Korijeni velikosrpskog projekta datiraju još od 1844. godine i sadržani su u tada tajnom dokumentu "Načertanije", Ilije Garašanina. Modaliteti ove zamisli su se kroz istoriju mijenjali, ali ciljjevi su uvijek ostajali isti. Upravo realizacijom ovog projekta i spletom teško objašnjivih istorijskih okolnosti, Crna Gora je jednom izgubila samu sebe 1918. godine i nestala sa istorijske scene. Ova zla Garašaninova ideja bila je pod kontrolom samo u periodu postojanja jake države 1945-1989. godine, navodi bivši predsjednik Liberalnog saveza Crne Gore Miodrag Živković, na svom Facebook profilu.
Njegovu objavu prenosimo u cjelosti.
"Prije tri decenije na čelu Srpske crkve (Mitroploije) dolazi Vladika Amfilohije, a upravljanje državom preuzima DPS. Njihov harmoničan odnos omogućio je Srpskoj crkvi da neometano nastavi davno započet proces posrbljavanja Crne Gore. I nakon što je DPS okrenuo kormilo Crne Gore u pravcu nezavisnosti, Srpska crkva je nastavila još snažnije da radi na posrbljavanju CG i Crnogoraca. Njena zlokobna misija je bila olakšana jer joj je nejaka i nezainteresovana država omogućila da bude i aktivni učesnik svih političkih procesa u zemlji.
Egzaktni podaci govore da je učinak djelovanja Srpske crkve više nego impresivan. Od 1991. godine, kada je u CG bilo 9,34% Srba, na popisu iz 2011. ih je bilo već 28,73%.
Svoju misiju Srpska crkva je uspjela ostvariti, najvećim dijelom u manje emancipovanom i neznavenom sloju pravoslavnog bića Crne Gore, privlačeći ga sebi i ujedno ga suprotstavljajući sopstvenoj državi.
Rast broja 'vjernika' pratio je rast broja nacionalnih Srba. Uspjeh posrbljavanja Crnogoraca je bio u direktnoj vezi sa nedostatkom njihovog obrazovanja i samim tim njihovom podložnošću da padnu pod uticaj nametnutih istorijskih neistina o svom porijeklu. Dogma, mitovi, legende i podrazumijevano prisustvo sujevjerja na jednoj strani i nedostatka obrazovne, kulturne i emancipatorske politike države, na drugoj strani, dali su tražene rezultate.
Ta neistinita i zlokobna teza crkve da je pravoslavna vjera isključivo Srpska i vezana za Srpski nacion, bila je temeljna osnova za asimilaciju pravoslavnih Crnogoraca u Srpski nacionalni korpus.
Ovakvim djelovanjem, Srpska crkva kao poslednji čuvar ideje o velikoj Srbiji, potpomognuta dobro intelektualnim i političkim krugovima iz Srbije, stvarala je ambijent da transformiše Crnu Gorru u drugu Srpsku zemlju. U slučaju uspjeha, ubrzo bi se, sasvim realno otvorilo pitanje svrsishodnosti postojanja dvije Srpske države na malom prostoru i potreba njihovog objedinjavanja u jednu veliku Srbiju.
Sve ovo napisah, ne bi li bolje shvatili koji značaj za naše "nove oslobodioce" ima popis stanovništva naredne godine.
Uvjeren sam da čine novi veliki grijeh (ako grijeh za njih uopšte i postoji), da su se u slavodobitnoj euforiji dobro preigrali i da nas ima dovoljno da ih demokratski u miru zaustavimo".
Daka
Koliko znam Njegoš je bio veliki prijatelj sa Ilijom Garašaninom. A što se tiče popisa Crnogorci nijesu nestali već dio ljudi nije mogao da poistovjeti da Crnogorac bude antipod Srbinu i Srpstvu
Ctrl
Istinit osvrt djelovanja SPC.U kolikoj mjeri su uspjeli govori npr i popis iz 2003.Za 12 godina 20 i vise posto Srba nego 1991 svjedoci da je itekako vodjena asimilatorska politika od strane SPC,uz zloupotrebu religije za takve svrhe i koristeci period harmonicnog odnosa sa tadasnjom vlascu u CG.