Mjesec se svake godine udaljava od Zemlje za 3,8 centimetara.
Naučnici mjere udaljenost do Mjeseca reflektujući lasere od ogledala koja su tamo postavile svemirske sonde i astronauti. Mjerenjem vremena potrebnog za putovanje svjetlosti do Mjeseca i nazad, naučnici mogu veoma precizno izmjeriti udaljenost do Mjeseca, kao i kako se ta udaljenost mijenja, prenosi Magazin.hr.
Udaljenost do Mjeseca zapravo se mijenja tokom jednog mjeseca dok kruži oko Zemlje. Mjesec je obično udaljen 385.000 kilometara od Zemlje, ali njegova orbita nije savršen krug i mijenja se za oko 20.000 kilometara dok kruži oko Zemlje. Zbog te promjene neki puni mjeseci su malo veći od drugih te se nazivaju supermjesecima.
Kretanje Zemlje i Mjeseca ima mnogo zanimljivih posljedica, a proučavanje njihovog kretanja tokom vremena može pomoći istraživačima da bolje razumiju kako se svaki od njih promijenio tokom 4,5 milijardi godina od nastanka Zemlje i Mjeseca.
Astronom i postdoktorski istraživač iz fizike i astronomije sa Univerziteta Michigan State, Stiv Dikerbi, za The Conversation je objasnio zašto se Mjesec udaljava od Zemlje. „Sve je to zbog plime i oseke“, rekao je.
Što je plimna sila?
Plimna sila je razlika između djelovanja neke sile na dvije čestice tijela koje se nalazi u polju sile. Na primjer, Mjesec djeluje različitom gravitacionom silom na čestice na Zemljinoj površini na strani bližoj Mjesecu, u Zemljinom središtu i na Zemljinoj površini na strani daljoj od Mjeseca, a posljedice plimne sile na površini Zemlje su morske mijene. Plimna sila izdužuje elastično tijelo u smjeru djelovanja sile.
Ova plimna sila uzrokuje da se okeani prelijevaju u dva ispupčenja koja su usmjerena prema Mjesecu i od njega. Mjesečeva gravitacija je najjača na bližoj strani Zemlje te stvara izbočinu vode usmjerenu prema Mjesecu. Slabija je na suprotnoj strani Zemlje, što ostavlja još jednu vodenu izbočinu koja zaostaje za ostatkom Zemlje.
Kako se Zemlja okreće, te se izbočine pomjeraju i stalno su usmjerene prema Mjesecu zbog njegove gravitacione sile. U Njujorku ili Los Anđelesu, nivo vode može se promijeniti za oko 1,5 metara zbog ovih plimnih izbočina.
Ove tečne izbočine nijesu sasvim poravnate s Mjesecom, jer se Zemlja okreće i vuče ih naprijed. Ove izbočine takođe vrše gravitacionu privlačnost na Mjesec. Izbočina bliža Mjesecu ne samo da vuče Mjesec prema središtu Zemlje, već i malo naprijed u njegovoj orbiti, poput podsticaja koji sportski automobil dobija dok prolazi kroz krivinu.
Ovo povlačenje prema naprijed od bližeg plimnog ispupčenja uzrokuje ubrzanje Mjeseca, što uzrokuje povećanje veličine njegove orbite. Dakle, gravitacija bližeg plimnog ispupčenja na Zemlji vuče Mjesec prema naprijed, što povećava veličinu Mjesečeve orbite. To znači da se Mjesec malo udaljava od Zemlje. Ovaj efekat je veoma postepen i u prosjeku se može otkriti samo tokom godina.
Da li povećanje Mjesečeve udaljenosti utiče na Zemlju?
Mjesec dobija zamah kako mu se orbita povećava. Zamislite okretanje tegova pričvršćenih na kanap. Što je kanap duži, to teg ima veći zamah i teže ga je zaustaviti.
Pošto Zemlja povećava Mjesečev zamah, Zemljina rotacija se zauzvrat usporava, jer njen zamah ide na Mjesec. Drugim riječima, kako se Mjesečev orbitalni zamah povećava, Zemljin rotacioni zamah se smanjuje. Ova razmjena čini da dan postane neznatno duži.
Ali ne brinite, ovi efekti su veoma mali i iznose 3,8 centimetara godišnje. U poređenju s udaljenošću od 384.600 kilometara to je samo 0,00000001 posto godišnje.
Nastavićemo da imamo pomračenja, plimu i oseku i dane koji traju 24 sata milionima godina.
Je li nam Mjesec bio bliže u prošlosti?
Zemljini su dani u prošlosti bili kraći. Mjesec je vjerovatno nastao prije otprilike 4,5 milijardi godina, kada je mladu Zemlju udario protoplanet veličine Marsa, što je uzrokovalo odbacivanje velike količine materijala u svemir.
Na kraju je taj materijal formirao Mjesec, a on je u početku bio mnogo bliže Zemlji. Tada biste Mjesec vidjeli mnogo veći na nebu.
Ispitujući fosilizovane školjke u potrazi za materijalom koji pokazuje njihove dnevne obrasce rasta, paleontolozi su pronašli dokaze da je prije 70 miliona godina, pri kraju vremena dinosaurusa, dan trajao samo 23,5 sati, baš kako su predvidjeli astronomski podaci.
Što će se dogoditi u budućnosti?
Hoće li se Mjesec na kraju osloboditi Zemljine gravitacije dok se udaljava?
Ako pogledamo desetine milijardi godina u budućnost, Zemljina rotacija bi se na kraju mogla usporiti sve dok se ne bi plimno vezala za Mjesec. To znači da bi Zemlji trebalo jednako dugo da se okrene koliko i Mjesecu da kruži oko nje. U tom trenutku, Mjesec bi prestao da se udaljava i Mjesec biste vidjeli samo s jedne strane Zemlje.
No dvije stvari će to spriječiti. Prvo, za otprilike milijardu godina Sunce će postati sjajnije i ispariće okeane. Zatim neće biti velikih plimnih izbočina vode koje bi uzrokovale da se Mjesec udaljava. Nekoliko milijardi godina kasnije, Sunce će se proširiti u crvenog diva i vjerovatno će uništiti Zemlju i Mjesec.
Ali ovi događaji su toliko daleko u budućnosti da ne morate da brinete o njima. Možete samo da uživate u plimi na plaži, pomračenjima Sunca i pogledu na prelijepi Mjesec.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR