Ovaj crtani film proglašen je za najtužniji crtani film, emitovao se na kanalima bivše Jugoslavije, a generacije ga se sjećaju najviše po čuvenoj sceni u kojoj dijete kaže mami “umočiću”.
Crtani film o siromašnoj porodici naučio je mnoge generacije djece da poštuju ono što imaju, jer negdje postoje djeca koja nemaju ništa, a za sreću bi im bila dovolja i sitnica.
U potresnom crtanom filmu glavni junaci su majka, dječak i djevojčica koji žive teškim životom. Možda najemotivniji trenuci crtaća su oni kada majka ne može da im omogući najveću potrebu i želju – da budu siti, a scena u kojoj djeca umaču stari, tvrdi hljeb u vodu kako bi ga lakše sažvakali, postala je gotovo antologijska.
Nezaboravni teški prizori djece koja vuku drva, jedu tvrd, stari hljeb, ližu prozore poslastičarnice gledajući kolače, scene u kojima njihova mama plače dok oni spavaju pod ćebadima prepunim rupama, urezali su se u sjećanje mnogih, danas odraslih ljudi koji su upravo zbog njih možda postali bolji ljudi.
Crtani je prvi put emitovan prije 80 godina, a stihovi: “Negdje daleko u zemlji snova, bićemo srećni ti i ja. Imaćemo što se poželjeti može, vidjećemo čuda sva, negdje daleko u zemlji snova…” – i dalje bude emocije.
Zanimljivo je i da je studio Maksa Fličera, autora ovog crtanog filma, tvorac i legendarnih likova kao štu su Beti Bup i Popaj.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR