U posljednjih nekoliko godina sve više pažnje se posvećuje mentalnom zdravlju djece. Roditelji sve više podržavaju odlazak na terapiju, iako su ponekad zabrinuti šta će njihovo dijete tamo reći.
Ali za djecu, bez obzira na uzrast, odlazak kod terapeuta je često prvi važan korak ka razumijevanju sopstvenih osjećanja.
Upravo su terapeuti ti koji otkrivaju koje roditeljske postupke djeca najčešće pominju kao izvor bola i frustracije – i to ne da bi optuživali, već da bi pokušali da razumiju sebe i odnose koji ih oblikuju.
Osjećaj osuđivanja zbog sopstvenih izbora
Prema riječima psihološkinje dr Alin Zoldbrod, jedan od najčešćih razloga zašto se djeca osjećaju distancirano od svojih roditelja jeste taj što osjećaju da su stalno osuđivana zbog odluka koje donose – posebno ako se te odluke razlikuju od onoga što su njihovi roditelji zamislili.
Mnoga djeca čak biraju karijere kojima nisu zadovoljna, samo da bi ispunila očekivanja svojih roditelja, piše YourTango.
Dr Zoldbrod navodi primjer uspješnog urologa koji je napustio profesiju u kasnim četrdesetim jer je shvatio da to nikada nije bio njegov san – to je bio san njegovih roditelja, prenosi Index.hr.
Osjećaj kontrolisanosti
Terapeutkinja dr Glorija Brejm ističe da odrasla djeca često pripisuju životne teškoće načinu na koji su vaspitana – i ponekad s pravom. Često se žale na majke koje ostaju previše uključene u njihove odluke, izgled ili ponašanje čak i nakon djetinjstva.
Kada su u pitanju očevi, žalbe se najčešće odnose na emocionalno ili fizičko odsustvo. Takvi roditelji često nisu podsticali nezavisnost, a njihova djeca se često bore sa nesigurnošću, negativnom slikom o sebi i poteškoćama u donošenju odluka kao odrasli.
Osjećaj pogrešnog shvatanja
„Moji roditelji me ne razumiju!“ – ova rečenica se ponavlja hiljadama godina, kaže stručnjakinja za veze Suzan Alan.
Ali djeca se tako osjećaju s razlogom, posebno ako roditelji nemaju razvijenu empatiju ili jezik da razumiju emocije svoje djece – i obrnuto.
Alan ističe da je u svom radu sa porodicama vidjela nevjerovatne promjene – cijeli odnos između roditelja i djece može se poboljšati u roku od samo mjesec dana.
Ona nas takođe podsjeća na činjenicu da su problemi mentalnog zdravlja vodeći uzrok smrti i invaliditeta kod djece i mladih uzrasta od tri do 17 godina, što dodatno naglašava važnost takvih razgovora.
Zato je važno stvoriti odnos u kojem se djeca osjećaju prihvaćeno – onakvima kakvi zaista jesu.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR