Đonović Rakčeviću: Malo prikočite u ljubljenju sopstvene slike

Za Antenu M piše: Ranko Đonović

Portal Vijesti objavio je 16.09.2020. stav bivšeg i sadašnjeg Žarka Rakčevića pod naslovom „ Jubijej jednog izdajnika-hronologija izdaje koja teče od 1990-2020. godine“. Žarkov stav ima 26 tačaka i mnogo prilkladniji naslov bio bi „ Sliku svoju ljubim“.

Već duže vremena ne čitam i ne gledam ono što se najkraće i  najpreciznije zove informativno smeće. Samo iz higijenskih razloga jer ne postoji do danas dezinfekciono sredstvo koje bi to zagađenje moglo neutralisati kako po dubini tako i po širini. Ono što je bila Pobjeda i TVCG devedesetih godina prošlog vijeka, to je koncern Vijesti od desetih  do dvadesetih godina 21. vijeka. Od milja ih zovem kancer Vijesti. Siguran sam da se ova misao Šarla Bodlera odnosi na njih: „Ne mogu da shvatim kako čovjek od časti može da uzme novine i dok ih prelistava ne zadrhti od gađenja“ .

Prijatelji se, ipak, potrude da mi dostave poneki "virus" od ovog kancera kako bi čuli šta o njemu mislim. Svakako mislim da je pomenuti kancer manje opasan od Corone da nam za njega ne treba vakcina i da će on kao i ova nova četničko-srpsko-rusko-crkvena vlast završiti svoju neslavnu misiju tako što će pobijediti ili izgubiti sama od sebe. Mnogo toga ne mislim dobro o dosadašnjoj vlasti i imao bih im što prigovoriti. No, svakako sam onaj građanin Crne Gore koji zna razlikovati bolje od goreg i koji neće nikad preći crtu poslije koje bih se poigravao sa vlastitom državom- jedinom koju imam.

Da se vratimo našem heroju Žarku Rakčeviću i pogledamo kako sebe predstavalja. Kako je, ničim izazvan, našao povod i odabrao momenat da, kao da neće, sam sebi napiše ODU.

Očigledna je njegova narcisoidnost i sklonost ka prikrivanju suštine onoga u čemu je učestvovao. Ono što je prikazao naivno je makar za nas koji smo to vrijeme živjeli i bili aktivni opozicionari.

Rakčević je sebe prikazao kao sveca koji hoda. Ako mu je to zaista cilj, moraće do njega preko Amfilohija i Irineja. Po onome što je kao političar radio, a naročito po onome za šta se sada politički zalaže, što se vidi iz njegovog autorskog stava, bilo bi mu bolje da ćuti i da što više gleda ispred sebe. Naravno, kada je u društvu svojih prijatelja iz kancera Vijesti može visoko podići glavu, konkurišući Miodragu Mišku Peroviću za šampiona političke bruke.

Rakčević kaže da je u ranoj mladosti pa i dalje bio sklon izdaji, tako da to neću komentarisati. Čovjek sebe najbolje poznaje, pa valjda i zna zašto se tako samodefiniše, a kroz tekst dokazuje suprotno?!

Kad je izdaja u pitanju tačno je da je drug Žarko izdao partiju svoje mladosti, kao i one koju su ga u toj partiji promovisali i forsirali. Bio je to Savez Komunista, kako on kaže partija jednoumlja u sistemu jednopartizma. Iz SK u koji je primljen, prešao je u SK u kojem je postao ministar, a u kojem je mnogo više bilo jednoumlja, destruktivnosti i najviše bezumlja. 

Kaže naš Žarko da je izdao i AB revoluciju, odnosno AB revolucionare a bilo bi vrlo korektno da je objasnio kako je i zašto ušao u tu i takvu vlast. Da ga podsjetimo, ušao je sa ulice, gdje su četničkim i velokosrpskim programom, jurišnici sa Kosova, iz Trebinja i Beograda, udruženi sa domaćim zlom po nalozima i planu koji su stizali sa kanabea Slobodana Miloševića, osvojili vlast.

Da li je moguće da misli naš Žarko da će mu neko vjerovati da je to radio kako bi demokratizovao Crnu Goru, kako sam reče. Da već u startu nije prepoznao da se sprema krv i raspad SFRJ sa podrazumijevajućim nestankom Crne Gore? Sjećamo se svi, izuzev njega, izgleda, onih pojedinaca i kolovođa koji ih sa ulica, po programu SANU i nalogu Beogradskog diktatora, posadiše u ministarske fotelje.

Dalje, kaže Žarko da je očekivao da će poslije pada Berlinskog zida, talas demokratizacije zapljusnuti Crnu Goru... valjda sam po sebi? Mada, ako mu to možemo vjerovati, onda moramo zaključiti da on ni danas ne zna je li pao Berlinski zid. Jer, Žarko i danas vjeruje da će Crnu Goru ponovo zapljusnuti talas demokratizacije, koji donosi udražena nacionalšovinistička i klerikalna družina. Da li je moguće da Žarko ne vidi da nas ta družina vraća u vrijeme prije pada berlinskog zida, sa namjerom da od Crne Gore pravi pravoslavnu džamahiriju. Nijesu se, valjda, Risto Radović, Aleksandar Vučić i njihove bulumente borile za ovakav izborni rezultat za Žarkove lijepe oči.

Sa nacionalšovinistima može se stići samo u naciolanšovinizam i građanski rat, sa Ristom Radovićem u teokratiju,  sa lažima i falsifikatima može se samo poništiti istina. Svaki kompromis sa takvim idejama podrazumijeva štetu za Crnu Goru i ništa dobro.

Vi ste sad (M Perović, Ž Rakčević) ušli u Skupštinu sa 4 poslanika URE, kako nas uvjeravate, sa namjerom da, jednostavno rečeno, prevarite i privedete 37 poslanika na svoju stranu, dok tih 37 poslanika čekaju zgodnu priliku, što su javno rekli, da prevare vas. Uz njih 37 računajte na doprinos perfidnog Rista Radovića i perfidnijeg Vučića. Ne mogu vjerovati da ste toliko naivni ali jako vjerujem da ste u odnosu na CG vrlo ravnodušni. Da nešto treće postoji ne mogu dokučit.

Kaže Rakčević da mu smeta u medijima partijsko jednoumlje i monopol na istinu, medijski neprofesionalizam. Kada bi to bila istina, on ne bi bio tako blizak sa kancerom Vijesti. Vama  Rakčeviću kao i vašem drugu Miodragu Peroviću, zapravo, smeta što ne kontrolišete kompletnu crnogorsku medijsku scenu, a tako ste vaspitali i malog Dritana.

Dodaje Rakčević kako je finansirao Monitor kada se pojavio u Crnoj Gori. Siguran sam da će isto to reći i Miodrag Perović. Poznajući mnogo prijatelja koji su nam bili zajednički devedesetih godina, znam da se nijedan od njih tada nije pohvalio da ste bilo kome pomogli, da je od vas popio makar kafu. Takođe, po mojim informacijama, veliki Ćano Koprivica finansirao je izdašno Monitor i mnogo toga još. Neka mi bude dozvoljeno da iz informacija koje imam zaključim  i posumnjam da ste vi, sem brige o sebi, kada je novac u pitanju, bilo kome što dali. Za nas liberale znam da smo skupljali pare kako bismo ih davali Miodragu Mišku Peroviću za finansiranje Monitora.

Rakčević podsjeća da je napustio AB revolucionare jer se nije slagao sa njihovom politikom. Svi liberali se toliko nijesu slagali sa tom politikom da nikad ne bili dio projekta koji su AB revolucionari tada vodili. Zato je logičnije zaključiti  da Vi, kao čovjek koji lako osniva partije i lakše prelazi iz jedne u drugu nego fudbaleri iz tima u tim, da ste tih godina prešli u Reformske snage iz vrlo praktičnog razloga: nadali ste se da će veliki Ante Marković biti pobjednik tih izbora i to vam je to bio dominantan motiv. Ne važi ovo samo za Vas, već i za više njih koji su bili uz Vas.

U Vašem tekstu navodite kako ste organizovali mnoge mitinge za Crnu Goru, pominjući usput i LSCG. Istina glasi da je sve mitinge organizovao LSCG, a Vas smo pozivali da na njima govorite, ponekad bezuspješno. Prije svih mislim na miting koje je organizoavo LSCG i na kojem su liberali i liberalni simpatizeri sa Cetinja zapjevali “Oprosti nam Dubrovniče“.

Jedini miting koji smo svi organizovali sa vama na čelu bio je miting protiv dnevnog lista  Pobjeda, održan 27.06.1991. na kojem sam i ja govorio ispred LSCG. Po završenom mitingu od Vas sam pretrpio kritiku za ono što sam rekao. Nikad nijesam saznao šta Vam je to zasmetalo, a svoj govor sam integralno objavio u mojoj prvoj knjizi “Ne pristajem“ izdatoj 2013.

Borili ste se za Crnogorsku pravoslavnu crkvu, čemu bih ja dodao tačno, u početku vrlo nevoljno. Danas se vaše čedo URA, koje vješto savjetujete, bori da crkvena imovina koja pripada državi Crnoj Gori, pripadne Beogradskoj patrijaršiji. To ne komentarišete Rakčeviću!

Ovaj odgovor bio bi izuzetno dug, kao što je bio i Vas samohvalisavi tekst, kada bih komentarisao sve što bi moglo da se komentariše i osporava. Već sam dovoljno rekao da bi se prepoznao Vaš stil i „istina“ kojom se služite, Uočljivo je da sve što je radila crnogorska patriotska opozicija pripisujete sebi, pa bih vas zamolio da malo prikočite.

Pri kraju svog teksta kažete da Vas ohrabruje koalicija Krivikapića, Bečića i Abazovića. Ohrabruje Vas to što će Crnu Goru sada da vode četnički, odnosno velikosrpski predstavnici, što će tom vladom dobro da se upravlja iz Srbije i SPC-a, što su sada na čelu Crne Gore dojučerašnji, a i današnji anticrnogorci, dželati Crne Gore za sada u pokušaju.

Što su politički ciljevi tih partija znamo, jer su zapisani u njihovim programima i od njih se niko nije odrekao, već su nam svima saopštili da će čekati momenat da ih ostvare. Da li ste zbog toga spokojni ili da li Vas to ohrabruje, gospodine Rakčeviću?

Čujete li poruke zvanične i čitave Srbije, čujete li glasove podrške Rusije, čujete li, uostalom, ćutanje Evrope, gospodine Rakčeviću? Ili Vas i to ohrabruje?

Hoćete li nam poslie izvjesnog vremena ponovo objašnjavati što ste mislili i kako ste htjeli da demokratizujete Crnu Goru, pa ćete se ponovo izvinjavati starom odnarođenom crnogorskom rukovodstvu. Jedino Vas molim da više ne pominjete Berlinski zid i vaše poštenje kad ste zbog dodjele stana napuštili vladu Crne Gore. Da li ste Crnoj Gori i koliko odmogli neću komentarisati, ali da nijeste  ništa pomogli  od kad djelujete  samostalno ili djelujete iz sjenkine sjenke, to vam garantujem.

Za sam kraj predlažem Vam da pokušate da formirate jednu građansku srpsku stranku, možda će Vama vjerovati, a onda im pomognite kao što ste pomogli crnogorskoj partiotskoj opoziciji.