17 °

max 23 ° / min 13 °

Petak

07.10.

23° / 13°

Subota

08.10.

21° / 14°

Nedjelja

09.10.

24° / 15°

Ponedjeljak

10.10.

22° / 16°

Utorak

11.10.

22° / 16°

Srijeda

12.10.

22° / 15°

Četvrtak

13.10.

19° / 16°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Bihorski ćilim - šareni djelić crnogorske baštine koji putuje kroz vrijeme

Kultura

Tag Gallery
Comments 0

Bihorski ćilim - šareni djelić crnogorske baštine koji putuje kroz vrijeme

Autor: Zerina Ćatović

  • Viber

Ćilimi su nekad na sjeveru Crne Gore bili izvor zarade za domaćinstva... Bili su i rasprostranjen ukras u gotovo svakoj kući, statusni simbol, vrijedan poklon... I kao miraz su bili nazamjenljivi, a djevojke koje su bile vješte tkalje, važile su za poželjne udavače.

A prije svega su ćilimi bili praktični. Ispod dobro istkanog ćilima, kažu znalci, nema prašine, a tečnost jedva da kroz njega prodire.

Taj šareni djelić crnogorske kulturne baštine i folklora autentičan je jer posjeduje upravo i upotrebnu i umjetničku vrijednost. “Zahvaljujući ćilimima možemo da putujemo kroz vrijeme i upoznamo se sa vrhunskim ostvarenjima anonimnih umjetnica“, navodi akademski slikar i magistar istorije kulture Irvin Masličić.

U naučnom radu posvećenom bihorskom ćilimu, Masličić je analizirao estetiku tih ručno tkanih ukrasa na sjeveru Crne Gore.

„Kreacije na tim ćilimima“, pojašnjava za Antenu M, „divan su primjer dugo njegovanog, i može se reći specifičnog stilskog izraza“.

„S obzirom na estetski karakter, umjetnost izrade ćilima zauzima dostojno mjesto i na mnogo širim prostorima. Zato ga treba čuvati i njegovati, jer je artefakt kulture i umjetnosti crnogorskog društva, gdje su u njegovoj strukturi utkani simboli koji otkrivaju cijeli jedan svijet.“

Osim što za rad na razboju treba izuzetna vještina, strpljenje i snaga, ne smije manjkati ni maštovitosti. Masličić upoređuje taj umjetnički zanat sa slikarstvom:

„Ćilimarstvo je od likovnih umjetnosti preuzelo okvir, tehniku slaganja boja i kompoziciju. Simbole oslanja na kulturu i tradiciju svog podneblja i istorijskog miljea. Ovi ćilimi su slikarsko djelo po vizuelizaciji motiva, tonova i boja, po izboru simbola, detaljima koje u sebi spaja djelujući i stvarajući efekte udvostručene snage.“

Koliko je ćilim „umjetnički“ zavisi od maštovitosti tkalje koja sama kreira elemente i bira boje koje će se na njemu naći, no ćilimi nam prije svega zbore o kolektivnom identitetu.

„Ideje koje su inspirisale tkalje su najbolji interpretatori tradicije sredina iz koje potiču. One su tvorci čije slikovne predstave spadaju u neke od najsnažnijih kreacija. Izrada ćilima obilježila je i jedan dug period, jer nijedna vrsta umjetnosti nije korespondirala tako direktno sa svojim vremenom. Zahvaljujući ćilimima možemo da u njihovoj retrospektivi putujemo kroz vrijeme i upoznamo se sa vrhunskim ostvarenjima anonimnih umjetnica koje su svoju individualnost podredile svojoj sredini. Analizom je utvrđeno da je vizuelni identitet reprezentativnih uzoraka ćilima, u skladu sa kulturnim i ideološkim shvatanjima patrijarhalnog društva“, pojašnjava Masličić.


U tom smislu, ove prostirke, staze ili tepisi nijesu tek to, već savršen prikaz viševjekovne multikulturalne tradicije Crne Gore.

Anonimne umjetnice

Ćilim je jedan od rijetkih predmeta primjenjene umjetnosti u kojima je žena imala dominantnu ulogu.

„One su usvajale i prenosile na nove generacije tradicionalne elemente karakteristične za sredinu iz koje potiču. Isto tako osmišljavale su i dodavale sopstvene ukrasne i dekorativne šare. One su proširivale fond uzoraka ukrašavajući ćilime prema slobodnom izboru i u skladu sa sopstvenom stvaralačkom inventivnošću“, navodi Masličić.

„Usvajale su šare iz drugih prostora, koje su dolazile posredstvom trgovine ili migracija. Takođe su, sklapanjem braka, u novoj sredini, mlade donosile i neke nove mustre sa svojom spremom – u sehari. Ti elementi su u dužem periodu prihvatani, preoblikovani, da bi na kraju bili inkorporirani i kao takvi prihvaćeni kao prepoznatljivi motivi jedne tradicionalne zajednice.“

Bihorska bašča

Svaki se detalj na tim živopisnim prostirkama da tumačiti – kompozicije, boje, simboli, forme, i svaki od njih nosi slojeve vrijednosti; istorijske, ekonomske, kulturne, estetske...

Kakve sve antropološke niti kriju ćilimi u Crnoj Gori?

Nastojanje da se ćilimu sa ovih prostora da pečat osobenosti takozvane Bihorske bašče, predstavlja terminološki i etimološki fenomen ovog kraja, kojim je ostvareno posebno tkačko umjeće i sopstvena estetika, ustvrdio je Masličić.

Pojašnjava da na ćilimima sa sjevera Crne Gore dominiraju crvena, zelena i crna boja.

„Simbolika i govor boja na ćilimima otkriva značenje poruka, želja, snova. Radi se o porukama tkalja koje označavaju radost, kojim se slavi vrijeme ljubavi, dolazak proljeća, radost, rađanje. One upotrebom i kombinacijom raznih boja pretvaraju u simbol i prenose poruke. Boja im govori ko su, boja je njihova etiketa, ona je kodirani sistem ove sredine.“

Ćilimi sa floralnim motivima sa ovog područja, predstavljaju autentičnu simboliku i imaju ulogu mitologizacije. No te raznovrsne interpretacije biljnog svijeta na ćilimima protkane su dubokim etno-kulturološkim simbolima.

„Na svim ovim ćilimima sa motivom buketa, polje je crveno i tradicionalno simboliše plodnost. Ovi ćilimi odražavaju sveobuhvatnu uzvišenost šarenila cvijetnih bašti ovog podneblja. Konačno na njima je stvorena iluzija prirode što jasno ilustruje odlike kolorita koji vjerno oslikava značaj biljnog svijeta. Šare i simboli su iz prirode, motivi iz okruženja: stablo sa granama behara, ruže, kadife, lale, zumbuli, poljsko cvijeće upleteno u vijenac.“

Korak bliže svjetskoj baštini… korak dalje od umjetnosti?

Bihorski ćilim je, zbog svih navedenih vrijednosti, zaštićen na nacionalnom nivou kao nematerijalno dobro. Sve se više pominje mogućnost da ćemo ga nominovati i za UNESCO listu kulturne baštine.

Projekat valorizacije, čiji je idejni tvorac Ismet Latić, traje već četiri godine. Uključene su različite institucije u Crnoj Gori, kao i međunarodne organizacije. Uspostavljene su i radionice za oživljavanje proizvodnje ćilima što je jedan od uslova da bi se ćilimi našli na UNESCO listi nematerijalne kulturne baštine.

„Formalno sada možemo da se kandidujemo, sve zavisi od uključenosti crnogorskih institucija. Ministarstvo kulture je zainteresovano, nominacije se predaju do sredina marta svake godine, a mi očekujemo da bi se čitav proces mogao završiti do kraja ove godine“, kazao je Latić za Antenu M.

Dok čekamo da bihorski ćilim postane i svjetsko blago, vrlo je vjerovatno da ćemo dobiti i Muzej ćilima.

Džamija u Petnjici, i sama po sebi kulturno blago, čuva najveću kolekciju ćilima u Crnoj Gori. Na stotine umjetnina prekriva prizemlje i dva sprata ove neobične džamije, a i fundus je vrlo bogat.

I ministar Aleksandar Bogdanović najavio je nedavno da će Ministarstvo kulture pružiti svu potrebnu pomoć Opštini kako bi se osnovao muzej. Dogovoreno je, kako je izjavio prilikom posjete Petnjici, da Opština ubrzo dostavi inicijativu Ministarstvu za upis Vještine izrade bihorskog ćilima na UNESCO listu te da će dobiti punu podršku.

Kada u martu predamo Nominacioni dosije za upis na UNESCO listu, u roku od dvije godine biće završena evaluacija.

I Masličić je mišljenja da je najbolji način da ovaj kraj bude prepoznatljiv po tradicionalnim ćilimima da se napravi dodatni napor kroz izradu elaborata za prijem na UNESCO-voj listi kulturne baštine.

Takav iskorak, međutim, ima i svoju cijenu. Takva kulturna dobra znaju se, zarad turizma i profita, katkad vulgarizovati i komercijalizovati.

Pritom, današnji ćilimi nijesu više simbolični, kaže nam Masličić.

„Danas vrlo rijetko nailazimo na upotrebu razboja u domaćinstvima, vrlo je malo tkalja i to starije populacije, a ćilimarstvo je zanat koji se uči od malena. Mlađa generacija nije u dovoljnoj mjeri zainteresovana, i može se zaključiti da je ova djelatnost na putu odumiranja. Postoje pokušaji nekih nevladinih organizacija i udruženja da se obnovi i afirmiše tkačko umjeće, međutim, problem je što ćilimi novijeg datuma, u pokušaju da se prilagode novim tendencijama na tržištu sve se više udaljavaju od tradicionalnih šara, motiva i kompozicionih riješenja. Današnje tkalje nemaju sklonost odgajanja emocija koje bi odgovarale ovom vremenu zbog naprednih tehnologija i emotivne pozadine koja drži korak sa mnogobrojnim izazovima savremenog svijeta.“

Komentari (0)

POŠALJI KOMENTAR