, rekao je Špadijer.
Pored stvaralačkog, imao je i bogat društveni život.
“Gdje god je krenuo, gdje god se našao, on je bio taj koji je plijenio, koji je mogao da govori na svaku temu, i to ne prazno, ne frazerski, nego je znalo da bude duboko smisleno to što kaže. Odlično je poznavao jezik”, istakao je Špadijer.
Radulović je govorio o strukturi, jeziku i simbolima koji dominiraju poemom „Glasovi“, kao i o jeziku i stilu, stavljajući akcenat na, kako ih je nazvao, „dramske strategeme“.
“Poema „Glasovi“ Branka Banjevića je djelo veoma bogato značenjima i pravo je čitalačko zadovoljstvo odgonetati njihove slojeve i međusobna preplitanja. Iskušava naše čitalačko iskustvo, ali i domete našega saznanja. Kao što poezija, ako je prava, uvijek i čini. Njegova poezija čovjeka oslobađa lažnog sjaja i banalnosti epohe, lišava ga privida i samoobmane, i nastoji ga ohrabriti da izdrži na mjestu najčistije strave i zvjezdanog obasjanja – a za Branka Banjevića to je mjesto gdje u jeziku, slobodi i moralu pjesnički stanuje čovjek”, rekao je Radulović.
Banjevićev je jezik blizak svima nama, istakla je Erjavšek.
“Proizišao je iz sudara generacija koje su znale kako da razgovaraju jedne s drugima neopterećene navirućim tuđizmima, digitalizmima i svaštonizmima. Njegov je izraz od čovjeka iz naroda čovjeku iz naroda; uzvišen je pjesnik, o, da, ali Banjević sebe nije htio da izdiže iznad onoga o čemu pjeva – čitalac je jednako bitan jer bez njega poezija ostaje mrtvi skup slova na papiru, to je znao. Danas pjesnici pišu da saniraju sebe i da ostanu mistični u očima drugih, dok je Banjević sebe otkrivao da olakša drugima da se otvore prema svijetu i dao svoj skromni, ali u isto vrijeme i sjajem ovjenčan prilog kolektivnom ozdravljenju”, rekla je Erjavšek.
Promocija Banjevićevih izabranih djela u Nikšiću završena je projekcijom fotografija iz profesionalnog i privatnog života istaknutog crnogorskog književnika.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR