21 °

max 36 ° / min 21 °

Subota

11.07.

36° / 21°

Nedjelja

12.07.

35° / 22°

Ponedjeljak

13.07.

31° / 22°

Utorak

14.07.

32° / 18°

Srijeda

15.07.

32° / 20°

Četvrtak

16.07.

32° / 20°

Petak

17.07.

33° / 21°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Zašto nam je danas važan 9. maj?

Izvor: Screenshot

Stav

Comments 4

Autor: Antena M

  • Viber

Zašto nam je danas važan 9. maj?

Za Antenu M piše: Boban Batrićević 

„Ti četnici su pobili više partizana nego svi okupatori zajedno. Ti četnici su poklali 20.000 muslimana, ljudi, žena i đece u Bihoru i Sandžaku. Ti četnici su poklali partizanske familije. Ti četnici su ovđe u Podgorici, iživljavajući se, vješali žene i sestre partizana, među njima i ženu moga brata od tetke Sava Pejanovića, na sred Podgorice. Ti četnici su bili najprljaviji i najgori izdajnici, bili i ostali, to su i danas. Ja sam sa četnicima u toku čitavoga rata zbog njihove izdajničke politike i otvorene saradnje sa okupatorom razgovarao preko mušice od puške. I śutra ću, iako imam 81 godinu.“ Vlado Dapčević, 1998. godine.

Slavni njemački filozof Teodor Vizengrund Adorno smatrao je da se istorija svijeta može podijeliti na istoriju prije i poslije Aušvica. Užasi tog mučilišta koje je postalo simbolom Holokausta, sistematskog i industrijalizovanog ubijanja „rasno nepoželjnih“, uglavnom Jevreja, u Drugome svjetskom ratu, toliko su djelovali na Adorna da je isticao kako postratnog čovjeka jedino može definisati njegov odnos prema tome logoru.

Svijet poslije Drugoga svjetskog rata bio je radikalno drugačiji od onoga prije njega. Temelji na kojima je postavljen ovaj „novi“, podrazumijevali su formulu „da se nikad ne ponovi“. Uz veće i manje neuspjehe te brojne izazove, ta platforma već sedamdeset pet godina funkcioniše. I vjerovatno će funkcionisati sve dok radikalizmi budu na margini globalnih dešavanja.

Drugi svjetski rat u Crnoj Gori bio je najkravavije iskustvo u njezinoj istoriji. Prvi put je na njenoj teritoriji obrazovano i prošlo toliko različitih vojski i prvi put je Crna Gora iskusila opšti građanski rat u kojem su se sukobile sve njezine različitosti. Nikad kao tad – svako protiv svakog i „ko nije s nama taj je protiv nas“. Kraj rata je naša zemlja dočekala sa oko 40.000 mrtvih (gotovo 10% njezina stanovništva), što je svrstava u red zemalja s najviše poginulih u odnosu na broj stanovnika. Da bismo bolje shvatili koliko je Crna Gora izgubila ljudstva, valja reći da su Sjedinjene Američke Države kao jedan od ključnih saveznika antifašističke koalicije u ovome ratu imale oko 400.000 poginulih.

Izgraditi „novu“ Crnu Goru nakon tolike pogibije i tolike zakrvljenosti nije bio lak zadatak. Poslijeratna izgradnja Jugoslavije u duhu ideologije „bratstva i jedinstva“ plodotvorno se odrazila u Crnoj Gori, kojoj je stvaranjem Titove Jugoslavije vraćen teritorijalni subjektivitet i dio nacionalnoga ponosa. Pored svih mana, rigidnosti, represija i nedemokratičnosti jugoslovenskog komunizma, taj sistem je za nekolika puta unaprijedio svaki pedalj Jugoslavije u odnosu na ono kakva je Jugoslavija bila u periodu između dva rata. Čvrsti, kako je Tito volio reći „monolitini“ sistem, znao je čuvati tekovine krvlju stečene slobode te je svaki pokušaj rehabilitacije ratnih zločinaca i kolaboracionističkih pokreta sve do Titove smrti gušen u začetku. Raspad Jugoslavije deaktivirao je paradigmu koja je bila njezin stub nosač pa su atavizmi iz Drugoga svjetskoga rata ponovo oslobodili svoje dezintegraciono djejstvo. Prvi put nakon Aušvica jedan dio Evrope zadimio je genocidom. Potomci onih koji su se klali u Drugome svjetskom ratu otkopali su kame i krenuli jedni na druge.

Crnu Goru ratna razaranja toga puta su zaobišla, ali se njeno političko i kulturno biće potpuno razbilo u nekoliko suprostavljenih tabora. Od raspada Jugoslavije, Crna Gora je na udaru revizionističkih nasrtaja na njene moderne temelje, udarene u avnojevskim odlukama 1943. godine. Najveći protivnik današnje Crne Gore je velikodržavna politika srpske političke, akademske i crkovne elite koja ne odustaje od koncepta granica koje je iscrtao četnički pokret. Kako je Crna Gora 2006. godine, razdvojivši se od Srbije, obnovila svoju državnost, srpska politika izgubila je pravo direktnoga miješanja u unutrašnja pitanja Crne Gore. Ali je preko kulturnih organizacija, medija i crkve kao ključnog promotera srpskog velikodržavlja, uspjela zadržati pozamašan upliv u crnogorske prilike. Ta i takva crkva otvoreno promoviše revizionizam četničkoga pokreta koji je tokom Drugoga svjetskog rata u većoj i manjoj mjeri (u zavisnosti od prilika i stanja na terenu) otvoreno i tajno sarađivao s njemačkim nacistima i talijanskim fašistima, te isto tako i s kolaborantskim pokretima širom Jugoslavije poput ustaškog, nedićevskog, ljotićevskog, domobranskog, zelenaškog itd. Prvi čovjek srpske crkve u Crnoj Gori već tri decenije pokušava „uljepšati“ istorijsku ulogu Draže Mihailovića, Pavla Đurišića i ostalih četničkih prvaka čije su vojske harale Crnom Gorom, a iz petnih žila nastoji oprati kolaborantsku biografiju mitropolita Joanikija Lipovca.

Do sada njemu i njegovim popovima nije uspjelo preokrenuti većinsku Crnu Goru od antifašističkih ideja, ali je organizovanjem masovnih protestnih šetnji, popularno nazvanih litijama, dobro priprijetio opstanku Crne Gore i njene antifašistačke tradicije. Efektnu ocjenu litija i velikodržavne politike prema Crnoj Gori dao je srpski istoričar Milivoj Bešlin koji je sjajno zapazio da se ovih mjeseci vodi borba za pravo na interpretaciju prošlosti Crne Gore. Risto Radović je toga, možda, najsvjesniji. Zato se toliko histerično trudi da prekreči našu antifašističku prošlost, kao što je s višegodišnjim, prešutnim aminom aktuelne vlasti prekrečio i transformisao sve stare crnogorske crkve.

Simbolički gledano 9. maj 1945. godine u perspektivi budućnosti Crne Gore važniji je od 21. maja 2006. godine. Jer taj datum je datum na kojem počiva savremeni svijet (kakav gođ on bio), čiji smo mi dio. Ne smijemo i nećemo dozvoliti negatorima Crne Gore da vrše reviziju naše prošlosti i rehabilituju ratne zločince i saradnike okupatora.

Komentari (4)

POŠALJI KOMENTAR

Budo

@Marko mene plasi da idemo u manjinu, da ova vlast za razliku od spc nije nista uradila najacnju crnogorske emocije, a spc uzurpira crnogorsku emocinu mnogih mladih ljudi i gura ih u elitne srbe

Tajfun

Svaka cast za tekst.Na zalost veliki broj mladih u CG,malo zna o nasoj istoriji,ona treba da nas uci, i da nas opminje,Risto sa svojom vojskom zeli da izbrise nasu istoriju,da rehabilituje cetnike i njihova zlodjela,koja su uradili tokom drugog svjeckog rsta, i sto je najzalosnije,dosta uspijeva...

Zana

Bravo za tekst. Uzeljela sam se tekstova momaka sa FCJK na Anteni. Lijepo je kad se pametni ljudi okupe oko medija koji drži standard profesije i nikad ne pravi kompromise na stetu crnogorske ideje. Nije Antena jedina, ali je daleko najbolja. Treba samo pratiti kako anticrnogorske velikosrpske falange bljuju vatru na Darka i Antenu i sve je jasno.