Mihail Labkovski je poznati porodični psiholog koji tvrdi da se djeca nikako ne smiju kažnjavati batinama. Po njemu nema strašnije stvari od te da majka istuče dijete.
"Kada smo u stanju stresa, na primjer, prijetnja nam "visi iznad glave", rugaju nam se ili nam nanose fizičku bol - grupa takozvanih glukokortikoidnih hormona se oslobađa u krvi. Ovu su "hormoni stresa" koji su odgovorni za reakciju na napad "udari ili bježi".
Ovaj proces je prilično složen i dugotrajno utiče na tijelo. Zbog toga se kod djece u prisustvu roditelja (posebno majke) ovi hormoni ne oslobađaju u krvi. Tako priroda štiti djetetovo tijelo u razvoju od dodatnog opterećenja.
Ako roditelj sam postane izvor stresa, tada dijete neće to nasilje da percipira kao opasnost. Odnosno, nema stresa, njemu je to "normalno", sve je u redu, tako mora biti jer dolazi od roditelja.
Šta mislite, u kakvu će osobu izrasti vaše dijete koje od malih nogu vjeruje da su nasilje i agresija normalno stanje.
A šta će se dogoditi ako dijete dođe u dodir sa stvarnom prijetnjom od odrasle osobe?
Odgovoriću vam sa psihološkog, a ne fiziološkog stanovišta. Postoje dva scenarija: dijete će postati agresor ili žrtva.
"Tući dijete znači slomiti njihovu vjeru u život."
Ukoliko je neki vid kazne neophodan, Labkovski savjetuje da s djetetom razgovarate normalnim tonom i ne vičete na njega, a čak i ako je učinilo nešto loše – ton neka bude nježan, ali čvrst. Kazna ne mora biti popraćena vikom, ljutitim gestovima i bijesnim licem. Naglasio je i koje su kazne po njemu prihvatljive, piše Krstarica.
„Smatram da je sasvim prihvatljivo uskratiti djetetu igračke, uređaje ili druge materijalne stvari ili odlazak na zabavno događanje. Ono što je pogrešno je uskratiti mu boravak na svježem vazduhu ili ga staviti u kućni pritvor“, istakao je.
Psiholog naglašava i da je u porodici solidarnost, odnosno da majka i otac ne bi smjeli da imaju nesuglasica i trebalo bi da podjednako kažnjavaju svu djecu. U suprotnom će jedno dijete shvatiti da može sve, a drugo ništa, što će dovesti do manipulacije.
„Roditelji često misle da dijete neke stvari radi namjerno ili iz inata. Istina je da u 99 posto slučajeva djeca čine neke stvari nenamjerno, odnosno bez loše namjere. Ako dijete kaznite bez objašnjenja, u 90 posto slučajeva iz toga neće izvući nikakav zaključak“, zaključio je.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR