Reditelj Vinko Brešan otvorio je sinoć podgorički Džada Fest svojim filmom "Kako je počeo rat na mom otoku".
Brešanove komedije prihvaćene su bezmalo u cijelom svijetu a kako kaže za portal Antena M, ni sam nema pojma kako je to uspio.
Filmovi hrvatskog umjetnika ("Sveštenikova djeca", "Maršal", "Svjedoci"....), podsjetimo, pobrali su prestižne nagrade ali i titulu najgledanijih.
Od slavnog oca Iva Brešana dobio je scenarije i veliku pomoć, a asistirao je i Veljku Bulajiću, Krstu Papiću, Krešu Goliku, Zvonimiru Berkoviću, Antu Babaji...
Vinko Brešan je studirao filozofiju i komparativnu književnost ali je, shvativši da je teško pisati, prešao ipak na film te diplomirao režiju.
Karijeru je izgradio ne samo kao filmski reditelj, već se proslavio i predstavama i dokumentarcima.
Kako se jedan Šibenčanin nametnuo svijetu?
"Trudim se biti lokalan i ispričati priče koje se tiču moga sela. Ja sam Šibenčanin i imam užasno šibenčansku perspektivu ali u tom lokalnom je i čar. Ako se iskreno bavite lokalnim, to će se razumjeti i globalno. Naravno da je to i pitanje zanata jer film je jedna od rijetkih prikazivačkih umetnosti. Tehnički gledano, moram ispričati priču koja je razumljiva svakom a ne samo Šibenčaninu. Zadatak je da tu priču razumije i Meksikanac i Njemac...", navodi za naš portal.
Govoreći o publici današnjice, podsjeća da su u zlatnom dobu teatra i Hamleta išli gledati nosači, šegrti, seljaci a danas samo intelektualci.
"Šegrt gleda na razini priče, intelektualac ulazi u suštinu. Tako i film mora biti zanimljiv i mojoj babi i univerzitetskom profesoru."
Razlog zašto voli Crnogorce
"Volim crnogorske autore jer mi pričaju lokalne priče, a iz tih crnogorskih priča ja razumijem i svoje mjesto. Zbog toga volim Živka Nikolića. Njegovi filmovi su mi super i divan su dokaz da se pričajući o lokalnom moze ispričati nešto sto svijet može razumjeti. Takođe volim i Branka Baletića", priznaje Brešan.
Takve teme, međutim, moraju publici biti posve jasne zbog čega reditelj često dolazi na ivicu da podilazi publici.
"Ja bih volio neku suludu, hermetičnu sliku ali šta to vrijedi ako Meksikanac ne razumije? U tom smislu postoje, ali ja to ne zovem kompromisom nego zanatom. Nije pitanje kompromisa to što priča mora biti jasna", pojašnjava popularni reditelj.
"Film treba komunicirati, mora imati neke komercijalne efekte...To je razumio i Orson Vels. To je priroda filma. I populizam je filmu urođen na neki način."
O filmu danas
"Film se danas razdvojio", primjećuje Brešan. "Postoje blokbasteri o superherojima i hermetične art drame, a srednje struje nema. Fali nam filmova poput Spilbergovih, na primjer."
Priznaje da ne postoji apsolutna sloboda za jednog umjetnika ali da je njihov rad ipak uvijek angažovan.
"Politika nikad nije digla ruke od kinematografije. Što više ljudi ide u kino, politika kaže -A čekaj čekaj…-, a pogotovo se film na ovom prostoru nikad neće osloboditi politike", smatra Brešan ali dodaje da su se i u doba soc-realizma, kada se nije smjelo reći mnogo toga, stvarala remek djela.
Mišljenja je da naš region nastavlja da baštini kvalitetnu kinematografiju, i nakon raspada zajedničke države: "Ima jako talentovanih osoba i krasnih reditelja - ne bojim se za naše kinematografije... E sad, da li je društvo spremno da prati mlađe autore u njihovom stvaranju, to je drugo pitanje."
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR