Crna rupa Crne Gore

Za Antenu M piše: Boško Crnojević

Crna Gora je otvorila poslednje poglavlje u pregovorima sa Evropskom unijom. Napredujući na zacrtanom putu, usvajanjem načela zapadnog sistema vrijednosti i mijenjanjem svog društva na bolje, stala je tik pred njena vrata. Dobija pohvale od partnera, saveznika i prijatelja kao primjer napretka i tranzicije ka demokratskom društvu.

Međutim, neprijatelji Crne Gore ne sjede skrštenih ruku. Jasno im je da je ovo posljednji trenutak da zaustave njen put i da ga preusmjere ka suprotnom pravcu, ka istoku! Ako Crna Gora ode dalje, izmakla im je zauvijek. Zato angažuju sve i svakog sa jednim ciljem: posvađati narod, podsticati pobunu, izazvati sukobe, posijati strah i neizvjesnost. To bi je jedino moglo zaustaviti.

Ovaj zao pokušaj izvodi se već mjesecima diljem crnogorskih gradova, pod zastavom srpske države i njenih agentura, uperen protiv demokratije a pozivajući se na nju i njena načela slobode govora, svijesti i vjeroispovijesti.

Demokratija štiti slobodu ali ne rušilačku. Ne štiti napade na one koji su pozvani da brane državu i njene institucije. Ne štiti poslanike od nerada u Parlamentu. Ne daje im za pravo da sa ulice, uredno primajući platu, unižavaju i vrijeđaju svoju državu, da im to bude jedini rad za vrijeme mandata. Demokratija traži učešće, dijalog i sukob mišljenja u granicama pristojnog. Demokratija podrazumijeva lojalnost državi svih koji u njoj žive i ne dozvoljava nikom da pod plaštom slobode i raznih prava planira njeno uništenje.

Postoji krupni plan, onaj u kojem je demokratija kao sistem napadnuta. U demokratiju se puca iz Moskve i Pekinga ali i iz drugih centara koji propagiraju retrogradne ideje, konzervativne sisteme, koji su svi do jednoga dokazano protiv čovjekove slobode i prava. Na Balkanu implozija tih retrogradnih ideja, koje nisu uspjele da zažive devedesetih godina, stvorila je crnu rupu, koja danas prijeti da zakoči napredak ovog regiona ka Zapadu. Crnu Goru, kao najviše odmaklu, ona najviše vuče ka sebi.

Crna Gora je uvijek imala svoje izdajnike: one koji je ne vole i ne smatraju je svojom državom, koji joj svojim činjenjem nanose zlo i koče njen napredak. To su političke, društvene i vjerske vođe koji svoje djelovanje potčinjavaju stranim silama i nazadnim ciljevima, opravdanim odbranom srpstva i njegovom ugroženošću.
Ne kriju da im je želja da sjedine sve Srbe u jednu državu. Ono što su neuspješno pokušali devedesetih godina smatraju da je moguće baš sada.

Crna Gora je podijeljena oko dva osnovna pravca razvoja i dva suprotstavljena odgovora na pitanje: šta je Crna Gora? Srpska Sparta ili moderna evropska demokratija, vrijedna najviših civilizacijskih načela? Duhovno sjedište srpstva ili dom za sva etnička i nacionalna imena? Odgovor je dat 2006. godine i pozdravio ga je cijeli moderni svijet.
Srpska pravoslavna crkva, stvaralac dogmi koje održavaju srpski nacionalizam živim, podgrijava lonac podjela u Crnoj Gori. Njeni čelnici su dali sebi ambiciozan zadatak. Okrenuti crnogorski narod protiv svoje države, razoriti Crnu Goru iznutra, novcem, uticajem, molebanima i liitijama.

Temelji za uništenje Crne Gore postavljeni su davno, kada je SPC ušla u crnogorske manastire i crkve i počela da u njih uvodi srpske svece, da mijenja njihov izgled i da ih farba srpskim bojama. Na ovaj način Srpska crkva je kovala plan o uništenju crnogorskog imena i tragova crnogorske autentičnosti.

Ova crkva okuplja protivnike sadašnje vlasti u zagrljaj. Ona perfidnim, prijemčivim rječnikom stvara vojsku za posrbljavanje Crne Gore. Zakon o slobodi vjeroispovijesti je samo paravan iza koga se priprema odlučna bitka za „spas srpstva“. Svi potpisnici raznih pisama podrške, najprije ljekari i profesori, trebalo bi da se pitaju da li su dali podršku mitropolitu Amfilohiju i Sinodu SPC i za rušenje Crne Gore? Oni će ih svakako ubrojati u pristalice svog nauma.
Vapaj za pomoć narodu od „napada“ Crne Gore na svoje svetinje upućuje mitropolit, znajući pritom da će pridobiti protivnike vlasti, koji će zaboraviti da su te svetinje crnogorske i da ih niko ne otima osim same SPC. Prizivanjem predaka i duhova prošlosti uz himne ratnih zločinaca, SPC želi da prevari Crnogorce. Političku dobit za prevrat Crne Gore imale bi Srbija i Rusija.

Mitropolit Srpske crkve u Crnoj Gori, na jednom od skupova u Podgorici, otvoreno poziva narod da ga slijedi "do Hristove pobjede". Oponira Hrista nezavisnoj Crnoj Gori i zove ga da pomogne u odbrani svetinja. Međutim, iako se predstavlja kao predvodnik Hristove crkve, pitanje je u koje bogove vjeruje. Njegova djela nemaju tragove Hristovog učenja, naprotiv.

Svi poraženi u dosadašnjim bitkama protiv Crne Gore skupili su se pod vojnim barjakom crkve i državnom zastavom Srbije i marširaju na Crnu Goru. Narod je pod bombama manipulacija, laži i svakodnevnih saopštenja o greškama vlasti. U tom kreiranju javnog linča prednjače mediji koji slove za nezavisne a navijački i ciljano informišu javnost. Postaju neobjektivni lovci na afere i ne uspijevaju da prikriju pristrasnost. Takva medijska slika pogoduje naumu ofanzive na slobodnu, nezavisnu Crnu Goru, komandovanu iz Srbije preko Srpske pravoslavne crkve.

Uprkos nasrtajima, Crna Gora će uspjeti da otvori vrata Evropske unije i da zauvijek ostavi iza sebe crnu rupu u čiji kovitlac će ipak ući njeni neprijatelji.