Piše: B. Grinevski
Priznajemo da smo bili zaboravili, dok nas dobri prijatelj nije podsjetio: poslije ovih izbora, Crnoj Gori, u 2021. godini, slijedi popis!
Stvari dobijaju na zloćudnoj logici tek kada se i ta “nepoznata” (a vrlo poznata činjenica) ubaci u aktuelnu crnogorsku političku jednačinu.
A onda nas je drugi prijatelj, koji Crnu Goru, kako to često biva, bolje vidi sa strane i dok je daleko od nje, podsjetio da bi nova većina, koju su stvorili izbori 30. avgusta, mogla promijeniti i onaj zakon što je, za crnogorsku politiku i sva buduća glasanja, važniji od drugih: Zakon o državljanstvu.
Sjetiće se mnogi Koštuničih spiskova, pred majski referendum 2006. kada je broj Crnogoraca u Srbiji napumpan preko miliona. Onda je taj broj naglo splasnuo - u godinama koje su slijedile - pošto je Crna Gora izvojevala pobjedu u tom najvažnijem glasanju, pa je, privreneno, prestala prijeka potreba da u Srbiji bude puno onih kojih, zapravo, nema - Crnogoraca po naciji. Eto sada opet potrebe i evo sada prilike da postoji vlast koja bi tom “sitnom” promjenom zacementirala svoju tijesnu pobjedu. Puzajuća Podgorička skupština!
Nemojte se čuditi, niti se zanositi, uvaženi čitaoče - pobjednici parlamentarnih izbora u Crnoj Gori (njih 41 u Skupštini, kako stvari stoje) nisu promijenili mišljenje niti o jednoj važnoj stvari iz njihovih političkih programa. Ne zavaravajte se - svjetonazor im je ostao isti, u zarez jednak onome koji ih “krasio” svih ovih godina.
Oni isti Muslimani & Bošnjaci koje su zvali nagrdjim imenima i vrijedjali najnečovječnijim riječima i koje su prezirali, proganjali i sabijali podrškom ratnim zločinima i zločincima, sada su “brat je mio, koje vjere bio”. Lažu vas. Isto zlomisle što i prije.
Onaj isti “IV Rajh”, taj mrski “NATO pakt” (pleonazam je izraz neznanja, ali i njihove želje da pakt asocira na onaj naci-fašistički Trojni u svijesti naših ljudi) - odjednom je prihvatljiva i logična, neupitna i neproblematična stvar, koju će naši lokalni saučesnici u domaćem Trojnom paktu s radošću prihvatiti. Ska problem!
Ono isto povlačenje crnogorskog priznanja Kosova - sada više nije na dnevnom redu! Ma hajde! Vjerujemo, jednako kao da je to kazao Vojislav dr Šešelj, na primjer, ili neki slični osvjedočeni humanista. Ali, eto, kad se steknu uslovi, za to će biti dovoljna jedna sjednica Vlade, makar i telefonska!
Naša vanjska politika (sem što će postati “spoljna”) je, kažu egzaltirani saučesnici u lokalnom Trojnom paktu, u suštini, dobra - ali će se samo malkice promijeniti, “prema nekim zemljama, gdje postoje (nepotrebni) problemi”. Ne brinite se, ne misle oni na Novi Zeland i na Istočni Timor. “Biće nam zadovoljstvo da posjetimo Beograd”. Ma nije moguće!
Sada su neki od njih “Crnogorci 100%”. To je posebno degutantno. Sjećaju se stariji vremena kada je takva izjava u našoj zemlji tretirana kao “ustaška”. Eto nas sada onaj koji poglavaru srpske crkve u Crnoj Gori daruje potpunu pokornost - besramno laže ko je i što je. Dok se vijore srpske zastave i trešti zlokobna muzika, njihov se propagandni štab (“Vijesti”) pravi slijep kod kamera, video i audio zapisa, bezbroj dokaza i primjera kako domaći srpski nacionalisti crnogorsku “slobodu” slave pod srpskim zastavama. Logično.
Zakon o slobodi vjeroispovijesti i uvjerenja će odmah biti ukinut ili promijenjen tamo dje im treba. Tu ne lažu. To je uslov svih uslova, motor njihove kampanje, rezon i temelj njihovog političkog napora. Kletve su pomogle - srpska crkva zna što čini i kako se to radi. Koga briga što u Zakonu piše. Gaženje crnogorske istorije, tradicije i kulture može da se nesmetano nastavi.
Ako i kada bude formirana vlada trojne koalicije, osim čistki i revanšizma (a moramo se pripremiti za svakovrsna iznenadjenja i prestrojavanja, kako to biva kod svake promjene vlasti) ostaće pitanje koliko taj trojni pakt može izdržati ucijelo i zajedno.
Prve impresije o njihovom sinhronizovanom nastupu ukazuju na to da se oni tu i ne pitaju. Neko sa strane vuče konce, dok razjedinjena Evropa ćuti, a Amerika, o jadu zabavljena sopstvenim mukama i sramotama, propagandno pokušava da preko trupice sredi taj lagodni uzgredni problemčić izmedju Srbije i Kosova.
Ako ovaj te ga ovih dana mnogo pominju, prozivaju, upozoravaju i mole da ne čini ludost i “ne sadi tikve s djavolima” izdrži (uz potporu pomenutih novina i tajkuna), pomoći će srpskim nacionalistima i srpskoj crkvi u Crnoj Gori u konačnom cilju: da na predstojećem popisu - silom i milom, prevarom
i prijetnjom, lažima i pritiscima, kletvama i medijima - ubijede bar deset procenata Crnogoraca da to više nisu, no da su Srbi.
Za to im treba, tim novim “stoprocentnim Crnogorcima”, politički obezglavljena i slomljena Crna Gora, pokorni nevladin sektor (najmanja muka, reklo bi se, ako tu uopšte i bude muke), razvaljeni mediji, sludjena javnost, ugašeni Crnogorci i utučeni i prestravljeni Muslimani/Bošnjaci, Albanci i Hrvati. I svi mi ostali. Crna Goro, jedina zemljo naša!
Ako na popisu bude više onih koji se pišu Srbima od onih koji se budu smjeli kazati da su Crnogorci, nezavisnost naše zemlje biće prazna mješina u koju će oni, koji diriguju našim “oslobodiocima”, moći da stave što im drago i kako tamo njima, na Novom Zelandu i u Istočnom Timoru, bude volja i potreba.
Priznajemo da smo bili zaboravili, dok nas dobri prijatelj nije podsjetio: poslije ovih izbora, Crnoj Gori, u 2021. godini, slijedi popis!
Stvari dobijaju na zloćudnoj logici tek kada se i ta “nepoznata” (a vrlo poznata činjenica) ubaci u aktuelnu crnogorsku političku jednačinu.
A onda nas je drugi prijatelj, koji Crnu Goru, kako to često biva, bolje vidi sa strane i dok je daleko od nje, podsjetio da bi nova većina, koju su stvorili izbori 30. avgusta, mogla promijeniti i onaj zakon što je, za crnogorsku politiku i sva buduća glasanja, važniji od drugih: Zakon o državljanstvu.
Sjetiće se mnogi Koštuničih spiskova, pred majski referendum 2006. kada je broj Crnogoraca u Srbiji napumpan preko miliona. Onda je taj broj naglo splasnuo - u godinama koje su slijedile - pošto je Crna Gora izvojevala pobjedu u tom najvažnijem glasanju, pa je, privreneno, prestala prijeka potreba da u Srbiji bude puno onih kojih, zapravo, nema - Crnogoraca po naciji. Eto sada opet potrebe i evo sada prilike da postoji vlast koja bi tom “sitnom” promjenom zacementirala svoju tijesnu pobjedu. Puzajuća Podgorička skupština!
Nemojte se čuditi, niti se zanositi, uvaženi čitaoče - pobjednici parlamentarnih izbora u Crnoj Gori (njih 41 u Skupštini, kako stvari stoje) nisu promijenili mišljenje niti o jednoj važnoj stvari iz njihovih političkih programa. Ne zavaravajte se - svjetonazor im je ostao isti, u zarez jednak onome koji ih “krasio” svih ovih godina.
Oni isti Muslimani & Bošnjaci koje su zvali nagrdjim imenima i vrijedjali najnečovječnijim riječima i koje su prezirali, proganjali i sabijali podrškom ratnim zločinima i zločincima, sada su “brat je mio, koje vjere bio”. Lažu vas. Isto zlomisle što i prije.
Onaj isti “IV Rajh”, taj mrski “NATO pakt” (pleonazam je izraz neznanja, ali i njihove želje da pakt asocira na onaj naci-fašistički Trojni u svijesti naših ljudi) - odjednom je prihvatljiva i logična, neupitna i neproblematična stvar, koju će naši lokalni saučesnici u domaćem Trojnom paktu s radošću prihvatiti. Ska problem!
Ono isto povlačenje crnogorskog priznanja Kosova - sada više nije na dnevnom redu! Ma hajde! Vjerujemo, jednako kao da je to kazao Vojislav dr Šešelj, na primjer, ili neki slični osvjedočeni humanista. Ali, eto, kad se steknu uslovi, za to će biti dovoljna jedna sjednica Vlade, makar i telefonska!
Naša vanjska politika (sem što će postati “spoljna”) je, kažu egzaltirani saučesnici u lokalnom Trojnom paktu, u suštini, dobra - ali će se samo malkice promijeniti, “prema nekim zemljama, gdje postoje (nepotrebni) problemi”. Ne brinite se, ne misle oni na Novi Zeland i na Istočni Timor. “Biće nam zadovoljstvo da posjetimo Beograd”. Ma nije moguće!
Sada su neki od njih “Crnogorci 100%”. To je posebno degutantno. Sjećaju se stariji vremena kada je takva izjava u našoj zemlji tretirana kao “ustaška”. Eto nas sada onaj koji poglavaru srpske crkve u Crnoj Gori daruje potpunu pokornost - besramno laže ko je i što je. Dok se vijore srpske zastave i trešti zlokobna muzika, njihov se propagandni štab (“Vijesti”) pravi slijep kod kamera, video i audio zapisa, bezbroj dokaza i primjera kako domaći srpski nacionalisti crnogorsku “slobodu” slave pod srpskim zastavama. Logično.
Zakon o slobodi vjeroispovijesti i uvjerenja će odmah biti ukinut ili promijenjen tamo dje im treba. Tu ne lažu. To je uslov svih uslova, motor njihove kampanje, rezon i temelj njihovog političkog napora. Kletve su pomogle - srpska crkva zna što čini i kako se to radi. Koga briga što u Zakonu piše. Gaženje crnogorske istorije, tradicije i kulture može da se nesmetano nastavi.
Ako i kada bude formirana vlada trojne koalicije, osim čistki i revanšizma (a moramo se pripremiti za svakovrsna iznenadjenja i prestrojavanja, kako to biva kod svake promjene vlasti) ostaće pitanje koliko taj trojni pakt može izdržati ucijelo i zajedno.
Prve impresije o njihovom sinhronizovanom nastupu ukazuju na to da se oni tu i ne pitaju. Neko sa strane vuče konce, dok razjedinjena Evropa ćuti, a Amerika, o jadu zabavljena sopstvenim mukama i sramotama, propagandno pokušava da preko trupice sredi taj lagodni uzgredni problemčić izmedju Srbije i Kosova.
Ako ovaj te ga ovih dana mnogo pominju, prozivaju, upozoravaju i mole da ne čini ludost i “ne sadi tikve s djavolima” izdrži (uz potporu pomenutih novina i tajkuna), pomoći će srpskim nacionalistima i srpskoj crkvi u Crnoj Gori u konačnom cilju: da na predstojećem popisu - silom i milom, prevarom
i prijetnjom, lažima i pritiscima, kletvama i medijima - ubijede bar deset procenata Crnogoraca da to više nisu, no da su Srbi.
Za to im treba, tim novim “stoprocentnim Crnogorcima”, politički obezglavljena i slomljena Crna Gora, pokorni nevladin sektor (najmanja muka, reklo bi se, ako tu uopšte i bude muke), razvaljeni mediji, sludjena javnost, ugašeni Crnogorci i utučeni i prestravljeni Muslimani/Bošnjaci, Albanci i Hrvati. I svi mi ostali. Crna Goro, jedina zemljo naša!
Ako na popisu bude više onih koji se pišu Srbima od onih koji se budu smjeli kazati da su Crnogorci, nezavisnost naše zemlje biće prazna mješina u koju će oni, koji diriguju našim “oslobodiocima”, moći da stave što im drago i kako tamo njima, na Novom Zelandu i u Istočnom Timoru, bude volja i potreba.
Uz promjenu zakona ko može da glasa, narašće opet tobožnja crnogorska dijaspora u Srbiji, ona koje sada nema i koja ne postoji. (Koga briga za prave Crnogorce u Srbiji, u Lovćencu i drugdje.) Onda će biti nebitno što o sebi i svojoj zemlji misle gradjani Crne Gore.
“Daleko je do murava”, ipak, hrabri se ovaj prijatelj što se sjetio popisa. Moguće, zaista, nije Crna Gora još propala - sjetismo se poljske himne. Jeszcze Czarnogóra nie zginęła!
Nije još propala, ali će borba pred nama biti teža od svih prethodnih.
Milena
@HNoviBroj ljudi koji su glasali za prosrpske stranke je isti kao na referendumu,broj suberenistickih glasaca je veci,ali ako ovaj Dritam sppreman da izigra svoje suverenisticke glasace,nece proci,on u suverenistickom bloku treba da trazi saradnju,ima tamo sjajnih ljudi,
Benedikt
@HNovi Odlicna opaska!! Ta sahovska partija je pocela jos u decembru prosle godine. Milo i Dusko su, iz za sada samo mnjima poznatih razloga, tada odlucili da se litije ignorisu i da se namjerno prigusi svaka slicna reakcija Crnogoraca. Isli su samouvjereno na kartu izbora i tu izvisili kao mladi m
Opet srpska omča !
Religijske horde Spc , ruski plaćenici i domaći izdajnici, naša vječita kuga, prijete. Da nam ugase ime , daju novo . Omče su nam stavljali od Duklje, Zete, Crne Gore, srboslavske SHS. Evo opet. Sad nam nude da budemo Srbi. Ko izda on je pravi Srbin. Takvi su najveći Srbi.