Marijan Matijević (1878 - 1951) je za vrijeme Tita bio najjači čovjek u regionu. On je bio svjetski fenomen po tome što su mu sve kosti bile duple, što se jasno vidi na rengenskim snimcima koji i danas postoje u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu.
- Prije četiri godine slušala sam na Radio Beogradu, povodom Teslinog rođenja, emisiju u kojoj je gost bila Milica Kesler, arhivistkinja muzeja. Govorila je kako je Tesla bio prijatelj sa sportistima i kao prvog je spomenula je mog djedu Marijana Matijevića - priča Irena Matijević (59), unuka najjačeg Ličanina.
Irena je diplomirani turizmolog u penziji, a u svom stanu na Voždovcu čuva pedesetak djedinih odlikovanja. Svu ostalu zaostavštinu predala je muzeju najslavnijeg Ličanina. Priča kako su se dva zemljaka, Nikola iz Smiljana i Marijan iz Gračaca, upoznala u Americi tridesetih godina prošlog vijeka.
- Deda Marijan nosio je sa sobom fotografije na kojima su mu napisali posvete Nikola Tesla i Mihailo Pupin. To je držao u novčaniku, a jednom, kad je putovao vozom, malo se hvalio i pokazao putnicima koga poznaje. Nažalost, neko od ljudi u vozu ukrao mu je sliku s Teslinom posvetom, a ostala je ova Pupinova, koju sam predala muzeju - kaže ona.
Iako ga nije upoznala, jer je rođena 1956, pet godina nakon njegove smrti, Irena zna mnogo o čovjeku koji je izbacio iz ringa jednog Prima Karneru, bokserskog šampiona svijeta, nosio kamen težak 600 kilograma i golim rukama savijao dvadeset milimetara debelo gvožđe kao da je u pitanju staniol.
Dva tako savijena komada gvožđa nalaze se u zbirci koju je Irena donirala muzeju.
- To su mi jedini komadi koje je svojeručno “obradio”. Sve ove uspomene sačuvao je moj tata Marko Matijević, jedan od jedanaestoro djece koliko je Marijan imao. Od sve te djece petoro su umrli kao bebe. Jedan od sinova, koji je poslije bio u ustaškom pokretu, kad je imao dvanaest godina, pucao je ocu u glavu. Marijan je jedva preživio, o tome su tada pisale sve novine. Deda Marijan bio je oženjen Irenom Kon, po njoj sam ja dobila ime. A moj tata bio je cijelog života vojno lice i selili smo se širom Jugoslavije. Prije nego što je stupio u vojsku, u Zagrebu je završio srednju građevinsku školu i bio je u generaciji s kasnije generalom Viktorom Bubnjem i Zvonkom, bratom Ivana Gorana Kovačića. Imam njihove fotografije iz škole - priča Marijanova unuka.
Njen otac Marko čuvao je dragocjene Marijanove uspomene, a iza snažnog Ličanina ostale su brojne legende.
Za života širom svijeta prozvali su ga Hrvatski Samson, a upravo to je naziv brojnih snagatorskih klubova u Hrvatskoj.
Mogao je zubima da podigne bure piva teško 50 kilograma, a nakon nastupa da pojede cijelo jagnje za jedan obrok. Mnoge plakate i razglednice koji se nalaze u doniranoj Ireninoj zbirci djeda je sam štampao i na taj način se reklamirao u Americi. Bilo je to početkom 20. vijeka, pa se Matijević smatra i specifičnom pretečom modernog sportskog marketinga.
Novac koji je Matijević zarađivao uglavnom je poklanjao ljudima širom Jugoslavije. Za zasluge za narod jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito Marijanu je krajem četrdesetih poklonio autobus.
- Taj autobus poslije je prodala moja baka Irena. Porodica baš nije bila u najboljim odnosima, pa baka Irena nije imala s kim da se posavjetuje. Nije o tome obavijestila ni mog tatu. On je jednog dana došao kod nje u Županju, a ona mu je rekla da je autobus prodala. Niti je tata znao za koliko, niti je ikad vidio taj novac - priča Irena.
Irenin otac nije volio mnogo da priča o Marijanu, ali neke je detalje ipak otkrio kćeri.
- Govorio mi je da je Marijan triput bio kod Tita. I uvijek je dolazio s pištoljem. Obezbjeđenje nije ni pomišljalo na to da mu ga oduzme. Samo su mu se sklanjali. Tito ga je jednom pitao: “Druže Matijeviću, kome biste da damo vaše dobrovoljne priloge?” A deda je odgovorio: “Druže Tito, vi ste znali da vodite narod, pa ćete znati i kome je novac najpotrebniji.” Bio je zakleti Jugosloven. Za vrijeme rata bio je u najtežoj mogućoj situaciji. Jedan sin, moj otac Marko, bio je u partizanima, a drugi, Nikica, u ustašama. Povrh svega, Marijanova žena Irena bila je Jevrejka i bila je zajedno s devet članova svoje porodice odvedena u logor Jasenovac. Porodica je molila Nikicu da nešto uradi, i on je spasio Irenu i njene dvije sestre - priča ona.
Lički superčovjek počeo je karijeru kao pružni radnik. Potom odlazi u Berlin, gdje radi kao nosač, sve dok u nekim novinama nije vidio da u cirkusu nastupa tada poznati atletski šampion koji izaziva na dvoboj sve koji hoće. Ko ga pobijedi, dobija 500 zlatnih maraka.
Marijan se odazvao, lako pobijedio protivnika i 1900. on počeo izazivati za novac. Niko ga nikad nije pobijedio. Zaradio je mnogo novca, a 1927. dio svojih prihoda s predstava darovao je Nikoli Tesli za njegov istraživački rad.
Marijan je umro 1951. i sahranjen je u Županji.
- Često sam kao dijete, pa i kasnije, išla u Županju kod baka Irene. Zajedno smo išle i do groblja. Sjećam se da je djedin grob bio blizu ograde, iza koje je ulica. Nekad je bila prašnjava, ne znam kakva je sad jer nisam bila od osamdesetih godina - objašnjava Irena Matijević.
Jedna od ličkih legendi je i Marijana Matijević, navodno najjača žena na svijetu i Marijanova nećaka. Ona je sredinom prošlog vijeka priređivala predstave na kojima je razbijala veliko kamenje i jednom rukom zabijala eksere u gredu. Pričalo se da bi stavila na sto nekoliko ljudi i onda ga zubima podigla uvis i nosila ga okolo.
- Sudeći po svjedočenjima mog tate, izgleda da se ona lažno predstavljala. Mnogi su se lažno predstavljali. Na primjer, djedu Marijanu događalo se da treba u nekom gradu da ima predstavu, a prije toga milicija uhvati lopova i taj se predstavi da je sin Marijana Matijevića, kako bi ga pustili. Čak je morao to u novinama da demantuje, davao je oglase da su to njegovi lažni sinovi. Što se te Marijane tiče, mislim čak da nije bila nikakva nećaka. Hrvatski Samson bio je u formi doslovce do posljednjeg dana. Umro je u 74. godini, a samo sedam dana uoči smrt imao je posljednji nastup. Bilo je to u Županji i tražio je protivnika da se rvu, uz obećanje da će mu, ako ga pobijedi, dati svih svojih 40 odlikovanja. Nije se niko javio, odlikovanja su sada kod Marijanove unuke koja namjerava da ih pokloni Muzeju Nikole Tesle.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR