Većina divljih životinja nikada ne prelazi ovu zamišljenu granicu, čak ni ptice.
Životinjska carstva Azije i Australije predstavljaju potpuno različite svjetove, zahvaljujući nevidljivoj liniji koja se pruža tačno između dva susjedna kontinenta.
I tako je već desetinama miliona godina – oblikujući evoluciju životinja na različite načine sa svake strane, navode naučnici.
Sve je počelo prije otprilike 30 miliona godina, kada se australijska tektonska ploča sudarila s evroazijskom i formirala arhipelag, preusmjeravajući okeanske struje i uspostavljajući nove regionalne klime.
Volasova linija
S jedne strane karte – u Indoneziji i Maleziji – evoluirali su majmuni, slonovi, tigrovi i nosorozi; dok se s druge strane, u Novoj Gvineji i Australiji, nalaze torbari, monotremi, glodari i kakadui. Vrlo malo vrsta se nalazi u obilju na obje strane.
Ova neobična faunistička podjela nazvana je Volasova linija – po prirodnjaku Alfredu Raselu Volasu, koji je prvi primijetio oštru razliku u životinjskom svijetu (naročito kod sisara) dok je istraživao region sredinom 19. vijeka, piše Science Alert.
„Možemo smatrati utvrđenim da Lombok moreuz (između Balija i Lomboka), širok svega 24 kilometra, označava granicu i naglo razdvaja dva velika zoološka regiona na planeti“, zapisao je Volas.
Ovaj prirodnjak je kasnije samostalno razvio teoriju evolucije otprilike u isto vrijeme kada i Čarls Darvin. Linija koju je povukao na karti prije više od jednog vijeka i danas se smatra hipotetičkom evolutivnom barijerom – iako se i dalje vode debate o njenoj preciznoj lokaciji i mehanizmima.
Uopšteno govoreći, Volasova linija razdvaja ploču azijskog kontinenta od australijske tektonske ploče. To je geološka linija, ali i klimatska i biološka.
Duboki okeanski kanali, poput Lombok moreuza, razdvajaju svaku od ploča, što životinjama otežava prelazak. Čak i kada su nivoi mora u dalekoj prošlosti bili znatno niži nego danas, taj morski ponor bi i dalje postojao.
Iako je Volasova nevidljiva linija najvidljivija kada se porede sisari u Aziji i Australiji, ona važi i za ptice, gmizavce i druge životinje.
Ne prelaze čak ni ptice
Čak ni ptice obično ne prelaze Volasovu liniju, a u okeanu pojedine vrste riba i mikroorganizama pokazuju genetske razlike s jedne i druge strane granice – što ukazuje na veoma malo međusobnog miješanja između populacija.
Naučnici još nisu sigurni koje to nevidljive barijere sputavaju ove vrste. Ipak, pretpostavlja se da su stanište i klima ključni faktori koji produbljuju evolutivni jaz.
Tokom 2023. godine, analiza više od 20.000 vrsta kičmenjaka otkrila je da su se vrste jugoistočne Azije razvijale u relativno tropskom, drevnom okruženju koje im je omogućilo širenje ka Novoj Gvineji preko vlažnih ostrvskih „odskočnih daski“.
Divlje životinje s australijskog kontinentalnog šelfa, s druge strane, evoluirale su u znatno sušnijim uslovima, što je oblikovalo njihov poseban evolutivni pravac. To je značilo da su australijske vrste bile u nepovoljnom položaju za preživljavanje na tropskim ostrvima bliže ekvatoru.
Nije apsolutna granica
Ipak, što više istraživači proučavaju Volasovu liniju, to je manje jasno gdje bi ta granica tačno trebalo da bude povučena – i koliko je ta barijera zapravo „porozna“, barem za neke vrste koje mogu da plivaju, plutaju ili lete, poput šišmiša, buba, varana ili makakija.
Volasova podjela nije apsolutna granica, već prije gradijent, kažu naučnici. Ipak, čak i ta nejasna linija pomaže nam da bolje razumijemo evoluciju životinjskih vrsta – hiljadama njih.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR