Novi početak ili početak kraja?

Piše: Peđa Popović

Neminovno je da će adrenalin iz izborne noći početi da pada kod svih aktera izbornog procesa, a najprije kod naroda. Život ide dalje i atmosfera predizborne i post izborne euforije ne može se vječno održavati, a da se ne izazovu tenzije. Hajde da vjerujemo da to nikome nije cilj i da smo dobili novu vlast, mada ta nova vlast, kada se sjeti svojih reakcija nakon izgubljenih izbora, malo šta bi kome mogla da zamjeri.  

DPS bi trebalo da odlazi zadovoljna. I mirna. Vodili su državu 30 godina kao najjača partija i kao najjača partija u državi odlaze u “hladovinu” opozicionih klupa, gdje je dosadašnja opozicija već uspostavila manir da imaš izbor da nešto radiš, da ne radiš ništa, do dolaziš u parlament ili ne dolaziš, kako te je god volja. Konačno, DPS na ovaj način skida sa sebe i hipoteku vječne vlasti, što je već i Briselu počelo da smeta, a što je opet ne eliminiše od budućih političkih djelovanja i aspiracija. A nova vlast će se sigurno postarati da aktivira i onu drugu hipoteku, kriminala, tako da će i to izaći na vidjelo, čega je tu bilo, a čega nije, da i to konačno imamo načisto.

Ali pravna država koju najavljuju ne bi valjda  trebala da preskoči i one koje su glasali za opoziciju, da i njih istraži jer i tamo izgleda ima nešto. Za političku scenu ove države, ako je bude, izuzetno će važno biti koji metod političkog djelovanja će DPS odabrati, ekscesni i destruktivni ili pak konstruktivni? A to će u značajnoj mjeri zavisiti i od nove vlasti i politike koju će ona da vodi i hoće li krenuti da DPS pošto-poto razori kao političku partiju.

Htjeli mi to priznati ili ne, najveća enigma ipak je nova vlast. Tri su glavna konstituenta čija vizija budućnosti Crne Gore ne samo da nije kompatibilna već se međusobno isključuje. Na izborni dan Andrija Mandić je poručio braći u Srbiji da ćemo brzo biti jedna država, a ciljevi URE, kako je saopštio Dritan Abazović, ni za jotu se ne razlikuju od DPS. Beograd opet ne časi časa nego već šalje preporuke o povlačenju priznanja Kosova, a spisak daljih zahtjeva sigurno čeka. Koliko hipoteka novoj vlasti drže Beograd i SPC i koliko ce moći biti samostalni? Eto, recimo, dovoljno je da popuste oko dvojnog državljanstva i namaći će sami sebi omču o vrat, a drugi kraj konopa dati Beogradu u ruke. Crnogorskih pasoša će biti u Srbiji ako treba i pola miliona i tamo će se određivati ko je šta u Crnoj Gori.

Naravno i Moskva ne čeka da iskaže svoja očekivanja da se Crna Gora vrati u krilo Srbije i Rusije, a Brisel pak, da nastavi put ka EU integracijama. A neće se moći “i uz gusle i uz diple” jer ta su dva pravca u ovom času na suprotnim stranama, pa krenemo li jednom nogom ka jednima, a drugom ka drugima ono što je sigurno, stići nećemo niđe.  A nijesmo baš toliko jaki i vješti da motamo dugo i jedne i druge. Konačno, ako uopšte može da bira, odgovara li DF više da vodi samostalno vlast u suverenoj državi, članici UN i NATO, sjutra EU ili da sluša Beograd. Jer ako su Crnogorci vazda i bili Srbi kako to tvrde, vjekovima su živjeli bez da su se i graničili sa Srbijom. No, sve će to brzo da se pokaže.

Svih ovih godina opozicionog djelovanja, nova vlast je brutalno diskreditovala svaki učinak prethodne, a sa nekom iskrivljenom tezom da je uloga opozicije da uvijek bude protiv vlasti, a što je više djelovalo kao alibi da se ne angažuju ni oko čega što njima neposredno ne ide u korist. Ali su takvom retorikom podigli sami sebi prag očekivanja koji sada oni sami, a ne iko drugi, treba da preskoče na svakoj tački gdje država djeluje.

Negirajući da je bivša vlast išta dobro uradila sada će oni na svakom segmentu morati postizati bolje rezultate da ne uslijedi razočaranje da su nudili floskule ne bi li samo došli do vlasti. Uspiju li, ne treba im ni da diraju političku konkurenciju, naprotiv. Ali ne bude li išlo kako obećavaju, litije i propaganda, skupa sa upiranjem prsta u DPS,  uopšte, dosadašnji metod komuniciranja sa narodom, neće moci da zamijene nedostatak obećanih rezultata.

Još neko vrijeme će se za sve moći okrivljavati DPS ali ne dovijeka. Do sada su oni kao opozicija prozivali, a sada je obrnuto. Takođe, metode političkog djelovanja u opoziciji i u vlasti nijesu jednake, a identitetska pitanja nijesu jedine stvari u društvu. Što bi rekli u Srbiji  “ne mož’ se maze na ‘leba”.  U opoziciji možeš da samo pričas i kritikuješ, u vlasti moraš i da radiš, htio ne htio,  i što ti se sviđa i što ti se ne sviđa.

Takođe, brojna pitanja su se već otvorila u društvu i teško će ih biti gurnuti pod tepih. Recimo, vlast će izgleda da povuče Zakon o slobodi vjeroispovijesti ali hoće li ostaviti otvorena dva suštinska pitanja? Prvo, kako će se od sada uopšte vlasništvo nad imovinom dokazivati u Crnoj Gori, zakonskim putem ili aklamacijom? I drugo, opozicija više nije lider samo svojih simpatizera već svih, pa i “Brozove kopiladi”. Kakvo će rješenje njima da ponudi? Takodje, hoće li da se zaustave i sudski procesi, isknjiže potjernice, za lica koja su se deklarisala protiv DPS i tako se inicira “slobodno sudstvo” i stvori “pravna” država? I još mnogo toga.

Sve su to neke od živih stvari koje čekaju novu vlast u kojoj, tačno, dominira DF, ali koji je u ukupnom zbiru daleko iza suverenističkih glasova, kako god da su raspoređeni po partijama.

Međutim mnogi ne vjeruju u iznenadnu benignost ni DF ni Demokrate. Naprotiv, smatraju da je u pitanju samo strategija. URU iskoristiti kao pontonski most da se uđe u institucije države, zamrznuti sva škakljiva pitanja koja su bila okosnica njihove nacionalne politike, ne iritirati Crnogorstvo, naprotiv, podilaziti im, izigravati dobre momke i popravljati imidž kroz tobože ekspertsku vladu, a istiskivati na marginu DPS na ovaj ili onaj način. 

A onda na vanredne izbore pa sa novim imidžom do vlasti, tada bez URE, a onda redom: Kosovo, NATO, dvojno državljanstvo, simboli, referendum. Ako ta varijanta bude tačna, da vidimo koliko će oni biti vješti, a Srbija strpljiva, da se ni jedni ni drugi, što ono Podgoričani kažu “ne ofiraju”.