Na današnji dan prije 40 godina svjetska sportska pažnja usredsredila se na Sarajevo. Otvorene su tada na stadionu „Koševo“ zimske olimpijske igre, najveća sportska zimska manifestacija koja je ikad održana „od Vardara do Triglava“. Najorganizovanija od postojanja olimpizma, i danas tvrde upućeni.
Poseban ponos i ushićenje skup sportista iz cijelog svijeta izazvao je tada u zajedničkoj domovini. Ogroman broj „Jugovića“ pratio je dešavanja na stazama Bjelašnice i Jahorine, podnožju skakaonica na Vlašiću, trkačkim stazama na Igmanskom polju, na klizalištima Zetre ili uz bob stazu na Trebeviću. Većina od 22 miliona uz male ekrane nestrpljivo čeka sve što je počinjalo sa logom pahulje napravljene od kvadrata i trouglova, nezaboravnim „Vučkom“ ili onim Čolinim „Sarajevoooo“.
Prvi naš pik bio je iz mnogo razloga Bojan Križaj. Nekako u sjenci najbolji veleslalomaš svjetskog kupa prethodne sezone Boris Strel. U kombinacijama za medalju bio je i stameni Jože Kuralt a obradova nas najmlađi od njih Jure Franko srebrom u veleslalomu. Očekivali odličje i od klizačice Sande Dubravčić. Najveće razočarenje, ispostavilo se, priredili su nam ski skakači.
Iz Crne Gore nije bilo ni jednog takmičara a skijaška javnost je očekivala da nastupi bar neko jer su po jedan trkač i alpski skijaš prošli ciklus priprema za olimpijsku reprezentaciju.
Nije bilo takmičara ali jeste drugih ljudi koji su dali pun doprinos briljantno odrađenom poslu. Ozbiljan pristup skijaškom sportu, tada u Crnoj Gori, kvalitne i dobro organizovane skijaške manifestacije na našim planinama i dobri rezultati naših skijaša nijesu prošli nezapaženo. Uz Vuka Šibalića, člana predsjedništva Smučarskog saveza Jugoslavije i čelnog čovjeka te asocijacije u predolimpijskoj godini, na olimpijskim borilištima našlo se i pet crnogorskih ski sudija. Naod Vuković, Luka Kasalica, Radoslav Rako Nikčević i sada pokojni Ilija Ćućilović i Milika Popović. Svi oni u rangu saveznog sudije sa bezbroj učešća na međunarodnim trkama i svi licencirani tehnički delegati.
-Prije olimpijade, još za kopnine kompletna sudijska ekipa okupila se u Sarajevu i pored ostalog obišla olimpijske staze kako bi se na vrijeme stvorila vizija o onom što nas čeka. Pred početak manifestacije na konačnom rasporedu ja sam određen za sudiju na trčanjima i biatlonu. Ostali crnogorski predstavnici sudili su alpske discipline na Jahorini i Bjelašnici, gdje su se takmičile žene i muškarci u spustu, slalomu i veleslalomu. Na Igmanskom polju bilo je više kontrolnih tački. Na svakoj je bila ekipa od po četiri sudije sa jasnim zaduženjima. Jedan je bio rukovodilac punkta, drugi kazujući startni broj najavljivao prolaz takmičara koji je evidentirao zapisničar a četvrti je prilikom prolaska takmičara kontrolisao ispravnost opreme jer se tokom trke takmičar morao koristiti onom opremom sa kojom je krenuo sa starta. Svo vrijeme bila je puna komunikacija radio vezom sa ostalim kontrolnim punktovima tako da se eventualni propust ili nejasnoća na jednoj tački otklanjao na drugoj-, priča Naod Vuković.
Naod se prisjeća besprekorne atmosfere i organizacije cijele manifestacije kroz koju se osjećao dubok patriotizam.
-Svježa su sjećanja iako su prošle godine. Pred otvaranje olimpijade u gradu pade dosta snijega. Narod je skočio, cijelu noć je grad čišćen mašinama i ručnim alatom. Sve je sa ulica očišćeno i bačeno u Miljacku pa je grad i olimpijski stadion u besprekornom stanju dočekao predsjednika MOK-a Huan Antonija Samarana i našu klizačicu Sandu Dubravčić koja je upalila olimpijski plamen na stadionu. Ili situacija kada je dan uoči muškog spusta na Bjelašnici pao preko metar novog snijega i upropastio besprekorno pripremljenu stazu na kojoj je već održan probni spust. Cijelu noć naša vojska je radila i sa organizatorima pripremila stazu na kojo je sjutradan slavio amerikanac Džonson-, priča Naod.
On kaže da se i mjerama bezbjednosti pridavao poseban značaj.
-Svako jutro sudije na Igmanu su autobusom iz Sarajeva putovali na stazu. Za to su imali potpuno nov autobus koji bi se svakodnevno, nakon što bi nas vratio u Sarajevo, podvrgavao tehničkom pregledu. Svako ko je bio angažovan imao je prepoznatljivu garderobu. Tako se moglo znati ko su sudije, ko tehnička služba, predstavnici medija i slično. I milicionari su za ovu priliku izali odijela, drugačija od formacijskih. Vidljivi su bili svugdje sa primijetnim naoružanjem. Svježa su bila sjećanja na masakr na ljetnjoj olimpijadi u Minhenu 1972. godine.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR